Hrvatski Fokus
Povijest

Pismo Nike Velikog Pucića Marinici N. Giorgiju

Pucić se ruga Rosnerima kao tobožnjim dobročiniteljima naroda i Albertijima zaštitnicima slobodne trgovine

 
 
Zahvaljujući Ernestu Katiću, dubrovačkom pravniku, dramskom piscu i kulturnjaku (Germani bi kazali kulturtregeru) sačuvana je korespondencija istaknutih dubrovačkih osoba kao dragocjen povijesni izvor. Osobni fond Ernesta Katića, DADU 276, kutija br. 10., E 3. Dubrovačka vlastela se većinom dopisuju na talijanskom jeziku, povremeno na francuskom, rijetko i nikad međusobno na njemačkom. Prijevod ovog pisma sa talijanskoga obuhvaća samo nama zanimljive dijelove.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/07/Niko_Pucic-Pozza.jpg
„Tko su bili oni poslanici koje sam vidio u Zagrebu? Rečena Rosner Mery i Alberti igrajući se kutijom činila je počast Dalmatinu (čitaj neznanje ilirskoga jezika, op., N.P.) (nejasno mi je o čemu se radi, u posudu se bacala kocka, ali može aludirati i na birališta, kao i na časopis Kraljski Dalmatin, T.T), najprije našim pseudoariostokratima (?!, T.T.) Zadranima i Splićanima, uključujući i naše demokrate kroja Luja Serragli, koji su u Zagrebu svi baroni i biskupi koji su puni pretenzija pijući kafu i glumeći bogatstvo…“ Dalje se Pucić ruga Rosnerima kao tobožnjim dobročiniteljima naroda i Albertijima zaštitnicima slobodne trgovine, grozi se himerskim planovima generala Mamule koji podupire dalmatinsko autonomaštvo, pri čemu se pozivaju na autoritet ezula Tomasea. (Nikola, lingvist, književnik i političar rođen u patricijskoj obitelji u Šibeniku.)
 
„Schmerling, njemački liberal, dvostruk kao moneta (novac ima lice i naličje, op. T.T.),“ al e… gruba kopija (falsifikat?), njegova namjera je spasiti prevlast Nijemaca (tj. Austrijanaca, op., T.T.) nad „stranim“ elementima u Carstvu. (Schmerling (1805.-1893.), ministar unutarnjih poslova Carstva 1860.-1865.)
Lasser (1814. – 1879., političar liberalni T.T.), birokrat „uslikani“ (baš tako piše), prezreni materijalist, koji nema što drugo nego nastaviti Bachov sustav svemoćne birokracije (apsolutizam ministra Bacha 1850. – 1860., op., T.T.) – Szogeny, veliki gospodin kao Louis XIV., vrlo kultiviran i elegantan govornik, ali ima, recimo, dvoličnost dvorjanika velike gospode.
U Ugarskoj razgovarao sam sa Mailathom (tarenicus?), praktičnim državnikom najfinije i najoštroumnije pameti, kojem možda manjka poduka duboka i raznovrsna (možda misli na obrazovanost?, op., T.T.) kolege pravnoga stručnjaka (iudex curiae) Apponyja, čija je mana s druge strane što ima malo pouzdanja u povijesno pravo, što je općenito čest defekt kod sudaca i odvjetnika.
 
U Slavoniji sam sreo (zašto abboccare a ne incontrare, valjda da se naglasi familijarnost!) dragoga biskupa Strossmayera. Njegova briljantna pamet (po Niku Puciću, op., T.T.) i velikodušnost njegova srca su malo slomljene njegovom bezgraničnom ljubavlju. A potom on je i na našu nesreću pjesnik,koji uzima znak fantazije za stvarnost. Jer je čovjek od akcije,a nije general, nije zabrinut za našu budućnost, kao što je bio drugi poeta Jelačić (ban), o kojem se ovdje čuva dobro mišljenje, i za koga  svi vjeruju da je bio častan čovjek, prevaren i umro u ludilu slomljena srca, kad je primijetio prevaru…
U Hrvatskoj sam sa Kukuljevićem, čestitom osobom, ali koji nema lavlje srce, posebice jer sada kao veliki župan prima 1000 florina godišnje. (to se vidi kada je Kukuljević sav zdvojan jer kao veliki župan ne smije posjetiti Sveslavensku izložbu, opravdava se time što bi izgubio unosan položaj – vidi Ivan Očak, “Hrvatsko ruske veze“, 1993., T.T.).
Na nesreću on je poeta i ljubitelj starine kao i Walter Scott, i sanju staru Hrvatsku, zakopanu u dokumentima, koji su sada njegova svjetlost, po cijeni kao Vlađ koji je snijevo Niku (iz Vojnovićeve trilogije, dok pada Republika mladi plemić želi skratiti sjednicu Senata da dođe doma mladoj ženi, op., T.T.) Njegove okolnosti su kritične, označene politikom, (sa markom na hrvatskom ne bi ništa značilo, op., T.T.) koja je montirana (bolje bi bilo kazati trasirana), i ako se izlazi izvan (trase) to daruje mudrost pronicljivom političaru.
Častan i pravedan(?) je toliko on koliko i drugi poeta Vukotinović (prije zvao se Farkaš, na mađarskom vuk, T.T.), koji se jednako nalazi pod iluzijama.
Strašna stvar toga poetskoga karaktera je sanjarstvo (fr. reveur) tih južnih Slavena. (umjesto meridiem piše mezzodi, T.T.) Čine isto kao netko tko stavlja vodu u svoje vino. Uostalom događaji stvaraju ljudi. Adio! 
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Roksandićeva inačica veliksrpskoga projekta

HF

GOMOLAVA – Naselje visoke kulture (3)

HF

Mudre izreke isusovca Baltasara Graciana

hrvatski-fokus

Lustracija po dubrovački

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više