Hrvatski Fokus

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj državi! 

 
 
Što se stvarno događalo tih dana  u vrijeme Drugoga svjetskog rata?Da bismo razumjeli što se tada događalo moramo se vratiti u prošlost. Na "Načertanije" Ilije Garašanina (1812. – 1874.) iz 1844. godine, koji je bio prvi politički program Velike Srbije. Temeljni plan stvaranja "Velike Srbije" i najvažniji dokument srpske nacionalne i vanjske politike. On je prvi pisani program velikosrpske politike. Prvi je put u cijelosti objavljen 1906. kao "Program spoljne politike Ilije Garašanina na koncu 1844. godine". Šezdeset godina čuvan je u tajnosti.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/07/4833131_20191130151148_964c89c79f35ed58b35c829e2ca7d79054538020cf31ba2459ac72a9cf5fe282_ff.jpg
Hrvatski povjesničar, crkveni povjesničar i publicist Petar Šimunić (Zemun, 2. VII. 1910. – Opatija, 20. III. 1988.) prvi je u Hrvatskoj objavio »Načertanije« Ilije Garašanina, 1944. godine, s opširnim predgovorom i prvi pokazao da je to ključni dokument o velikosrpskim planovima osvajanja susjednih zemalja. Između ostalog po Načertaniju u Srbiji žive "Srbi triju vjera": pravoslavni, katolici i muslimani. Ta se teza uz pomoć mitova i povijesnih krivotvorina s vremenom pretvarala u operativnu polugu, poznatu kao "Srbi svi i svuda" Vuka Stefanovića Karadžića. Prema Načertaniju Hrvati su pokatoličeni Srbi! Negiranje i sveopća mržnja prema hrvatskom narodu sastavni su dio velikosrpske politike počevši baš od Načertanija 1844. godine, kada se Srbija oslobađala od turskog carstva.
 
Cilj politike Ilije Garašanina svodio se na obnovu srednjovjekovne srbijanske države, Dušanova carstva. Srbijanski pašaluk je u Francuskoj i Rusiji našao saveznike za osvajanje novih teritorija i izlaz na Jadransko more. Kasnije su  Garašaninovi politički nasljednici pokazali da se velikosrpstvo može uspješno skrivati iza jugoslavenstva, odnosno da ta dva pojma mogu biti sinonimi za tlačenje nesrpskih naroda« (Ž. Krušelj). »Šimunić je osim teritorijalne ekspanzije velikosrbizma upozorio i na ustrojstvo doušničke mreže te okrutne metode srpske politike prema neistomišljenicima, iz kojih su se tijekom desetljeća razvijali različiti oblici konspirativne djelatnosti, jačanje urotničkih društava poput Crne ruke te diverzantsko-teroristički način ratovanja protiv otpora potlačenih naroda«.
 
Srbija se oslobodila Turskog carstva i kroz krvavu borbu za vlast izmjenjivale su se na vlasti dinastije Obrenovića i Karađorđevića. Srbija je prvi put priznata 1878. godine! Vojvodina, Sandžak i Kosovo nisu bili sastavni dio Srbije, samo tzv. uža Srbija! Hrvatska je bila pod Austro-Ugarskom vlašću sve do kraja Prvoga svjetskog rata 1918. godine. Ono što je važno u odnosu na Hrvatsku počelo se zbivati Londonskim ugovorom, sklopljenim 26. travnja 1915. između Velike Britanije, Francuske i Rusije s jedne i Italije s druge strane. Ovim tajnim sporazumom članice Antante obećale su Italiji dijelove hrvatskih zemalja pod Austro-Ugarskom u zamjenu da Italija uđe u rat na njihovoj strani! Odmah po završetku Prvog svjetskog rata u noći na 1. studeni 1918. godine, talijanski diverzanti ušli su u puljsku luku, podvodnim minama potopili admiralski brod Viribus Unitis sa oko 400 mornara i admiralom Jankom Vukovićem Potkapelskim i okupirali Istru, Rijeku, otoke Cres, Lošinj i Lastovo te grad Zadar iz hrvatskih krajeva (taj je čin pravno potvrđen Rapallskim ugovorom, ali tek 12. listopada 1920.).
 
Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj državi!  Jugoslavija kao Velika Srbija! U hrvatskim zemljama situacija je bila vrlo složena: od raspada Austro-Ugarske, revolucionarnih socijalističkih i komunističkih grupa i grupa pod utjecajem "Oktobarske revolucije", zelenog kadra, vojnika koji su se vraćali iz zarobljeništva donoseći različite ideje, do velikog bezvlađa u cijeloj zemlji u poslijeratnom kaosu i španjolskoj gripi koja je harala. U toj situaciji je Narodno Vijeće žurilo za što brže ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom, premda su bili upozoravani da ne srljaju „kao guske u maglu“. Dana 29. listopada 1918., sazvana je sjednica Hrvatskog sabora na kojoj su razvrgnute sve sveze s Austrijom i Ugarskom te je Sabor proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju nezavisnom državom i osnovana država Srba, Hrvata i Slovenaca.
Dana 1. prosinca 1918. u Beogradu je srpski regent Aleksandar Karađorđević proglasio ujedinjenje i stvaranje Kraljevstva SHS, čime Država SHS prestaje postojati, a nastaje nova država – Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije promijenila ime u Jugoslavija). Čin ujedinjenja nikada nije potvrdio Hrvatski sabor. Hrvatski Sabor nije uopće više zasjedao do uspostave NDH 10. travnja 1941. Već na samom početku Hrvati su uvidjeli u kakvu su zamku upali. Uređenu Austro-Ugarsku zamijenili su s monarhističkom, nesređenom, prevrtljivom, centralističkom i neprijateljskom vlašću iz Beograda!
 

Lili Benčik

Povezane objave

Mudar potez hrvatske predsjednice

HF

Što li se iza “panamskih papira” valja?

HF

Sberbank – više britanska nego ruska?

HF

SRBOBRAN – Pupovčeva nova manipulacija i podvala

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više