Katastrofalno današnje grupiranje ljudi

Agresivne ljevičarske gomile doći će i u Hrvatsku, budite spremni

»Ljevičarsku autoricu koja je sa mnom gostovala upitali su je li pročitala moju knjigu o kojoj smo raspravljali. Ja sam dan prije pročitao njezinu kako bih znao koji su joj argumenti. Ona je priznala da je nije čitala jer "zna kako ja razmišljamş. No ako ne pročitaš moju knjigu, kako to možeš znati? Kako uskogrudno i kako besramno ignorantski«, naveo je Douglas Murray, jedan od najutjecajnijih svjetskih konzervativnih mislilaca i autora današnjice. Britanski novinar The Spectatora i jedan od najpoznatijih kritičara islamizma u Europi iskoračio je još jednom objavivši knjigu Ludilo gomile koja je nedavno prevedena na hrvatski. Što napraviti s terorom "boraca za društvenu pravdu" koji traže da svi njihovi neistomišljenici izgube posao, kako se izboriti s tezama da gej političar "nije gej" ako podržava Donalda Trumpa, zašto misli da su konzervativci cool i da imaju bolji seksualni život od ljevičara, te kakav mu je urednik bio današnji britanski premijer Boris Johnson – samo su neke od tema o kojima je ekskluzivno razgovarao za Večernji list. Iz intervjua prenosimo pojedine dijelove.

• O Peteru Thielu (gej političar) i Thomasu Sowellu (afroamerički ekonomist) koji su bili denuncirani kao da nisu dio gej (Thiel) ili crne (Sowell) zajednice samo zato što su konzervativci.

– Da, to je bila jedna od prekretnica kad sam shvatio da se nešto čudo događa. Godinama su nam se teme identiteta nudile kao da su onakve kakve se kaže da jesu. Zatim sam počeo primjećivati čudne pojedinosti. Germaine Greer, možda i najpoznatija feministica kasnog 20. stoljeća, opisivana je kao “ne više feministica” jer se nije stopostotno slagala s najnovijim zahtjevima transseksualaca. Zatim se Peter Thiel izjasnio kao pristaša Donalda Trumpa 2016. te ga je najpoznatiji gej časopis u Americi opisao kao “ne-geja”. A Sowell ili Kanye West te bezbrojni drugi umjetnici i mislioci crne boje kože koji ne slijede ortodoksne stavove ljevice opisivani su kao “ne-crnci”. Pa ako Greer nije feministica, Thiel nije gej i Sowell nije crnac, tada govorimo o nečem drugom, a ja mislim da govorimo o sirovoj, brutalnoj politici. I to posebno ružnog ljevičarskog tipa. Ona koristi pitanja identiteta (rase, spola, seksualnosti) kako bi kao buldožerom gurala svoju agendu.

• O tome kako je biti konzervativac u 21. stoljeću

– Zaista, ja ne kukam. Između ostaloga zato što je u mnogočemu danas vrlo lako biti konzervativac. Samo vas ne mora brinuti razbijanje tabu-tema. I potrebno je znati da ljevičarske gomile treba ignorirati i pružiti im otpor, a ne biti poslušan prema njima. Mislim da postoji mnogo potencijalnih ishoda u budućnosti. Ja smatram da će reći: “Što im je bilo”, i uzdisati nad onim što danas radimo. Jer zašto bi se društva koja nikada nisu bilo ovoliko slobodna ponašala kao da nad njima nikada nije bilo više represije? Zašto bi se najmanje rasistička, seksistička i homofobna društva u svijetu povela za idejom da su neumoljivo užasna? Moje je osobno vjerovanje da je kopanje u identitetske teme da bi se u njima našlo značenje velika pogrješka. U Europi i Sjevernoj Americi to se barem djelomično dogodilo zbog našeg straha od nacionalizma nakon 20. stoljeća. Tradicionalno su nacionalne države pružale dobar izvor identiteta i značenja. Religija ima istu funkciju. No ako si nepovjerljiv prema religiji i domoljubnom pripadanju (i opet, u Europi imamo opravdan razlog za te sumnje), morat ćeš potražiti druge načine “pripadanja”. Mislim da je grupiranje ljudi kakvo je danas na snazi katastrofalno. Ne samo zato što su takvi identiteti prazni (što jesu). I ne samo zato što su međusobno kontradiktorni (što jesu). No najviše od svega zato što reduciraju ono što nas čini ljudskim bićima. Ja nisam samo gej. Ili muškarac. Ili bijelac. Kad bi me netko isključivo, ili čak i većinom opisao na taj način, bio bih pomalo žalostan. Žena nije samo žena. Crna osoba nije samo crna. U ime progresa ljudi glupo reduciraju.

• O tome koliko je Amerika zaista rasistička

– Očigledno, Amerika ima probleme, a oni dolaze iz njezine teške povijesti. No sva društva imaju teške povijesti. Pitanje je koja vas verzija vašeg društva privlači ili napaja. Povijesno gledano, sasvim je razumljivo da građani koriste najbolji pogled i interpretaciju njihove zemlje. No u Americi se kroz najmanje nekoliko generacija uči najgora moguća interpretacija njihove zemlje. Oni se pretvaraju da je ropstvo jedina prizma kroz koju se može gledati američko društvo. To je ludost. Ne bismo rekli da se današnju Tursku, na primjer, treba interpretirati samo kroz prizmu (mnogo recentnijeg) Otomanskog Carstva. Mislim da je Amerika društvo u problemima, ali ti problemi mogu biti adresirani. A to se ne će dogoditi ako Amerikanci odluče da je odgovor u tome da postanu veći rasisti (tako da oštricu rasizma okrenu protiv bijelaca kako bi “nadoknadili” nešto). A to neće biti riješeno ni tako da se ukine policija ili pokrene rat protiv kipova Otaca osnivača (SAD-a op. a.). Tomu ne će pridonijeti ni bilo koja huliganska ludost koja je okupirala zemlju posljednjih tjedana.

• Usporedba javnosti u SAD-u i u Hrvatskoj

– Vrlo ste sretni. No, nedavna povijest sugerira mi da će ova kultura doći i do vas. I morat ćete se pripremiti kako odgovoriti kad dođe. Naravno, u svim našim društvima borimo se s mnogim problemima. I oduvijek smo se. No danas je jedan od najvećih izazova, posebno za mlade ljude, kako živjeti u svijetu u kojem se ništa ne zaboravlja. Gdje je sve uvijek na internetu. Gdje nas jedna grješka ili pogrješna fraza ili glupa pogrješka može prezentirati do kraja naših života. To je duboki problem i mislim da mnogi ljudi koji su odrasli prije ere društvenih mreža ne razumiju dovoljno duboku nesigurnost i strah od “izbacivanja” koji postoji kod mladih ljudi koji su odrasli u ovoj eri. Pokušavam jače utjecati na više odraslih da uzmu to u obzir. I da, moj je glavni zahtjev da, kad već živimo u ovoj duboko osvetoljubivoj i nemilosrdnoj eri, pokušamo smisliti mehanizme opraštanja. Načine na koje možemo izaći (i drugima pomoći da izađu) iz bezizlazne situacije u kojoj se naša vrsta sada našla.

• O tome kako su konzervativci na Zapadu najveći zagovornici slobode govora te osjeća li se kao vođa “supkulture”

– Pa ja sam oduvijek mislio da su konzervativci cool. Mi smo manje dogmatični, češće opraštamo, zabavniji smo (to mi govori iskustvo) i mnogo se manje dijelimo na plemena. Dopustite da vam dam primjer. Pokušavam čitati knjige mojih kritičara ili ljudi koji nude argumente suprotne mojima. Ta usluga nikada nije uzvraćena. Jednu su ljevičarsku autoricu koja je prošle godine sa mnom gostovala na programu na kraju upitali je li zapravo pročitala moju knjigu o kojoj smo raspravljali. Ja sam dan prije otišao kupiti njezinu knjigu i cijelu noć ostao budan čitajući je kako bih znao koji su joj argumenti. Ona to jednostavno nije učinila. Zapravo je priznala da je nije čitala jer je “znala kako ja mislim”. No ako ne pročitaš moju knjigu, kako to možeš znati? Oni tvrde da “jednostavno znaju”. Mrzim to, kako uskogrudno. Kako besramno ignorantski. Naravno, mnogi su konzervativci također ignoranti. No tu vrstu nedostatka znatiželje i mišljenja u skladu s krdom vidim kao lijevi problem, mnogo više nego desni. Također, konzervativci su zabavniji, prema mom iskustvu, zato što smo se pomirili sa stvarima koje se ne mogu promijeniti u svijetu i među drugim ljudskim bićima. I možemo se nasmijati zbog ljudske gluposti, dok ljevica istu stvar može samo kritizirati. Konzervativci također imaju bolji seksualni život. To je dobro poznat i vrlo primjetan fenomen. Ako ne postoje brojke koje bi to mogle dokazati, morat ćemo ih pronaći.

• O tome kako ga je Guardian nazvao “upristojenim ksenofobom” i o knjizi “Čudna smrt Europe”

– Ne znam zašto se taj citat uvijek spominje. Guardian su novine koje propadaju, ali su i dalje glavni list ljevice te uz pomoć Googlea uvijek isplivaju na vrhu kada pretražujete nešto. Guardian je u krivu te je bio jedan od rijetkih listova koji je napao knjigu. “Čudna smrt Europe” bila je bestseller broj 1, prodano je više primjeraka u usporedbi s gotovo ijednim drugim nefikcionalnim djelom te godine, prevedena je na 30 različitih jezika te su je pohvalili mnogi vodeći filozofi i državnici diljem svijeta. I vrlo sam zadovoljan time. Također, osjećam prezir prema Guardianu. Tamo već godinama koriste riječi “ksenofob” i “rasist” kako bi prekinuli mogućnost debate. Napravili su veliku štetu. Također su među svojim višim urednicima imali i KGB-ova agenta sve do 1990-ih. Ja ne bih vjerovao tom izvoru.

• O tome kakav je današnji britanski premijer Boris Johnson bio kao njegov urednik

– Vrlo dobar. Dao mi je neke od najboljih savjeta kada sam započeo svoju karijeru. Pokazao je interes, poticao me, ali mi je također (a to je vrlo rijetko) pokazao i gdje sam pogriješio. Mnogi ljudi u ovoj profesiji to ne rade te ću mu zauvijek biti zahvalan. Što se Brexita tiče – da, glasao sam za njega, kao i većina javnosti. No volim Europu te želim Uniji i svim njezinim članicama dobro u budućnosti. Prije nego što smo svi zatvoreni u svoje domove, bio sam u različitim europskim zemljama gotovo svakog tjedna posljednjih godina, i jako mi se svidjelo. Moja je znatiželja o svijetu, sada prepoznajem, prilično nezasitna.

• O asocijacijama na riječ Hrvatska

– Samo da je to zemlja u koju se jedva čekam vratiti čim to bude moguće.

Dino Brumec, https://narod.hr/svijet/ugledni-britanski-konzervativac-agresivne-ljevicarske-gomile-doci-ce-i-u-hrvatsku-budite-spremni; https://www.vecernji.hr/vijesti/douglas-murray-agresivne-ljevicarske-gomile-doci-ce-i-u-hrvatsku-budite-spremni-1420010