Svaki je kamen okupan u krvi Oh,gorka suzo, sa hrvatskog oka, Tko za te mari, tko po tebi gazi? I, kome služe ovi igrokazi, U kojim igra ''država duboka''? Dokle ćeš tužna umivati lica Tuđinom svoje djece porobljene, Dok tvoju sudbu mentori iz sjene Kroje, po želji naših izdajica? Što se to sada u ''pomirbi'' krije? …Nisu je htjeli, kad su bili moćni. Nu, sad ju žele, kada su nemoćni, Al' cilj je isti. Isti k'o i prije. Da miran život u Hrvatskoj žele, Njena bi sreća i njihova bila, Al' još je mržnja u njima se skrila I o zlu snuju i zlu se vesele. Svaki je kamen okupan u krvi. Svaka je travka suzom zalivena I Hrvatska je diljem razorena, A zna se, tko je započeo prvi. Sad mir im treba…? Pa neka ih prati. I Hrvat želi u spokoju biti, Al' oni ne će nikad prihvatiti Ni-ZA DOM SPREMNI-ni-BOG I HRVATI. Jer, oni lažu i žive u laži, Kao i uvijek, od malenih nogu. Za tuđim žude i kradu kad mogu I tuđi trud je i od svog im draži. …I,da bi sumnju otklonili svaku: Nek oni idu, gdje im sunce sije, Jer, sve bi bilo isto k'o prije Vuk ćud ne mijenja ni kad mijenja dlaku. Žarko Dugandžić, Perth, Australija