Hrvatski Fokus
Društvo

Ernest Katić o suvremenicima

Talijanski jezik kod južnih Hrvata od Trsta do Kotora bio je jezik škole, sveučilišta, obrta, pomorstva i kulture

 
 
Diletantski pjesnik i važni gradski bilježnik, istoimeni stric književnika i kulturnjaka dubrovačkoga Ernesta Katića (1883. – 1955.) ne će nas zanimati osrednjim stihovima iako bogat emocijom, erudicijom i znanjem talijanskoga, već što on kao suvremenik i intelektualac misli o značajnim osobama u svojim pohvalama, poslanicama i nekrolozima.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/08/220px-Konstantin_Vojnovic.jpg
Kostantin Vojnović
 
Talijanski jezik kod nas na jugu Hrvata (kod drugih Slavena samo u česticama) od Trsta do Kotora bio je jezik škole, sveučilišta, obrta, pomorstva i kulture. Narodnjaci izdaju list Il Nazionale (Narodnjak), intelektualci Marko Nodilo, Tomaseo (šibenski plemić i značajni intelektualac koji se rano odredio Talijanom), vlastela (čak i Niko Veliki Pucić) u osobnoj prepisci pišu talijanski, dojmljivo je kada Antun Kaznačić piše pun slavofilskoga zanosa na hrvatskom 1848. odu na Danteovu grobu (fond Ernesta Katića, DADU 276), pa čak i najžešći Hrvat don Pavlinović pristupa Tomaseu sa udivljenjem; usput budi rečeno Šibenčanin ima spomenik u Veneciji! Sjetiti se i da Preradović kao visoki carski časnik mora obnoviti znanje hrvatskoga jezika, da nijemština i mađarština ovija Agram i Esseck oliti Essegg.
 
Antipatija prema talijanskom imperijalizmu je jaka nota Dalmatinaca; zanimljivo je da tada nema jače napetosti prema Srbima iako srbijanska propaganda djeluje i preko jugoslavenštine i preko velikosrpskoga programa surađujući sa Talijanima i autonomašima; politiku Srbije tada shvaća samo don Pavlinović i možda don Ivo Prodan, ali Prodan je kasnije djelovao, i za u epohu je pretjerana pojava, izuzetak. Dubrovački politički Hrvati i srbofili druguju i prijateljuju, iako vode oštre političke okršaje. Preskočit ću Katićevo pisanje o Serragliju Luju kojega uspoređuje sa bijelim oleandrom, ulizivanje i divljenje crnogorskom kralju Nikoli, veličanje žarkog domoljublja Miha Klaića, uzdizanje znanja don Ivana Stojanovića, povjesnika, ponajmanje pisanje o brodu B. Kaboge – Nirwana!
Pod signaturom CCCCXXIV/17; s tužnijem srcom (gospodo prekriženo) otvaram današnju (sjednicu?, nečitko). Kruta sudbina gospodo Vijećnici ođe (ote?) nam za ovo dana ugrabila jednog  dičnog i milog druga. Jedna od pr(a)vijeh(?) žrtava nesretnog Hedervarijeva sistema (sustav smo mi stvorili, kako prema Mađarima, tako i prema EU, T.T.). Dr. Kosta Konte Vojnovića nema više. Isti dan kada su u njegovoj miloj Hrvatskoj lijevala bratska krv za obranu narodnijeh prava, isti je dan njegova plemenita duša K Bogu odletila da se moli i za žrtve i za krvnika.
 
Učenjak, rodoljub od svakoga štovan, njegovo je ime bilo simpatično, poznato i uvaženo širom naše Domovine, a njegov odlazak ostavio je veliku prazninu među njegovim mnogobrojnim štovateljima i prijateljima, i otimlje znanju i domovini jednu veliku silu.
Ja Vas gospodo Vijećnici pozivljem da u ime sažaljenja nad njegovim gubitkom ustanete i da? kličete:
Slava Dru Kostu Vojnoviću Slava
Kosto Vojnović je blizak prijatelj i suradnik don Mihovila Pavlinovića, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, rektor Sveučilišta, saborski zastupnik koji se borio za ujedinjenje hrvatskih zemalja, svjestan katolik. Umro malo prije odstupa Hedervaryja 1903. ljeta. (umro u svibnju, Khuen Hedervary gubi bansku čast u lipnju).
 
Baldu Bogišiću (signatura CCCXXIV/8)
Filozofije i Prava Doktoru o četrdesetoj godišnjici doktorata njegova za znak ljubavi i divljenja  P. (slijedi slobodan prijevod sa talijanskoga):
Sonetto Dubrovnik 1902.
Prošlo je osam desetljeća (nejasno, nemoguće), kada (si) ti kao mladićak još sumnjičav do Dunava i Rajne gdje se susreću otišao (doktorirao u Giessenu 1862., ime grada znači teći, zalijevati – nije daleko izvor Dunava u Scwarzwaldu, ali neblizu jest Rajne u Švicarskoj, T.T.) hlepeći za znanjem.
Putem te Minerva prosvijetlila Ovila te kosom a ti ju nazvao nevjestom.
Svoje čuveno blago ti kazujući Da osvojiš lice joj željno
Teške si bitke vojevao Do Svete gore vrha oštroga
Ali stigao si pobjednički ponosan. A sada uz izabranoga domaćina (u Parizu, T.T.).
Gdje veličanstvo tvrdo caruje Uživaš odgovor koji ti pristoji.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

AFORIZMI – Bogati ili lijepi roditelji

HF

Biskup Daniel Fernández Torres prekinuo je višemjesečnu šutnju

hrvatski-fokus

AFORIZMI – Vjera i vjernici

HF

EPIGRAMI – Ne bojte se!

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više