Masoni vladaju svijetom

Masoni vladaju u anglosaksonskom svijetu, nordijskim državama, Turskoj…

 

 

Razgovor s Manuelom Guerraom Gómezom, autorom „Masonske zavjere“.

Je li istina da postoji masonska zavjera? Je li spojivo biti katolik i mason? U Europskom parlamentu vladaju masoni? To su pitanja na koja profesor Manuel Guerra Gómez, autor 25 knjiga o različitim sektama, nastoji odgovoriti u knjizi „Masonska zavjera“. Manuel Guerra Gómez, rođen u Villamartínu de Sotoscuevu 1931., diplomirao je na klasičnoj filologiji i patrističkoj teologiji i član je Real Academia de Doctores de Espanja. Bio je dekan Teološkog fakulteta sjeverne Španjolske sa sjedištima u Burgosu i Vitoriji. U razgovoru za agenciju Zenit je istaknuo: »Masonske metode su usko povezane s laicističkim shvaćanjem, odražavaju povijesni relativizam i vode prema socijalno-kulturnom relativizmu promičući ga«.

• Je li glasovita masonska urota legenda?

– Treba razlikovati masone i masoneriju. Masonerija teoretski ne teži za moći, ili da ju ima u službi vlastitih načela i interesa. Međutim, činjenica je da masoni postoje u skoro svim utjecajnim međunarodnim organizacijama i u multinacionalnim poduzećima koje utječu na gospodarsku i političku moć. Logično je da oni nastoje nametnuti i širiti svoja ideološka načela (relativizam, laicizam, agnosticizam) gdje god se nalazili.

S druge strane, u anglosaksonskom svijetu i nordijskim zemljama, u Turskoj, masoni ne da žele vladati, već su oni vlast. Tako je na primjer vladar (kralj) Ujedinjenog Kraljevstva – veliki meštar Velike ujedinjene lože Engleske (GLUI) te preko 150 drugih Velikih loža (po jedna u svakom narodu i po jedna u svakoj državi SAD-a). GLUI je 1995. imao 750.000 članova i 8.000 loža po čitavom svijetu.

Kako je na snazi pravilo tajnosti, ne zna se sigurno gdje djeluju i dokle dopire njihov izravan, a još manje neizravan utjecaj. Vlada Tonyja Blaira tražila je da se masoni, osobito državni dužnosnici, javno očituju, posebno ako djeluju u policiji i pravosuđu. Pohvalno je da je preko 1.400 engleskih sudaca dobrovoljno priznalo vlastitu pripadnost masoneriji. Jasno je da ih ima mnogo više. Nakon skandala s tajnom ložom P2 Licija Gellija, talijanski dužnosnici u javnoj administraciji, ako su masoni, dužni su to objaviti pod rizikom gubitka posla (zakon regije Toscane od 1983. godine).

 

Velika većina članova EP-a su masoni

 

• Odgovara li istini podatak da su 60 posto članova Europskog parlamenta masoni?

– To je potvrdio Josep Corominas, veliki meštar Velike lože Španjolske (GLE), u ožujku 2006. On je napustio GLE 9. veljače 2007., iako je potvrdio da nastavlja biti mason. Radi li se o novom rascjepu koji uzrokuje stvaranje novog masonskog posluha ili njegov prijelaz u nešto drugo? Činjenica je da su sva pitanja koja se odnose na obiteljska pitanja i bioetiku, u raskoraku s naukom Crkve i čak s naravnim zakonom, izglasana u Europskom parlamentu.

 

• U Rimu je tek završio kongres tijekom kojega se podsjetilo na nesukladnost između katoličanstva i masonerije, odaslan je poziv na dijalog s masonima glede društveno-kulturnih pitanja. Kako može doći do njega?

– Bez obzira na objektivnu nesukladnost između masonerije i katoličanstva, katolici mogu raspravljati s masonima na raznim razinama, osim onoga što je Sveta Stolica, svjesna opasnosti, rezervirala isključivo za svoju ovlast: “Nisu ovlaštene lokalne crkvene vlasti izjasniti se o prirodi masonskih udruga s prosudbom koja uključuje odstupanje od gore utvrđenog.“ To je u skladu s Izjavom kongregacije za nauk vjere od 17. veljače 1981. (Izjava o masoneriji, 26. studenoga 1983.; AAS 73, 1984, p. 100).

 

• Treba uzeti u obzir realnost i posljedice masonske tajne. Kako se može razgovarati s nekim koji nosi masku?

– Na kulturnom planu, makar teoretski, lakše je dijalogizirati, nego na onom specifično vjerskom i ideološkom. Lakše je razgovarati na međukulturnoj razini (o siromaštvu, opismenjavanju, okolišu, zdravstvu, globalizaciji), nego na međuvjerskoj razini. Međutim, i na tom području dijalog s masonerijom nailazi na ozbiljne poteškoće jer masonski laicizam, otvoren ili prikriven, želi marginalizirati vjerske posebnosti, ono što nije zajedničko svim vjerama i etikama, i želi vjeru zatvoriti u kućni pritvor, na razinu osobne savjesti i unutar hramskih zidova. U tom smislu masonerija u tradicionalno kršćanskim državama dovodi do brisanja društveno-kulturnih kršćanskih tragova, npr. jaslice ili priredbe te simbole božićnog otajstva (zvijezdu vodilju, tri kralja, pjevače po ulicama tijekom božićnih blagdana).

 

• Masonerija je nadomjestak za religiju?

– Masoneriji, kao i jednom od njezinih proizvoda – New Ageu – draži je izraz „duhovnost“, koji ima veći subjektivni odjek od izraza „vjera“. Masoni kažu da su kršćani i niječu da je masonerija religija. Kada bi priznali, morali bi priznati dvije religije: katoličku i masonsku. Ali činjenično, za mnoge, povrh svega za masone agnostike, deiste (pristaše deizma), masonerija je nadomjestak za religiju.

 

• Kako ste se uspjeli približiti svijetu koji je tajni?

– Mnoge sam sate posvetio proučavanju konstitucija, pravila i obreda različitih federacija masonskih loža te u razgovoru s masonima i bivšim masonima u Španjolskoj i Meksiku, u čitanju knjiga o masonima koje su napisali masoni ili nemasoni. Prije deset godina u Meksiku sam proveo ljeto svakodnevno pričajući o masoneriji sa sveučilišnim profesorima, masonima ili nemasonima. Proveo sam mnoga popodneva u posjetima centrima različitih sekti, od kojih su neke bila paramasonske, a nalazile su se na rubovima gradova.

 

– Masonerija je metoda više nego sadržaj?

– Čovjek osim što misli, osjeća i zamišlja. Osjećaji i zamisli mogu prouzročiti interferencije i pomutiti mentalnu bistrinu. Usprkos tomu, ideje i vjerovanja usmjeruju čovjeka; principi stvaraju i usmjeruju ljudske institucije, ali za postizanje cilja nužno je uporabiti prikladnu metodu. Grčka etimologija te riječi naznačuje „hod“ koji treba prevaliti da bi se došlo (met´) ,,do mete“ – cilja. Kod masonerije metoda je uzdignuta do najviše kategorije i do maksimalne efikasnosti, i čini jedan od svojih „principa“, možda temeljni, koji je osnova za sve ostale.

Upravo masonska metoda sadrži jedan od razloga zbog čega masonerija ne može biti sukladna s kršćanskim naukom. Usko je vezana za laicističko shvaćanje, odražava povijesni laicizam i vodi društveno-kulturnom relativizmu promičući ga. Alain Gérard, jedan od voditelja Velikog Orijenta Francuske, priznaje da je „masonerija samo jedna metoda“. On vjeruje da mason može imati svoje mišljenje, odnosno vlastita vjerovanja u jednu religiju, ali masonska metoda ga obvezuje dovesti u pitanje vlastito mišljenje i prihvatiti mogućnost da ono bude proglašeno lažnim ili prevladanim, u sintezi jačih razloga i s potporom većine. „Ne postoji prava rasprava ako se prije toga zna da, bez obzira na njezin ishod, postoje točke o kojima je netko uvijek uvjeren da je u pravu“, rekao je.

Otuda proizlazi masonska alergija na dogme, dogmatske i objavljene religije, posebno onu kršćansku. Masoni nastoje gledati demokraciju kao vlastito djelo i demokratsku metodu (izglasavanje većinom glasova) kao nešto prirođeno masoneriji, koja ju širi na sve stvarnosti, uključujući i istinu, dobro, itd. Sadašnji veliki meštar Velikog Orijenta Francuske Jean Michel Quilardet u izjavi za “La Voz de Asturias” (20. siječnja 2007., Oviedo, Španjolska) priznaje: „Može se misliti da postoji nelaička (tj. nelaicistička, nemasonska) demokracija, ali s moje točke gledišta, laicizam je napredak za demokraciju“. Iz toga proizlazi da su demokrati koji nisu laicisti ili masoni – zapravo – demokrati druge lige.

 

• Masoni su kreativna manjina. Kršćani isto?

– Jasno je da masoni ne monopoliziraju kreativnost. Iako različite prirode, ona je svojstvena – i ne u manjoj mjeri – i kršćanima, uz pomoć Božje milosti i izljevom Duha Svetoga. Kao potvrdu tomu dovoljno se sjetiti povijesti Crkve i njezine evangelizacijske prilagodbe društveno-kulturnim uvjetima, tako različitim, u dvije tisuće godina njezina postojanja. „Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi niti mu je uho otvrdnulo da ne bi čuo“ (Iz 59,1) u našim danima. Kada je prije nekoliko godina Ivan Pavao II. nazvao crkvene pokrete „novim proljećem Duha“, „osobitim darom Duha koga nudi Crkvi u ovom povijesnom trenutku“, na početku sam to pripisivao njegovoj velikoj dobroti. Dobra osoba, sveta, ne vidi nego dobrotu u svemu.

Nakon što sam morao napraviti studiju “Los movimientos eclesiales en Espanja” (Crkveni pokreti u Španjolskoj) (Real Academia de Doctores de Espanja, El estado de Espanja, 2005., p. 80-94) i mogao otkriti istinu, ostao sam impresioniran. Koja kreativnost sinova Crkve, potaknutih i nadahnutih Duhom Svetim u našim danima! Kakav bi ostao svijet i Crkva ako bi crkveni pokreti, odgojna i socijalna djela, nestali kao u bajci, ostavljajući neku vrstu crne rupe u crkvenoj i društveno-kulturnoj galaksiji?

 

Prijevod: Mario Udina, www.katolicki-tjednik.com (hizbih.info), 27. IX. 2007., https://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/1343-razgovor-s-manuelom-guerraom-autorom-masonske-zavjere.html