Zeleno ispiranje mozga naivnim Hrvatima

Organizirajmo široku raspravu o onome što želimo i što možemo

Srpanjski izbori pokazali kakvi se uspjesi mogu postići dugotrajnim i upornim radom. Posebno, uz snažnu podršku marketingaški utemeljenog „greenwashinga“. Za one koji se ne ubrajaju u dobre poznavatelje vladajućeg jezika, nešto poput „zelenog ispiranja mozga“. Taj uspjeh gradio se u ovoj zemlji tri desetljeća.

Uz svekoliku podršku zainteresiranih stranih krugova. O tome su pisali i upozoravali pojedinci već početkom devedesetih godina. No, svi su mislili da je na djelu istinska borba za zaštitu okoliša. Posebno nove generacije. Od kojih su mnogi stekli pravo glasa na ovim ili tek ponekim ranijim izborima. Najprije je zeleni zadatak bio usmjeren na zemlje bivšeg socijalističkog utjecaja. No, sada te zelene aktivnosti zahvaćaju i zemlje koje su pridonijele takvoj orijentaciji. Koje sada imaju s tim idejama ozbiljnih poteškoća. Što je dio problema vezanih uz zelene aktivnosti. Gdje su u prvom planu obrana od klimatskih promjena. Neki jednostavni i sporedni proizvodi određenih dimenzija ili u pravilu rijetke uporabe. O tome se ponešto moglo pročitati u serijalu kojeg je „Hrvatski fokus“ objavio u 13 nastavaka. Od kraja ožujka  do sredine lipnja 2020. Zajednički naziv bio je naslov predavanja u Studentskom centru početkom ožujka 2020. „Antropogeni uzroci klimatskih promjena“.

Suvremeni svijet je usmjeren prema nekoliko životno važnih područja, novih industrija, digitalne transformacije te industrije igrica, popularni „gaming“. Ne trebaju više brda materijala koji onečišćuju, pa i zagađuju okoliš. Ne samo u Hrvatskoj, već u mnogim zemljama stvaraju se zeleni politički subjekti. U tomu im snažno podupiru organizacije poput „Greenpeacea“, „World Wildlife Funda“ i posebno „Friends of Earth“, najveće svjetske mreže udruga za zaštitu okoliša. Koje školuju zelene aktiviste i novčano podupiru lokalne organizacije. O tome je 2013. napisao briljantan članak od 86 stranica, vjerojatno prvi profesionalni zeleni novinar na ovim prostorima. Te organizacije imaju i veliku podršku u medijima. Koji ih primjerice ne pitaju, od čega su načinjeni oni golemi kitovi koji simbolički gutaju tisuće vrećica. Ali samo jedne debljine.

Neposredan povod za tekst u kojem se hvali podučenost zelenih organizacija u suvremenom pristupu plasiranja stavova je dio rasprave. U kojoj se raspravljalo o energiji i koji oblik energije je danas optimalan za suvremene izazove. Među ostalim, potreba gotovo 8 milijardi ljudskih bića, sve brojnijih kućnih ljubimaca i vozila. No, i nedavno održani skup i to u vrijeme korone.

Do sada se čulo da ne želimo ugljen. Da ćemo sve potrebe informatičke industrije i „gaminga“ pokriti s obnovljivim izvorima. Koji ne postoje. To su prirodni izvori energije promjenjivog  kapaciteta. Za koje će Hrvatska narednih 25 godina plaćati investitoru umjesto 40, 94 pare po jedinici energije. No, to nije sve od tog energetičara. Sudjelovao je u nedavno u pisanoj raspravi bosanskih i hrvatskih stručnjaka, pretežno energetičara o budućnosti te tako važne gospodarske grane. Pojavio se u raspravi i problem sve veće količine otpada i njegovog pretvaranja u energiju. Energetičar, ujedno i visokoškolski nastavnik, nezadovoljan primjedbama dvojice sudionika, napisao je.

Proučavajući Marxa, zabrazdiše u fašizam

»Tovariš A, tovariš B! Raspisaste se. Podsjetilo me to kad sam bio mali, išao sam često na Velesajam, i posebno sam zapamtio sjevernokorejski štand. Nije imao ništa, osim gomilu kopija knjižice koja je govorile o juche (o. a. službena politička ideologija Sjeverne Koreje). Ja sam tada puno čitao pa sam i to pročitao. Nije mi se svidjelo. Načelo samodostatnosti je bilo u totalnoj suprotnosti s Marxom, čiji sam Kapital tada s užitkom pročitao. Tada sam shvatio da su neki na ljevici zabrazdili u fašizam. Ne razumiju osnove koncepta podjela rada, koji je prema Smithu i Marxu od majmuna napravio čovjeka. Nisam se prevario, Sjeverna Koreja je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nisam bio i ne planiram ići. Oni imaju svoju bombu i svojeg malog cara…«

Tovariš A je otpisao. »Prosudite o kakvoj se osobi radi. Tamo gdje sam doktorirao, Fakultet i Sveučilište ozbiljno bi se pozabavilo nastavnikom koji predaje na tehničkom fakultetu. Nije problem za što se tko može tužiti državu, što neki prijete. Problem je što "vrhunski energetičar", koji sudionicima u raspravi dijeli lekcije. Predlaže trenutno ukidanje ugljena i plina. A za to ima podršku, posebno mladih«. Pokretač rasprave je dodao. „Po toj logici može se država tužiti za bilo što, jer sve utječe na okoliš“. Neki poznavatelji problema energije i otpada mogu postaviti opravdano pitanje. Kako u budućnosti Zagreb grijati i rasvijetliti? Iz kojih izvora ćete osigurati i koju energiju? Posebno za digitalnu transformaciju i rad na daljinu?

Valja završiti tekst optimistički. Očekuje se da će stranke zelene orijentacije, detaljnije promisliti. U kojoj mjeri neke populističke aktivnosti imaju gospodarskoga, pa i društvenog smisla kod nas. Hrvatska ima dokazane stručnjake koji su spremni ponuditi rješenja na temelju sveobuhvatne slike pretvaranja Hrvatske u zeleno orijentiranu zemlju. Pritom se očekuje obrazložena politička rješenja koja će voditi računa o stvarnim mogućnostima zemlje. A ne samo jedne strane. Organizirajmo široku raspravu o onome što želimo i što možemo.

Pavao Blažević