List dubrovačkih srbokatolika protuaustrijske orijentacije Gušterica iz 1882.-1883. godine (24 broja) daje nam vrlo lijepe detalje lokalnoga života, ali i zanimljive statistike i vijesti iz svijeta.
Dubrovački časopis iz "Gušterica" zabavio se i boravkom bračnoga para Evans u Dubrovniku. U Dubrovniku je prije toga boravio Edward Augustus Freeman (2. kolovoza 1823. – 16. ožujka 1892.), povjesničar koji je vjerovao u talent slavnoga arheologa Evansa i "gurao" ga; Evansova supruga je Freemanova kćer Margaret. I Freeman i Evans su obavljali znanstvena istraživanja u inozemstvu kao agenti engleske krune, što je, posebno za arheologe bila uobičajena praksa širom svijeta.
Prva vijest je već u broju 1. (od 4. 1. 1882.) gdje se navodi "da se izdaje kuća Ljutić na Pločama u kojoj je boravio Arthur Evans. U 2. broju se spominje boravak Evansove supruge Margarete u Dubrovniku. List spominje u više brojeva boravak Arthura Evansa, s tim da njegov izgon nakon istraživanja u BiH gleda u blago prikrivenom antiaustrijskom tonu. Ali s dosta finoga takta list nešto naslućuje što je na rubu "kundurovanja".
Evansovi da su se družili "s nekijem našijem obiteljima koje u svakoj prigodi, pak baš ne i umjesnoj, ističu sa kao predstavnice bob tona dubrovačkoga (misli valjda na snobovštinu, creme de la creme, eurokrem). Zgadilo nas je vidjeti, a muka nas hvata radi ugleda ovoga staroga grada gdje uglađenost i uljudnost od vajkada svoje gnijezdo saviše, kako neke naše žene, koje, dok je Evans ovdje prebivao, po njegovoj kući su dolazile i odlazile, do toga su stepena bezobraznosti doprle, da se nijesu stidile, sretajuć gospođu uskratit joj svoj pozdrav.
(zašto, prije će bit da činovničke i trgovačke obitelji čuvaju dobre odnose sa Vladom, jer Evans je izbačen kao engleski špijun, no da se radilo o ljubomori i ljubovanjima).
Tako je postupanje protivno svakoj staroj poznatoj dubrovačkoj skladnosti, pak smo ga,iako žalosnim srcem,iznijeli na javnost općega preziranja radi. Nego što i govorimo o staroj skladnosti uglađenosti i uljudnosti? Žalibože više ih nema, a nada sve u onijem slojevima koji se cijene bolje nego drugi, a gori su jer su do mozga pokvareni, a nadasve im ženskarija, koja više izgleda ko otentotska (rasizam, Hotentoti su simpatični stanovnici južne Afrike srodni Bušmanima koji su živjeli kao lovci i sakupljači plodova u pustinji) neg dubrovačka, i koja se diči svijem onijem što je tuđe,a huli sve što je domaće.
Pocrvenite, ako kapi krvi u obrazu imate!
Neg da se vratimo na gospođu Evans; što će biti o nama rekla ta vrijedna žena, kći velikoga engleškoga učenjaka Freemana, koja osim izvanredne opće izobraženosti, dosta je daleko doprla u latinskoj i grčkoj književnosti, stvar koja je kod slabijeg spola dosta rijetka?
Biće rekla, uzdamo se, da to nijesu Dubrovčani nego otentoti, pošto su Dubrovčani koji su u kakvom poznanstvu s njom bili svoju dužnost
spram njoj izvršili."
Kasniji brojevi spominju još jedan dolazak Margarete Evans.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više