Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko propituje premijerova putovanja?

Uz najbolju volju nikako ne mogu razumjeti, a kamoli shvatiti odnos naših dvoje predsjednika na vrhu države. Netko je to nazvao infantilno nadmudrivanje. To je intelektualno dobro sročeno, s namjerom da ne uvrijedi nijednoga od njih i da nama kaže kako se “dečki” igraju. Ta igra nije primjerena niti jednom od njih, a kamoli funkcijama koje obnašaju. Osim toga to nisu osobe, kojima je igra ili bilo što drugo bilo uskraćeno u djetinjstvu, te sada to kompenziraju i nadopunjuju se iznutra. Nikome od nas te “igre” i igre nisu potrebne pogotovo, ako se tim “igranjem” želi nešto  gadno prikriti,  odvući pažnja javnosti od nečega što se valja, što stiže početkom jeseni, što će, ne baš dobro utjecati na naš život, zbog čega ćemo sve dublje tonuti, iseljavati se, biti nesretni, a možda i gladni.

To nije tvrda kohabitacija. To je djetinjasto pokazivanje mišića s jedne i druge strane, bez ikakve potrebe, osim nekakvog njihova osobnog obračuna iz mladosti, kad su rasli i razvijali se, bili  obrazovani i odgajani, u istom gnijezdu, zajedno s većinom onih koji su danas na vlasti, pri vlasti ili na “Olimpu”. Za vjerovati je da je ta edukacija i odgoj uglavnom, bila pod nadzorom istog čovjeka, koji i danas puno toga ima u  svojim rukama, povremeno kao savjetnik na jednom, te na drugom brdu, ovisno o tome, tko je na čelu države. Zar je njemu u interesu da se njegovi “đaci” međusobno ponašaju na  neprimjeren, pomalo neprijateljski, ne državnički i infantilan način. Koji mu je od njih dvojice “miliji i draži”? Vjerojatno onaj odaniji, poslušniji, u diplomatskim rukavicama, što nikako ne znači, kako je taj u bilo čemu bolji i kako je on jedini pravi i u pravu. On samo zna od svih, naročito od javnosti, dobro sakriti svoje prave namjere, smjer i djelovanje, sasvim suprotno od onog drugog, koji sve što bi trebalo i što ne bi trebalo iznosi u javnost, znajući i vjerujući kako je to najbolje, jer nema što tajiti, zamračivati, ičega zašto i zašto se bojati. Jedan i drugi su svojeglavi, tvrdoglavi, samosvjesni, samodostatni, jakog ega, velikog iskustva, pokazanih i dokazanih, urođenih i stečenih sposobnosti i vještina.

Kad je o vještinama riječ tu postoji poveća razlika, u smislu diplomatskog ponašanja i djelovanja. Nije baš uvijek najbolje: što na umu, to na drumu. To košta, najviše onoga tko se tako ponaša i tako postupa. To je sigurno otvorenije, poštenije i transparentnije. Međutim, naše društvo, niti mnogi od nas tome još nismo dorasli. Mi volimo protokole i duboko smo urasli u njih, ne znajući što se sve može podastrti i sakriti iza protokola. Papir je papir, ali je dokaz, nečega nekome negdje. “Andrej, idem u Albaniju!”, rekao je predsjednik države pred svjedocima. To navodno ništa ne znači, premijeru i njegovoj Vladi. Vrag će ga znati. Sve mora ići po protokolu, od čega predsjednik države bježi, kao vrag od tamjana, što ne znači kako on radi nešto, što nije u skladu sa zakonom, pravilima i propisima.

“Čini mi se da tu bilo malo previše helikoptera”, izjavio je predsjednik Sabora, koji se navodno priprema za predsjednika države i koji se ne bi štel mešati, kad se već dobro umiješao i zna se na čijoj je strani, čuvajući se tako od sukoba interesa. Kaj god! Zar očekuju da će predsjednik države Milanović to raditi? To sigurno nikad ne bi radio niti predsjednik Vlade Plenković. To su bile balkanske igre bez granica, uz sav mogući kič i velike troškove, za koje nitko nikada, nigdje nije pitao. Međutim, to je bila velika inovativna kreacija bivše predsjednice, vrlo djelotvorna i nužno potrebna. Komu i zašto? 

Predsjednik Milanović zna što mora, treba i hoće raditi, kao i način na koji će to raditi. On je predsjednik svih građana, a ne samo članova i simpatizera svoje nekadašnje političke stranke. Sigurno da niti Milanović nije idealan predsjednik. Takvoga nema. Građani su se odlučili. Aktualni predsjednik države je neposredno izabran s 1034.389 glasova, bez ikakve sumnje u bilo kakvu neregularnost, nelegitimnost i nelegalnost, što zadnji put nije bio slučaj. Još uvijek mi nije jasno što je tada pri izboru predsjednice bilo s nevažećim glasovima. Ponekad smo ljuti na njega, zbog nečega, što bi po nama trebao napraviti ili drugačije napraviti. Bože moj! Nitko se još nije rodio, da bi svima udovoljio. Predsjednik države za sada, po mnogima radi najbolje, što zna, može i smije. To govore čak i oni koji ga ne vole. Ok! Ne mora se voljeti nijednog predsjednika, ali se mora uvažavati funkcija na kojoj je, sve dok se ne ogriješi o Ustav i zakone.

Po nekima, ogriješio se o ustav i zakone, putujući u Albaniju. Dajte, najte! Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko propituje premijerova putovanja? Povjerenstvo za sukob interesa? Kaj god. To povjerenstvo on ignorira. Ne će im poslati papire, koji su nužni za utvrđivanje mogućeg sukoba interesa. I nikomu ništa. Usput, jedan i drugi predsjednik su domoljubi, Hrvati, moderni državnici, cjelovite ličnosti, ugodni za oko i uho, sve dok se ne počnu ponašati kao dva ovna na brvnu. Kaj im to treba, odnosno komu to treba? Onima koje to održava, na vlasti i pri vlasti, posebice nekim savjetnicima, koji na  taj i takav način egzistiraju od ranih devedesetih.

Ankica Benček