Tko Andreju na žulj stane, ne dočeka sretne dane Nije svako doba suđeno do groba, nit je svaka mijena znojem oblivena. Tko i na javi sanja, san ga sav život proganja. U slobodi ima mnogo dobrih pjesnika, ali još više zlih vijesti vjesnika. Neuspjeh se može oprostiti svakom, ali ne i voljom podjednakom. I darove zaraditi treba, jer ni jedan ne pada sa neba. U berbu se ide pjevajući, a svojoj kući – teturajući. Tko dobrotu nikada dobrim ne vraća, često u životu Božjom kaznom plaća. I na đubrištu katkada nikne cvijeće, ali ga zbog smrada nitko pomirisati ne će. Tko se svu mladost rada boji, neka planove za starost ne kroji. Tko neradom mladost svoju krasi, pod starost ga mirovina ni od gladi ne spasi. Tko Andreju na žulj stane, ne dočeka sretne dane. Osveta je smrtnom listu posveta, a dobrota radost za života. Branitelja što u grobu trune, oživjeti ne će euri ni kune, već sjećanje na slobode sanje i ufanje. Pravda kad-tad dođe na vidjelo, kome milo, kom se ne svidjelo. Čim istina u laži zaviri, zavladaju i sudski nemiri. Koga pravda za laži osudi, lagati se više ne usudi. Tko pucati naučio nije, nek iz prazne puške – ne bije! Kad maćeha tajno pastorku zamrzi, seoski jezici su brzi. Rođendane slave i stare filmske dive-ako ga dožive. Da ne kvari jela redoslijed, i sladoled se postavlja na – led! Malkica Dugeč, 24. 7. 2020.