Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Za Kulina bana za Turke se ni znalo nije…

U IME OCA I SINA I SVETOG DUHA. JA, BAN BOSANSKI KULIN…

 
 
Sve ono, a toga je puno, što je kršćanima u Bosni i Hercegovini zabranjeno to je muslimanima dozvoljeno. Bošnjaci smiju činiti i raditi sve u Bosni i Hercegovini, i sa Bosnom i Hercegovinom, pa čak i krasti, krivotvoriti, otimati tuđe, napose hrvatsku prošlosti koju su Hrvati obilježili, sa svim europskim vrijednostima u vrijeme svojih banova i kraljeva. To vrijeme hrvatskog  naroda na kojem se živi sadašnjost i gradi budućnost, koja će biti također jednoga dana i sama prošlost, govori o neprocjenjivoj vrijednosti prošlosti kao dijela nacionalnog, vjerskog, kulturnog i civilizacijskog identiteta hrvatskog naroda, danas je u zemlji bez budućnosti na žestokom bošnjačkom udaru, krađi i krivotvorenju.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/09/a30fffe76f99bff588b63288d98bfb04_XL.jpg
Ono što tu krađu i otimačinu, krivotvorenje, i prilagođavanje sebi čini još većim i težim zločinom nad hrvatskim narodom je činjenica da tu slavnu prošlost hrvatskih banova i kraljeva u Bosni i Hercegovini pokušavaju je silom prikazati svojom. U nedostatku bilo kakvih argumenata i dokaza o svojoj autohtonosti i korijenu u bosanskoj zemlji, Bošnjaci su agresorski krenuli u otimačinu i krivotvorenje trinaeststoljetne hrvatske povijesti u Bosni i Hercegovini. Iako je krađa, krivotvorenje i otimačina hrvatske prošlosti gotovo svakodnevna praksa kojom se Bošnjaci bave, a svatko onaj tko jednom narodu otima prošlost ili krivotvori, on je agresor na taj narod. I baš agresorski se ponašaju Bošnjaci, neometano i bez bilo kakvog otpora prisvajaju hrvatsku prošlost u Bosni i Hercegovini. Otimačina hrvatske prošlosti je i bošnjačka otimačina Bosne i Hercegovine. Najvidljivija, najmračnija i najopasnija bošnjačka agresija na hrvatsku prošlost, a time i na Bosnu i Hercegovinu je  povodom neki povijesnih datuma hrvatskog naroda i njegovih velikana iz vremena banova, kraljeva, stećaka. Iz  vremena duboke ukorijenjenosti Bosne u Europu i njenog sudjelovanja u izgradnji europskih vrijednosti po kojima je Stari kontinent danas prepoznatljiv u svijetu.
 
Treba se prisjetiti muslimanske krađe katoličkih ljiljana, stećaka, otkopavanje, navodno piramida a stvarnost je otkopavanje temelja katoličkih crkava što ih Turci porušili i zakopali, krivotvorenje janjičarenja katoličke djece otetih od roditelja i odvođenih u Tursku, prikazujući taj zločin kao „dobrovoljni“  pristanak ožalošćenih roditelja. I niz drugih agresija na hrvatsko katoličku prošlost u fratarskoj Bosni.
 
U  povijesnim danima daleke hrvatske prošlosti Bošnjaci kopaju stoljeća duboko u nju, rove je i prljaju, lijepe se na nju, tražeći, ono čega nema, neku nit samovezivanja za to vrijeme, uzimajući ga za pravo na Bosnu i Hercegovinu. Da ta krađa i krivotvorenje nema prolaznost, da sami Bošnjaci tu prošlost hrvatskih velikana koji su Bosnu i Hercegovinu svojim europejstvom, kulturom, blagostanjem, i vjerom držali u samom vrhu tadašnjih europskih zemalja, istinski ne prihvaćaju govori činjenica koju sami iskazuju, i sa kojom se ponose "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati" i bošnjačkom tvrdnjom "mi smo potomci Osmanlija". Zar to nije apsurd nad apsurdom, što Bosnu i Hercegovinu čini apsurdistanom. Kako može jedan današnji beha narod vezati se i pozivati se na Kulin bana, a u isto vrijeme i pjevati Turskoj da mu je mati, i mahati turskim zastavama, organizirati turskom sultanu predsjedničke izbore u Bosni, novcima poreznih obveznika, u velikoj mjeri hrvatskih.
 
Kada je Kulin ban vladao Bosnom i bio sugraditelj Europe i europskih vrijednosti, za Tursku se nije ni čulo, ni znalo, nije postojala na tadašnjoj karti svijeta. Za turske Osmanlije ili osmanske Turke u Bosni se čulo tek kad su je ti barbari okupirali, istrgnuli iz Europe, stoljeća je vratili unazad, prisilno joj izmijenili vjersku sliku, nasilno islamizirali, crkve porušili katoličku djecu otimali od roditelja i odvodili na prisilno islamiziranje kako bi kao odrasli ubijali svoje roditelje u Bosni. I takva Turska je mati Bošnjacima, istim onima koji bi se samonakalemili na Kulin bana. A Kulin ban i Turska i onda su, i danas su, dva nigdje dodirljiva svijeta, dvije civilizacije, dvije kulture.  Dakako i dvije vjere, napose u vrijeme snažne kršćanofobije koja se širi iz krila bošnjačke „mati Turske“. Kulin ban i njegova Bosna su i onda bili ispred Turske svjetlosne godine, i danas bi Bosna bila isto tako ispred da je Osmanlije nisu pokorile, pokrale, razrušile, i izmijenili joj njenu vjersku sliku.
 
Nema veće uvrjede, nema jačeg udarca za Bosnu od onog kada joj potomci Osmanlija, a Osmanlije su ubojice i mesari Kulinove Bosne, otimaju Kulin bana, i lažno se predstavljaju suradnicima i suvremenicima njegova slavnog vremena. Kulin ban ne samo što je bio kršćanin, on je bio i graditelj Bosne, dok su Osmanlije bili ubojice i kršćana i Bosne. I zato je nerazumljivo, pa čak i neprihvatljivo da, uz sve druge otimačine, i krivotvorenja hrvatsko katoličke prošlosti u Bosni, Bošnjaci im ubijaju i Kulin bana. Ako ovako nastave počet će nam otimati i kraljicu Katarinu.
 
Ne će trebati dugo čekati kada će Bošnjaci početi govoriti i pisati da je i kraljica Katarina njihova, da je sama sebe prognala, kao što govore da su Hrvati u muslimanskoj agresiji sami sebe poubijali i prognali, kuće svoje spalili  i trag svoj zatrpali. Da su svoju djecu poubijali (Vitez, Ćifluk) i islamizirali u muslimanskim školama gdje su primorana ići kao što su i Katarinina djeca sama sebe zarobila, posjedali u sepete i na konjima otišli u Tursku na islamiziranje, kako bi se njen sin kasnije borio protiv kršćana, a kćerka udala za muslimana i danas joj se ni za grob ne zna. Stoga je bošnjačko vezivanje za Kulin bana ne samo agresija na Hravte i Bosnu i Hercegovinu, već samo politički interes, kojeg cijene tako dugo dok njime ostvare svoj islamskodeklaracijski cilj, koji bi u konačnici mogao biti kao i onaj kojeg je Turska realizirala u vrijeme okupacije Bosne.
U bošnjačkom memoiranju 29. kolovoza 2020. godine 831. godišnjice Povelje hrvatskog slavnog Kulin bana nigdje navoda ni jedne izvorne riječi ispisane u Povelji. A ona počima:  
”U IME OCA I SINA I SVETOG DUHA. JA, BAN BOSANSKI KULIN, OBEĆAVAM
TEBI KNEŽE KRVAŠU I SVIM GRAĐANIMA DUBROVČANIMA PRAVIM VAM PRIJATELJEM BITI OD
SADA I DOVIJEKA. I PRAVICU DRŽATI SA VAMA I PRAVO POVJERENJE, DOKLE BUDEM ŽIV.
SVI DUBROVČANI KOJI HODE KUDA JA VLADAM, TRGUJUĆI, GDJE GOD SE ŽELE KRETATI, GDJE
GOD KOJI HOĆE, S PRAVIM POVJERENJEM I PRAVIM SRCEM, BEZ IKAKVE ZLOBE, A ŠTA MI KO
DA SVOJOM VOLJOM KAO POKLON. NEĆE IM BITI OD MOJIH ČASNIKA SILE, I DOKLE U MENE
BUDU, DAVAT ĆU IM POMOĆ KAO I SEBI, KOLIKO SE MOŽE, BEZ IKAKVE ZLE PRIMISLI.
NEKA MI BOG POMOGNE I SVO SVETO EVANĐELJE.
JA RADOJE BANOV PISAR PISAH OVU KNJIGU BANOVE POVELJE OD ROĐENJA KRISTOVA
TISUĆU I STO I OSAMDESET I DEVET LJETA, MJESECA AUGUSTA I DVADESET I DEVETI DAN, i
završava (NA DAN) ODRUBLJENJA GLAVE IVANA KRSTITELJA”.
 
Eto osobne karte Bosne koju joj je dao i ispisao Kulin ban, ovjekovječio je za vječnost i pokazao  čija je, kakva je, kojem svijetu, kulturi, civilizaciji, dakako i  vjeri pripada, čiji korijen je  u njenim dubinama i kakvo stablo na njemu je raslo i raste. To je, vjerojatno, najstarija ispisana osobna iskaznica jedne zemlje, njenog naroda, njegove kulture i vjere. Ispisana 29. kolovoza 1189. godine kada Europa nije ni čula za Osmanlije, napose ne po nečemu dobru i pozitivnom, i stoga još više čudi bošnjačka otimačina Kulin bana Hrvatima.
Da je Bošnjacima zaista do Kulin banove Povelje ne bi pjevali "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati" i ne bi govorili da su "potomci Osmanlija", ne bi kitili gradove turskim zastavama, ne bi Bosnu i Hercegovinu jezikom i govorom turcizirali i arapizirali.
Ono što najviše potvrđuje bošnjačku manipulaciju i krivotvorenje Kulinove Povelje je činjenica da su na spomeniku u Tuzli izostavili kršćansku povijest Bosne, vjerničke katoličke dijelove, ispisane na starobosanskom jeziku i bosančici. Stoga, bošnjačko otimanje Hrvatima Povelje Kulin bana, i njeno krivotvorenje je zapravo nastavak muslimanske agresije na katolike i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini. Dakako i na Kulina bana.
Sve dok ima i jedan Hrvat katolik u Bosni i Hercegovini Bošnjaci će mahati Kulinovom Poveljom. No kad protjeraju i tog zadnjeg i poruše sve njegove nacionalne i vjerske tragove Povelja će im biti obični papir koji će završiti kao što su završile i sve povijesne katoličke knjige i dokumenti u gučogorskom samostanu kada su ga osvojili, opljačkali, Bibliju kao „nenaoružana“ muslimanska vojska metcima izrešetali, i u njemu smjestili komandu svoje zločinačke armije. Vrijedit će im onoliko koliko su im vrijedili i poubijani fojnički fratri, i do goli zidova porušena dolačka crkva, i ono osmero ubijene hrvatske djece u Vitezu, i oni poubijani Hrvati u Maljinama, Bugojnu, Travniku, Miletićima, Grabovici, Križančevu Selu, Buhinim Kućama…
U vrijeme muslimanske okupacije dijelova Lašvanske doline franjevački samostan u Gučoj Gori doživio je sudbinu crkve Svete Sofije, crkve Svete Marije u Jajcu i crkve Svetog Ante u Bihaću. U tim zločinačkim pohodima nisu razmišljali o Povelji Kulin bana, jer im nije trebala. Sada im treba za nastavak agresije na kršćane, što je dio velike globalne kršćanofobije.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Prešućeni muslimanski zločini nad Hrvatima

HF

Strahota ‘građanstva’ bosanskih unitarista

HF

Etničko i vjersko čišćenje Sarajeva

HF

Neki novi isilovski borci u drevnoj hrvatskoj Bosni i Hercegovini

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...