RIJEČI – Najstarije dubrovačke “tuđinke” (1)

Bastah – nosilac, od grč. bastas

 

 

Godine 1895. u Beogradu Luko Zore tiskao je knjižicu o tuđicama u dubrovačkome govoru. Luko Zore (Cavtat 15. I. 1846. – Cetinje 9. XII. 1906.), filolog, književnik, značajan kulturni djelatnik i političar. Među pokretačima je časopisa Slovinac (Antun Kaznačić je ipak spiritus movens), te glavni pokretač časopisa Srđ. Omiljeni profesor u dubrovačkoj gimnaziji, poslije radi u Muškoj preparandiji u Arbanasima (Zadar), da bi zadnje godine života proveo u službi crnogorskoga kralja Nikole.

Luko Zore

 

Zanimljivo je da je iako po osobnom osjećaju Srbin bio član Hrvatske narodne stranke i njezin zastupnik, ne pridruživši se srpskim strankama. Tuđinke je pripremio za tisak već 1893., brojne su riječi talijanskoga, turskoga, grčkoga podrijetla; opredijelio sam se za izvlačenje manje poznatih riječi. Kuriozitet je da riječi je poredao azbučnim redom.

Navodnici označavaju doslovno citiranje Luka Zore.

 

Abemaria – iskrivljeno Avemaria

Abis – zla godina. Riječ se čuje uz pridjev Božji. Kaže se i ambis. Ima i glagol sabisati se, znači propasti, prosjesti se.

Aksiđ – čuje se u puku kada je riječ o sv. Franji Asiškome (Assisi, tj. Asizi) (Danas Primorci to proštenje zovu Sidž, T.T.)

Angonija – agonija.

Anio (anjela) kolut utvrđen u zid za vezanje živina.

Arbuo, la (od lat. Arbor) jarbol.

Argan – „sprava oko građe, lezila, koze ili vlakala“.

Argati – raditi na arganu (grč. Arganon, tal. argano)

Argutla – ručica nataknuta na kormilo.

Arič – tisa (tal. larice).

Arkuo – veliki žmuo (čaša) od toga prezime Arkulin, T.T.

Bakaljar (!!! Lj) – u Konavlima l ide u j, bakajar, T.T.).

Balahati se – razmetati se živeći raskošno.

Balončić – vrsta velike bije „tice“.

Bandur – dolazi od pandur, danas prezime.

Bantiti – izagnati (tal. bantire).

Barabanat – „hvatalac (pulicman) u starom Dubrovniku“ (mađ. Darabanat, njem. Trabant).

Baraška (zvonit na barašku) pučke „babuštine“ kad u selima zvone zvona jer se primiče zla godina, tuča (grad), tal. la barasca.

Bastati – biti vrstan (basta mu) od tal. bastare.

Bastah – nosilac, od grč. bastas.

Bašet – nizak (danas se kaže bašat, T.T.)

Bekina – kravlja koža (nekada se govorilo djeci dat ću ti po bekini, T.T.)

Bešica – mali fizički i moralni porok.

Bjestima, bjestimat – psovka, psovanje – riječ poznata i danas, ali kao bestimat (T.T.)

Bokin – sisa od čibuka (turske lule), Zore navodi da je puk miješao riječi bukin i buket.

Brenke – škrge Bržola, bržolica – goveđe pečenje

Brzilj (Brazil), Prcelonja (Barcelona), Navijorka (New York), Navrljen (New Orleans) – pučki iskrivljeni geografski nazivi u Dubrovniku.

Budio (budjela) – crijevo Bugacati – probiti.

Buzdo – „čeljade kratkoumno i neobrtno“, buzdacati – ludovati.

Buklo – „rupa u zahodnici“ (od fr. bouclier – štit, T.T.)

Bulet – selo u Zatonu, po svoj prilici od lat. bulire (vrelo vode).

Buložina (uvećanica od buloga) – „riječ za čeljadetu lijenu, ležaku“, bit će to od turskoga bulak (smješano, ispremiješano).

Bumbačin – pamuk gore vrste (umanjenica od bumbak).

Bućifalo je pretilo dijete (konj Aleksandra Velikoga se zvao Bukefalos, što na grčkom znači volovska glava, op., T.T.)

Bus – šimšir (dolazi li odatle Busovina u Dubrovniku i riječ busen?, T.T.)

Čingrija – zvonce, praporak (iz tur. čynyrgak).

Čumperlica, čumperle – prosta djevojka (usp. čombo).

Čupa – nova i nevješta sluškinjica.

Denuncija i Deluncija – zanimljivo dubrovačko prelaženje n u l, kao npr. Luncijata iz Nuncijata) lumer – broj (numer!).

Disponjat – rasporediti.

Dokes – „ribanje ostima uz svijećalo“. lat. docessus lunae.

Duplijer – velika voštana svijeća sa 4 stijenja.

Dunjuli – u nekoj dječjoj igri, dvojak (što to znači, par ili blizanac? T.T.).

Fendik – od njem. Pfening.

Franza – sifilis (tzv. francuska bolest, jer su je donijeli francuski vojnici u Italiju, T.T.).

Fuštar – pogrda pokvarenom mladiću, sl. galiot. Na fustu (lađu) su slani kažnjenici.

 

(Nastavak slijedi)

 

Teo Trostmann