U povodu 1600. obljetnice smrti svetoga Jeronima

Međunarodni znanstveni skup Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris

U okviru programa 32. Knjiga Mediterana, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu i Književni krug Split organizirali su povodom 1600. obljetnice smrti svetoga Jeronima međunarodni znanstveni skup pod nazivom Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris – Hieronymiana II. (Sveti Jeronim znameniti Dalmatinski muž). Skup na kojem je sudjelovalo više od 30 izlagača iz Hrvatske i svijeta održao se 24. i 25. rujna 2020. u Zavodu HAZU-a Palači Milesi u Splitu.

Pozdravnu riječ održao je dekan KBF-a Split prof. dr. don Mladen Parlov naglasivši da je fakultet za svoga nebeskog zaštitnika izabrao sv. Jeronima iz više razloga. „Znameniti Dalmatinac ubraja se među četiri velika crkvena oca Crkve na Zapadu, no istodobno je od sve četvorice najučeniji, onaj koji je svojim djelom najviše zadužio zapadnu uljudbu. Podsjetimo kako je Jeronim svojim prijevodom Biblije postavio normu kršćanskog latinskog izraza koja će stoljećima biti podloga brojnim teolozima i piscima. Ali ne samo njima. Vulgata će postati temelj na kojemu će se graditi standardizacija narodnih jezika. Sjetimo se Marulićeve 'Judite' koju splitski humanist pjeva služeći se kao predloškom Jeronimovom Vulgatom te time postavlja kamen temeljac hrvatskog književnog jezika. Ne manje važan razlog je stoljećima prenošena i podržavana legenda o sv. Jeronimu kao izumitelju hrvatskog jezika i apostolu Slavena. Sjetimo se kako je već u 9. st. Hraban Maurus u svome rukopisu „De inventione linguarum“ zapisao, nepoznato na temelju čega, kako je sv. Jeronim izumio glagoljicu. Legenda će naći plodno tlo kroz cijelu renesansu te će biti razlogom zbog kojega papa Inocent IV. 1247. dopušta bogoslužje na hrvatskom jeziku.“

O važnosti skupa govorili su akademik Nenad Cambi, Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban i prof. dr. don Ivan Bodrožić.

Jedan od najznamenitijih Dalmatinaca, sv. Jeronim rodio se u gradiću Stridonu, mjestu na granici Dalmacije i Panonije, koje do danas ne možemo pouzdano locirati, no da je bio Dalmatinac, o tome svjedoči njegov suvremenik Paladije. Jeronim, međutim, nije živio statičnim već vrlo dinamičnim životom. Vođen obvezama i duhovnim traženjima, obišao je cijelo Rimsko Carstvo, od Dalmacije do Rima, od Galije do Sirije, Palestine i Egipta. Kao neka vrsta kozmopolita, taj zapadnjak koji živi na Istoku danas postaje simbolom europskog jedinstva, koje se mukotrpno probija i sporo ostvaruje u svijetu u kojem je više podjela nego u njegovo doba.

Jeronim po odgoju i obrazovanju dijete svoga vremena koje se probija i dokazuje u svijetu kulture i znanosti; ali i temperamentan kakav je bio, nije se dao zarobiti ni staviti u skučene okvire. Kršćanska vjera mu otvara nova obzorja, što on  prihvaća kao izazov i nastoji spojiti nespojive krajnosti. Zato svu svoju stručnost i znanje ulaže ne u karijeru, već u razumijevanje Svetog pisma, a sve svoje životne energije u dosljedan evanđeoski život  kao revni asket i monah. Kao takav ostat će svijetli i izazovni primjer sve do danas: čovjek velike erudicije, a još veće skromnosti; čovjek kojemu je jedina moć bila poznavanje Pisma, a jedina slava vjernost Evanđelju.

No Jeronim ima posebnu važnost za Hrvatski narod, jer su ga Hrvati, došavši na prostore nekadašnjeg rimskog Ilirika prihvatili kao svoga sveca i zaštitnika. Njegovo se ime vezalo uz nastanak glagoljice, te je kao takav utjecao na oblikovanje kršćanske svijesti hrvatskog naroda, koji se još od srednjeg vijeka njime ponosio kao svojim sinom. Osim utjecaja na hrvatsku pismenost i kulturu, Jeronim je izvršio golem utjecaj i na duhovnost hrvatskog naroda, pogotovo zato što su ga franjevci na našim prostorima prihvatili kao iskusnog i vrsnog učitelja askeze i duhovnoga života. Iz svega rečenoga razvidno je kako je sveti Jere, kako ga od milja zovu u Dalmaciji, ušao na velika vrata u hrvatsku teologiju i književnost, kršćanski život i liturgiju, jednako kao što je pronašao svoje mjesto u povijesti i umjetnosti.

„Jer je Jeronim, siromašni betlehemski monah, ostavio golemu baštinu kojom je mnoge zadužio, logično je da mu se oda počast ovim znanstvenim skupom u Splitu, središtu današnje Dalmacije, a povodom 1600. obljetnice smrti, a u sklopu kulturne manifestacije Knjige Mediterana. Ovo je drugi simpozij u proteklih godinu dana koji organiziraju teološki fakulteti u Hrvatskoj, uz ostale institucije koje su se u našem narodu uključile u proslavu ove značajne obljetnice, a koja ima međunarodno obilježje, te smo ga i nazvali Hieronymiana II. Vjerujemo da Split neće stati samo na ovome skupu, već da će postati središte svjetskih jeronimovskih istraživanja, uz potporu i društvene zajednice – Splitsko-dalmatinske županije koja je upravo ovog velikog Dalmatinca uzela za svoga zaštitnika“, rekao je prof. dr. don Ivan Bodrožić, profesor na splitskom KBF-u i glavni organizator Skupa.

Naime, na KBF-u Split je u studenom prošle godine utemeljen Centar Hieronymianum na čelu kojega je don Ivan Bodrožić, s ciljem istraživanja života i djela svetog Jeronima te prevođenjem i objavljivanjem cjelokupnog Jeronimovog djela opus omnia  koja još nisu prevedena na hrvatski. Nadalje, Centar bi se trebao posvetiti proučavanju važnosti svetog Jeronima za hrvatsku povijest i kulturu, te proučavanju Jeronimovske kulturne i duhovne baštine u hrvatskom narodu.

U četvrtak, 24. rujna, u prvom dijelu skupa znanstvenici su raspravljali o sv. Jeronimu u geografskim okvirima i njegovu životu te o utjecaju sv. Jeronima na hrvatsku kulturnu baštinu i nastanak glagoljice: Nenad Cambi  „Jeronim, Stridon, Dalmacija“; Josip Faričić „Prostorni obuhvat Dalmacije tijekom prošlosti: geografski okvir potrage za zavičajem sv. Jeronima“; Ivan Matijević „Salona u Jeronimovo doba“; Marko Medved „Liburnijska teza o lociranju Stridona i crkve sv. Jeronima u Rijeci“; akademik Josip Bratulić „Jeronim i hrvatski glagoljaši“; Vesna Badurina Stipčević „Jeronimove Vitae Patrum u hrvatsko-glagoljskoj književnosti“; Tomislav Galović „Dva papinska reskripta iz 1248. i 1252. godine o hrvatskim glagoljašima i sveti Jeronim (raščlamba i povijesna kontekstualizacija)“; Ivo Babić „sv. jeronim, Aleši, Marulić“; Ines Ivić „Sv. Jeronim i franjevačka pobožnost“; Branko Jozić „Dvije luči Dalmacije: Jeronim i Marulić“; Josip Vrandečić „Sv. Jeronim u renesansi“.   

U drugom dijelu skupa svoja izlaganja iznijeli su poznati teolozi koji se bave izvornom mišlju sv. Jeronima i njegovu utjecaju na teologiju: dr. sc. Silvio Košćak „Naučitelji Crkve (Ambrozije, Augustin i Jeronim) u hrvatsko-glagoljskoj tradiciji“ i  „Crkveni oci kod sv. Johna Henrya Newmana s naglaskom na sv. Jeronima“; dr.sc.Kristijan Kuhar i Ivan Botica „Služba na blagdan sv. Jeronima u hrvatsko-glagoljskim brevijarima“;  doc. dr. sc. Taras Barščevski „De optimo genere interpretandi sv. Jeronima u teoriji i praksi današnjih prijevoda Svetoga pisma“; doc. dr. sc. Domagoj Runje „Biblijski citati u poslanici sv. Jeronima – sv. Paulinu o biblijskim knjigama; prof. dr. sc. Marinko Vidović „Jeronimovo tumačenje Pavlovih poslanica“; doc. dr. sc. fra Anto Barišić „Jeronimov susret i kontroverzija s arijanizmom na Istoku“; prof. dr. sc. Ivan Bodrožić „Jeronimov komentar Danijelovih sedmica u prepisci između salonitanskog biskupa Hezihija i sv. Augustina“; dr. sc. Trpimir Vedriš „Gospođice s Aventina: Jeronimovo duhovno nasljeđe i rimska hagiografija“;  

Znanstveni skup nastavljen je u petak, 25. rujna, izlaganjem uz domaće, znanstvenika iz Francuske, Italije, Mađarske: Bratislav Lučin „Jeronimovski florilegij Petra Cipika“; Barbara Vunović „Tema sv. Jeronima u opusu Ivana Meštrovića“; Josip Knežević  „Poveznica nova ex veteri haeresis u tumačenju Jeronimova Komentara na proroka Jeremiju ( In Hier. I, 17,3)“; Jeanjean Benoît „Quelles informations la Lettre 130 de Jerome apporte-t-elle sur Anicia Faltonia Proba, grand-mere de Demetrias? Les consequences d’une traduction abusive de Ep. 130,7“; Viellard Delphine: „What is an illustrious man for Jerome in the De viris illustribus?“ (Što je slavni čovjek za Jeronima u De viris illustribusu?); Cain Andrew „Jerome s Pauline Commentaries and the Rhetoric of Chastity“; Caruso Giuseppe „I Commentarii in Hieremiam di Girolamo: tra esegesi e impegno antiereticale“;  Courtrey Régis „Ipsa Scripturarum uerba ponenda sunt. L’exegese grammaticale au service de la defense de la virginite de Marie dans le Contre Helvidius de Jerome“; Degórski Basilio „Il giudizio di san Girolamo sull’imperatore Costantino il Grande secondo la continuazione della „Cronaca di Eusebio di Cesarea“; „Sv. Jeronima sud o caru Konstantinu Velikom prema nastavku „Kronike Josepha Cezarova“; Franchi Roberta „From Erotic to Ascetic Desire: Jerome’s Letters and the Song of Songs“; Heidl György „Jerome, Chromatius and the Plant of Jonah“.

Zaključujući skup predsjednik organizacijskog odbora prof. dr. sc. Ivan Bodrožić se zahvalio svima koji su dio jeronimovskog projekta, sa željom da nastave neumorno, poput Jeronima, obogaćivati današnju civilizaciju i čovjeka kulturom i vrijednostima koje je i on živio prije šesnaest stoljeća.

Nives Matijević