Prava Crvena Hrvatska o Čingrijama

Bezobzirni Pero Čingrija ne htjede na trošak općine propisati recept za sina nosača Ive Matića koji je 24 godine radio u Gradu

U Pravoj Crvenoj Hrvatskoj – P.C.H. (8. 7. 1905., br. 17.) nepoznati autor (urednik Vlaho Kelez, povjesničar Josip Onyskiewicz, ili don Ivo Prodan ili netko četvrti?) napisao je članak "Polumjere".

Pero Čingrija

Dana 5. 1. 1907. Prava Crvena Hrvatska javlja o rasipnost općine, "šteta nanešena odlaskom vojske prelazi milijun kruna na godinu… (propuštanjem) pobiranju takse na uvoz masta (godišnje 2.400 kruna, znači za tri godine 7.200 kruna, T.T.)…, što općina (iz prkosa) ne htjede kolaudirati (dati odobrenje) Jelićevu kuću (čime je izgubila 1.000 kruna prireza, T.T.)… ogromni trošak od 8.000 kruna za svetkovinu sv. Vlaha… 2.600 kruna za mađarske zastave učinjene iz prkosa prigodom dolaska Nj. V. Prestolonasljednika itd.

"Naš načelnik Pero Čingrija radi sve obratno. Npr. ako je koja ličnost došla, ili ima doći,kad mu se to kao načelniku javi,on obično dobaci: "Što nas ova čeljad dolazu sekavat" (gnjavit), pa pobjegne u Župu, ili ostane doma "bolestan".

"Na Širokoj ulici ima jedna kuća br. 403. Ta kuća… zajedničkim zidovima spojena sa druge dvije kuće (Bravačić i Perušina). Gospodar kuće br. 403 nadogradio je nedavno jedan pod(kat) na kući, a da prije nije pitao općinu za dozvolu gradnje, a da nije prikazao nacrta i napokon da nije zatražio kolaud. Ima još nješto: nijesu bile pozvane zainteresirane stranke (gospodari dvaju susjednih kuća)".

Tu je i neka nejasna vijest o svezi Pera Čingrije sa Chlumetzkym i Kaščanskim.(!)

12. 1. 1907. vijest da "Naše Jedinstvo" donosi u dopisu iz Beča da je bečka policija otkrila kako jedan naš list u Dalmaciji prima subvenciju od ugarske vlade. Koji je to list posve je lako pogoditi, a ženskog je spola. (Crvena Hrvatska bliska Čingrijama?, T.T.) P.C.H. navodi da je u pismu Chlumetzkome Čingrija optuživao Srbe radi veleizdajstva i šurovanja sa Crnom Gorom.

19. 1. 1907. veliki članak na naslovnici o aferi Melka Čingrije, koji je izjavio u dvorani Sokola da sokolaši nemaju biti hrvatski vojnici (što drugi časopisi izvrću da ublaže izjavu), te je radi te izjave Melko prestao biti pričuvni časnik. P.C.H. se čudi kako Crvena Hrvatska napada na nju zbog tobožnje denuncijacije kada su u slučaju vojnoga upravitelja BiH Hrvata Varešanina oni bili ti koji su mu podmetali, i njihova podmetanja su raširili mađarski listovi! (spominje se i prijatelj Varešaninov svećenik Jozo Crnica). Od Melka se uoči izbora radi političkoga mučenika!

Navodi se i vijest da ženi unesrećenoga radnika koji je u bolnici dr. Čingrija ne htjede (valjda na trošak općine) propisati recept za sina. Pored tolike rastrošnosti općine nemati srca za malog čovjeka!

16. 2. 1907.: "kada se je namjeravalo osnovati današnju "Hrvatsku Radničku Zadrugu" pošla su dvojica kod dr. Pera Čingrije da mu priopće nakanu… jer je od potrebe jedno hrvatsko radničko društvo. Na to je dr. Pero Čingrija planuo riječima: "To ne služi, nije potreba hrvatske bandijere. Upisivajte se u Dubrovačko Radničko Društvo, pa im ga otmite."

Opet se spominje trhonoša Ivo Matić (nosač) koji otkad je u Gradu (24 godine) nikada ništa nije tražio, a sada mu ne daju recept umirućem sinu.

6. travnja 1907. donosi vijest da za popravak vodovoda u Gružu treba 7.000 kruna, ali da će se zato budimpeštanski iz Zagreba i oni na općini gostiti i piti šampanjac. "Na naše žalovanje, prosvjedovanje i ustrajanje  da se općinski novac, taj krvavi trud općinara baca u sjajne pričeke i bankete, klikina "Crv. Hrv." se nije stidila izjaviti da se mora prirediti sjajan priček, kao lani Nj. Vis.! Pošto je lani onaj priček stao 10.000 kruna, a nadodajući bankete, bakljade, cvijeće itd. itd… to će se u taj priček baciti 20.000 kruna! (navodno) Pero Čingrija je reko: "Neka oni pišu što hoće, Zemaljski odbor mora da učini što ja hoću!"

Vrlo zanimljiva vijest od 13. 4. 1907. da su Ivo Jelić (veletrgovac, bogataš, vlasnik najjačeg mlina u Župi, brodovlasnik, mjesto se zove inače Mlini) i Petar Orepić (trgovac pekarskim proizvodima naveliko) ucijenjeni od Hrvatske vjeresijske banke (pod utjecajem Pera Čingrije) otplatili svoje zajmove (100.000 i 80.000 kruna) i "digli sidro" u tršćansku "Banca Popolare". A Melko Čingrija je već plasirao dionica (akcija) za 500.000 kruna, tj. napravio ražanj dok su zečevi utekli.

11. 5. 1907. poraz narodnjaka Čingrijinih u Konavlima. P.C.H. se pita što će biti sa janjcima ispečenim, tj. tko će ih pojesti, ali da Macan se smije ispod brka jer da su mu plaćeni.

25. 5 1907. nepoznati pisac (diplomaticus) dosta blago govori o Peru Čingriji smatrajući ga čovjekom uskih horizonata koji je mogao pod Mihom Klaićem i don Pavlinovićem funkcionirati, ali sada pod utjecajem Supila ulazi u pristaše riječke rezolucije koja vodi u političku propast. On je izgubljen kao brod bez busole i kormilara.

18. 5. 1907. analiza izbora u kojima su Čingrije istaknuli svećenika Biankinija da spase sebe, te da su državni službenici i oni koji su unajmili prostore Blagih djela glasovali za Biankinija iza kojega stoji karikaturalna pokrajinska vlada u Dalmaciji.

A i Srbi su radije podržali čingrijance, samo da pravaš ne pobjedi. Ističe se veliki uspjeh pravaša i slom politike Čingrija.

Dana 1. 6. 1907. Pero Čingrija se odriče vodstva Narodne stranke, a P.C.H. smatra da raniji sukobi sa konzervativnim narodnjacima i Borčićem nastali jer oni nisu htjeli podržati Melkovu kandidaturu, te da je stranka pala sa 9 na 6 mandata. Inače to su bili prvi izbori sa općim pravom glasa. (osim žena)

14. 12. 1907. jedan tekst u rukavicama koji zapravo nabija Peri Čingriji na nos da je nesposoban voditi stranku.

Teo Trostmann