Trebamo svi otvoreni reći papi Franji – NE!

Bergoglio je Crkvi u Hrvata pretpostavio Srpsku pravoslavnu crkvu koja stoljećima lažno napada Svetu Strolicu i katolike

U Glasu Koncila od 20. rujna 2020. imali smo priliku pročitati razgovor novinara Ivana Taševa s kardinalom Pietrom Parolinom, državnim tajnikom Svete Stolice. Na upite u svezi kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, među inim, papin pouzdanik,  ponovio je nama Hrvatima više nego dobro poznate objekcije aktualnog pape: »Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom iščekuje tu kanonizaciju«. Drugim riječima, prevedeno na hrvatski jezik, bez dopuštenja Srpske pravoslavne crkve i papinoga miljenika patrijarha Irineja (velikoga patrijarha?!) ništa od kanonizacije. Dakle, Bergoglio je dopustio da o kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca odlučuje jedan od najvećih mrzitelja hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u Hrvata. Lijepo!

Svetost zagrebačkog nadbiskupa, odanost Svetoj Stolici i papi, radije u tamnicu nego se odreći pape i Svete Stolice, žrtvovanje za vjeru, crkvu, svoj narod, pravednost, ljubav prema bližnjem i svima u nesreći, 14 stoljeća odanosti hrvatskoga puka i Crkve Petrovu namjesniku u Rimu, simbolički je ovaj latino-američki revolucionar, ljubitelj Srpske pravoslavne crkve i njenoga patrijarha na uštrb hrvatskog katoličkog puka i njegova najznačajnijeg pastira, bl. Alojzija Stepinca, prosuo u vjetar. No, to davno znademo i nove potvrde ovoga talijanskog prelata, u obliku državnoga tajnika, samo rastužuju i ogorčuju  hrvatske katolike i hrvatski narod u cjelini. Nikada u svojoj povijesti odnosa sa Svetom Stolicom hrvatski katolici nisu bili toliko razočarani ovim postupkom pape i Svete Stolice.

Očekivati od Srpske pravoslavne crkve i njenog patrijarha da dade dopuštenje  Katoličkoj Crkvi u Hrvata da svoga pastira dovede na oltar kao svetca, ravno je svjetskom čudu. Jer dopuštenje bi trebala dati Crkva koja je jedina od vjerskih zajednica u bivšoj državi pozdravila njegovo uhićenje, suđenje i progon!? Ta ista Crkva koja je u prvoj Jugoslaviji bila odlučno protiv sklapanja konkordata Kraljevine Jugoslavije i Svete Stolice, koja je nevoljko primila sklapanje diplomatskih odnosa Titine Jugoslavije sa Svetom Stolicom, koja više od stoljeća na ovim prostorima vrši progon Katoličke Crkve u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, koja zabranjuje autokefalnost pravoslavnim  crkvama u državama bivše Jugoslavije, koja u simbiozi sa najokorjelijim velikosrpskim krugovima predstavlja duhovnu vodilju i udarnu terorističku snagu rušenja i podrivanja demokratskih poredaka na ovim našim prostorima. Zadnji je primjer Crna Gora. Crkvu koja je u katoličkoj Hrvatskoj, tijekom Domovinskog rata, odigrala okupatorsku i antiekumensku ulogu. Crkvu koja je u proteklih sto godina uputila najpoganije izljeve neprijateljstva prema Vatikanu i njenim poglavarima i koja je dan danas najveći remetilački faktor u ovom dijelu Europe. Crkvu koja je uputila najzloćudnije laži i objede na račun zagrebačkog nadbiskupa, hrvatskih katolika  i Crkve u Hrvata. Takvoj se Crkvi i njezinom pastiru besramno utječe dvojac Bergoglio-Parolin, držeći Katoličkoj Crkvi u Hrvata, biskupima, svećenicima i vjernicima moralne prodike o strpljivosti, zajedništvu, praštanju! Zna li taj papa čitati, pisati; vidi li on kakvu ulogu taj njegov ljubimac, patrijarh Irinej i Srpska pravoslavna crkva imaju prema katoličkoj Hrvatskoj i na području država bivše Jugoslavije? Je li i on gluh i slijep? Gdje je nestao duh istinske vjere, pravde i poštenja Ivana Pavla II.?

Sada je valjda svima jasno, kako svećenstvu tako i vjernicima, kao uostalom cijelom našem narodu, da je Sveta Stolica u suradnji i po nalogu/želji Srpske pravoslavne crkve, pitanje kanonizacije bl. Stepinca definitivno stavila ad acta. To nas ne bi smjelo obeshrabriti a najmanje da se poklonimo blasfemiji ovoga dvojca. No, ako vjerujemo u svetost bl. Stepinca, a najveći dio našega naroda vjeruje i svakodnevno svjedoči tu vjeru, onda ne smijemo klonuti duhom.

Hrvatski katolici bi trebali štovati Stepinca svetim i bez službenog Vatikana i vrha Katoličke Crkve u Hrvata. I to usprkos nastojanjima pape Bergoglija, Srpske pravoslavne crkve i njezina patrijarha Irineja! Jer blaženi Alojzije Stepinac za sav naš narod je svetac. Smatram da ne smijemo šutjeti i pokriti glavu i bez reakcija slušati nove i nove uvrjede Bergoglija, Parolina, Irineja i svih antihrvatskih i antikatoličkih snaga koje, već duže vrijeme, likuju dogovorom Svete Stolice i Srpske pravoslavne crkve. Do kada?! Možemo li, na tom tragu očekivati nove filmove, knjige, tekstove – ne samo financirane iz srbijanskih (pa i vatikanskih) već, po oprobanom receptu, i hrvatskih izvora. Dakako, politički i medijski populariziranih i nagrađivanih u nas i svijetu. Sigurno bolje od sjajnog filma Višnje Starešine o kardinalu Stepincu!

Mijo Ivurek, Hrvatski tjednik