Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i licemjerje

Mudri ljudi kažu, da besposlen pop jariće krsti. Nije baš da sam besposlena. Međutim, nemam zadataka vezanih za vrijeme i prostor. Svi su oko mene odrasli. Nisam im više potrebna. Tu i tamo, reda radi navrate. Ništa ne govorim, ali me to vrijeđa. sto puta se ulove za mobitel, u onih sat vremena na mojem trosjedu. Iskreno, to me vrijeđa. Oni toga uopće nisu svjesni. Njima je normalno  pričati sa mnom i prčkati po mobitelu, “brisati i pisati”. Drugačija je to generacija i druga su to vremena, Nema to veze s koronom, uhićenjima, prepucavanjima ”Zokija i Plenkija”, samodopadnim narikačama, krizom koja nam se prikrala, općim i posebnim lopovlucima, otpuštanjima, propadanjem malih tvrtki… Ponajmanje ih zanimaju moje opservacije i komentari o politici. “Kaj baka niš ne pišeš? Ne ćeš ti protiv svojeg Zokija. Da je Kolinda nekaj slično napravila, ti bi pisala od jutra do sutra i slala te napise od lijevih do desnih portala. Možda i u Glas Koncila?”

Ne ću se svađati, pogotovo s unucima. Njima je sve svejedno, tko je vlast, tko oporba, koliko je milijuna naših kuna tko pokrao, koliko tko ima kuća, stanova, jahti, ljubavnica (ka), tko je Dragan, Zdravko, Marina, Vaso, Ivić… Oni žive u svom svijetu. Uče tek toliko da prođu u školi i na faksu, domognu se nekog zanimanja, zvanja, diplome i zbrišu negdje van, što dalje od tog cirkusa i ringišpila. Takvom razmišljanju i filozofiji ja se jako protivim. To je bježanje. Treba se uhvatiti ukoštac s problemima, lopovima, notornim lažljivcima, rušiteljima svega dobrog, sijačima nesigurnosti i straha, razarateljima društva, mrziteljima drugih i drugačijih, skrnaviteljima svega svetog, sotonskim vjernicima, štovateljima moći, peračima novca, neplatišama poreza, “domoljubnim” suverenistima, mafiji koja ima državu, nezajažljivim grandomanima.

S grabežom se započelo u samom početku i začetku stvaranja države. Rat i poraće je bila prava meka za otimačinu, pojedinim “domoljubima” i Hrvatinama.  Njihova su carstva nastala otimačinom državnih resursa, trgovinom, mešetarenjem, pranjem novca, ucjenama, prijevarama, umrežavanjem politike i biznisa, kupovanjem “institucija” koje bi trebale raditi svoj posao, kadroviranjem od dna do vrha, iznošenjem novca u strane države (otočke banana države…), stvaranjem piramida vlasti i moći unutar glavne piramide, gdje postavljaju osobu od osobnog povjerenja, koja po mogućnosti ima bilo kakvog putra na glavi, koja je prodana, za neki sitniš.

Sve to traje godinama. Nitko tobože o tome ništa nije znao, niti pojedinačno, niti generalno, općenito niti posebno. Paralelno s epidemijom grandomanije nastala je i pandemija demencije, uz zabavljanje naroda pojedinim spektakularnim uhićenjima, zatvaranjima, suđenjima… za što se unaprijed zna, da od toga ništa. U tijeku dugotrajnog procesa potkradu se neke svjesne i nesvjesne grješke u postupcima, zbog kojih se prekida suđenje, obustavlja ili počinje sve ab ovo. Toga smo se nagledali. Gledamo i danas, gledat ćemo i sutra, ukoliko se ne probudimo, ukoliko netko od državnih dužnosnika na vrhu, ne vikne : Dosta! Aktualni predsjednik države uporno to pokušava. Možda na malo neprimjeren verbalni način, što daje mnogima povod i materijal da ga napadaju, rugaju mu se, prozivaju ga… traže njegov opoziv, pri čemu insinuiraju kako se predsjednik od nečega brani. Kaj god! Zoran Milanović nije lopov. Lopovi su često oko njega. Možda ih je morao na vrijeme otjerati. Možda se ovako morao ponašati kad je bio premijer. Onda je mogao učiniti sve što sada kao predsjednik države ne može.

Može samo govoriti, upirati prstom, upozoravati predsjednika Vlade, nama prokazivati sve one koji primaju naš novac, radeći za svoje i tuđe interese. Za vjerovati je da će se i gospodin „premijer“ primiti sličnog posla. Ne vjerujem, da nije ništa, ni o čemu znao. Naravno, on ima veću odgovornost, ali i veće mogućnosti. On mora svakodnevno taktizirati, jer još uvijek u stranci i vlasti ima onih koji se s njim ne slažu, čak apsolutno i koji su protiv njega. “Sječu glava” si ne može priuštiti, barem ne javno. Evidentno je da se mnogih “domoljuba”, Hrvatina, zaslužnih građana vrlo elegantno riješio. Doveo ih je zapravo u situaciju, da sami sebe smijene, odnosno da odu. Međutim ti i takvi ne miruju. Imaju oni svoje “nasljednike”, agente, kumove, prijatelje, drugove, koji su duboko infiltrirani u sve pore  državne vlasti (trodiobne) koji su još uvijek vedre i oblače, odnosno grabe što više mogu, osiguravaju svoje nadolazeće generacije do sedmog koljena.

Udaljila sam se od teme. Mislim da bi bilo dobro istražiti na eklatantnim primjerima, novokomponirane bogataše, procijeniti njihovu imovinu, staviti to u kontekst vremena i prostora, međusobno usporediti, analizom i sintezom, pokušati otkriti zajedničku konkretnu nit, što ih povezuje, kao i okolnosti u kojima su krali, “penjali” se i postali “elita”, koja je uništila elitu. Bilo bi dobro proanalizirati njihovo potomstvo, koje malo pomalo preuzima vlast i državu, s nerijetko kupljenim diplomama, svesrdnom podrškom umreženih rodijaka, kumova i ortaka, koji iz opanka skočiše u talijanske cipele, Bossova i Armanijeva odijela, koji si rukavom sakoa brišu nos, koji pljuju po podu i cesti, koji redovito idu na misna slavlja, primaju svete sakramente, makar su noć proveli u nekoj špelunki sa skupim kurvama, besplatnim ićem i pićem, uz vrhunske tamburaše, pjevače, glumce, suce, odvjetnike, policijske šefove… ili su se noću vratili sa desetodnevnog orgijanja na Tajlandu. Nema veze. Oni mnogima daju velike donacije. Obiteljski su ljudi. U mjesnoj crkvi imaju svoju klupu. Pozdravlja ih visoki kler s oltara. Licemjeri do neba, s grandioznim grobnicama u Aleji velikana. Pravi velikani se okreću u grobu. Koga briga? Briga je predsjednika države.

Nije on nikakav svetac, da se razumijemo. Očito si je dao u zadatak da barem pokuša, stati na kraj nezajažljivoj grabeži, grandomaniji i pohlepi, nekih pojedinaca, koji su svoje carstvo utemeljili i izgradili lopovštinom, što nije teško utvrditi. Na primjer, netko je bio podstanar '92. godine, 2000. je bio troznamenkasti milijunaš, danas je milijarder. Od kuda i kako? Takvih je poveći broj. Dragan Kovačević je eklatantni primjer takvih sakupljača novca i materijalnih vrijednosti. Međutim, nije niti prvi, niti zadnji, niti jedini. Čini mi se da je slučajno ulovljen, iako mi nije jasno zašto ga nisu ulovili s prstima u pekmezu, kad preuzima spominjano mito. Uz put gdje je nestao taj famozni iznos iz vrećice, od 1,9 milijuna kuna? Nisu valjda naivnog Jakova iskoristili, da to iznese van i negdje spremi.

U aferu su mnogi uključeni. Svaki dan ih je sve više. Velika je to hobotnica, s više glava i krakova, od dna do vrha, uglavnom političara. Zanima me kakva je uloga bankara u svemu tome, posebice onih privatnih. Za pretpostaviti je da su se na vrijeme osigurali, iznijeli novac i kupili po neki stan, apartman ili kuću, negdje vani, po mogućnosti u državi, koja ne izručuje lopove. Sve njih je svojevremeno pokrivao bivši Ivo Sanader. Ne mogu reći da je on nekakav Pedro, ali mnogi su se sakrili iza njega i njegovih afera. Jednako će se sada dogoditi i sa šefom Janafa. Nastat će saga od slučaja, koja će se desetcima godina, provlačiti po sudovima, u javnosti, na kraju razvodniti i zaboraviti. Virus što je u nas uzrokovao endemiju grandomanije je opasniji od COVIDA 19, iako se zna kako i zašto je nastao, kako se širio, implementirao, koga je napadao, koga je zaobišao, koga će usporiti, koga će privesti pravdi, tko će postati imun, tko rezistentan, tko prijemčiv, tko prijenosan. Virus grandomanije, baš poput korone ne bira nacionalnost, rod, spol, vjeru zvanje, zanimanje,  materijalni status… iako je na neki način ipak, kako god to realno gledali i pomno sagledavali, našao svoju platformu u državotvornoj stranci i njenim “uglednicima”.

Od korone se ljudi liječe, zalijeću, neki i izliječe – od grandomanije je to nemoguće učiniti, čak ni u slučaju kad se osnuje Nacionalni stožer za sigurnost. Po zakonitosti velikih brojeva u tom Stožeru biti će onih koji su po vokaciji i po djelovanju grandomani. Ne mogu takvi protiv sebe samih. Stručnjaci su istražili koronu sa svih strana i utvrdili kao taj virus izaziva neurološke smetnje kao trajne posljedice, odnosno loše djeluje na mozak i neke moždane funkcije. Grandomanija isto tako djeluje na mozak, koji sve funkcije, sposobnosti i djelovanje usmjeravaju, na sve veću grabež, licemjerje, besramnost, enormno bogaćenje, na štetu pojedinca, društva i države. Korona će kako znalci kažu nestati sama od sebe, u prostoru i vremenu. Grandomanija, grabež, pohlepa i licemjerje ne će. Počelo je s Adamom i Evom u raju. Htjeli su biti kao Bog, jedući jabuku sa zabranjenog stabla. Neki grandomani su bili ili su htjeli postati bogovi. To ne može, barem ne, u zemlji “seljaka na brdovitom Balkanu”.

Ankica Benček