Krešimir Katušić polivalentan umjetnik

Izložba akademskog kipara u Splitu

Izložbom „Umjetnost je spona“ u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac' u Splitu predstavlja se akademski kipar Krešimir Katušić. Postav izložbe u Sveučilišnoj galeriji autorov je odabir radova nastalih u posljednjih pet godina. Konceptualni postav izložbe čini umjetnički rad 'Izgubljene riječi', skulpture manje forme pod nazivom 'Sjeme – Suodnosi' i dokumentarni film 'Spona'.

U predgovoru kataloga, kustosice izložbe Ivane Mance ističe: „Katušić, kao polivalentan umjetnik, vlastiti stav brani u različitim kreativnim situacijama. U svoje projekte koji, kao što je vidljivo i iz ove izložbe, nisu isključivo kiparski, sklon je uključivati druge suradnike, stvarati platformu za razmjenu i suprotstavljanje mišljenja. Zbog suštinski tragalačkog, heurističkog pristupa, njegovi su radovi stalno otvoreni za daljnju nadogradnju; ne miruju u postojećem stanju nego se razvijaju u vremenu, usvajajući nove elemente; lako se prilagođavaju novim prostorima i socijalnim sredinama, prelaze iz medija u medij, združuju stilski i estetski heterogeno, što ponekad može zbunjivati neupućene. Upravo kroz takvu protežnost, autor provjerava univerzalnost svog osmišljenog simboličkog sustava, slikovnog jezika; spreman na rizik, sabrano podnoseći i neuspjeh u pokušaju da dopre do različitih ljudi, ne gubi ispred očiju misao vodilju od koje ni mi ne želimo odustati: umjetnost je spona koja povezuje mnoštveno lice svijeta.“

Umjetnički rad 'Izgubljene riječi' sastoji se od sveukupno 74 svitka od terakote u 5 drvenih kutija čime autor apostrofira krizu kulture, jezika i čovjeka. Katušić ovim radom tumači i opisuje kako su „riječi izgubile svoja značenja jer je nestao čovjek i njegov autentičan život u okviru prirode određen njegovom slobodnom voljom u današnjem vremenu tehnosfere“. „Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer progovara o trenutku sadašnjice. Pred nama je razvoj misli od doživljaja do postizanja nivoa simbola“, kaže autor.

Namjera nagoni umjetnika da izabere sredstva i materijal kojim bi izgovorio zamišljeno. Otkrivanje predmeta i izvlačenje njihove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje. Oni postaju materijal za oblikovanje / preoblikovanje. Krešimir Katušić još jednom potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija i materijal ne označavaju status djela. Umjetnik predstavlja radove izvedene kombiniranjem tehnika, ponuđene kao instalacije u prostoru. Okosnicu čine objekti sazdani oblikom svitaka. Neuredno posloženi, djelomično raspoređeni u kutije govore o slobodi pristupa kreativnom činu. Možemo ih doživjeti i kao istorodne multiple bez obzira na njihovu oblikovnu unikatnost. Možemo ih grupirati prema boji i pristupu obradi površine. Neki svici su bez intervencija ostavljeni u bojama, tonovima gline. Ostali su dorađeni otiscima slova različitih rasporeda i gustoća.

Autor prezentira seriju svitaka koji simboliziraju sakupljeno znanje, igrajući se jednostavnim vrstama komunikacije, slovima i tekstom. Dramatična je činjenica da se svitak ne može odmotati a slovni repertoar tek treba odgonetnuti. Od predmeta na kojem očekujemo objelodanjivanje neke istine ili tajne urađena je drska manipulacija. No, ovaj postupak našu pažnju usmjeruje ka značenju. Prisiljeni smo promisliti a ne pročitati. Počinje nas zanimati bit predmeta. Umjetnik nudi ideju slabosti gledanja a uvodi razumijevanje. Na neki način želi izvesti umjetnost iz njenog vizualnog konteksta naglašavajući značenje. On komentira površnost suvremene komunikacije izgovarajući dramatičan apel masovnoj kulturi. Jer, estetika divljeg kapitalizma današnjice nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Nameće se sve više informacija a sve manje značenja. Ponuđena nam je cyber iluzija komunikacije. Konglomerat nepročišćenih informacija dostupan je u svakom trenutku. No, on ne doprinosi edukaciji već konfuziji. Očita je nebriga o posljedicama manipulacije ljudskim resursima. Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva u frazu demokracije, pokazuje se ovdje konceptualnim uprizorenjem. Krešimir Katušić nudi promišljanje o prevrednovanju stvari, nudi novu ponudu smislu. Serioznost rezultata govori o svjesnosti strategije. Paul Klee kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim”.

Krešimir Katušić rođen je 1979. godine u Zagrebu. Stručnu edukaciju za koterapeuta iz scensko-ekspresivne psihoterapije, Psihodrame završava 2005. godine. Zvanje mag. kiparstva stekao je 2011. godine pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Mire Vuce. Radio je kao likovni koterapeut u likovnoj radionici Dnevnog centra za rehabilitaciju i pomoć djeci s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju Mala kuća. Svoje kiparske i teorijske radove predstavlja na filozofskim simpozijima i likovnim akademijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Devet kiparskih radova Krešimira Katušića postavljeni su na javnim površinama i prostorima u Hrvatskoj te jedan u Austriji. Svoje radove izlagao je na trinaest samostalnih izložbi i sudjelovao je na više skupnih. Doktorand je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom red. prof. art. Petra Barišića i izv. prof. dr. sc. Žarka Paića.

Izložba ostaje otvorena do 26. listopada 2020. godine.

Nives Matijević