Hrvatski Fokus
Gledišta

Književnost u Hrvata po Žigmanovu

Što tu mogu uopće očekivati hrvatski književnici: Kopunović, Ušumović, Silađev, Firanj, Miković…?

 
 
U kolumnama od 30. rujna i 12. listopada 2020. godine pod naslovom „Književnost u Hrvata po Žigmanovu“, odnosno „Književnost u Hrvata po Žigmanovu (2)“, pisao sam o načinu kako se godinama nakaradno dodjeljuje nagrada Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova) „A. G. Matoš“. Posebna priča je i Nagrada za životno djelo na području književnosti koju dodjeljuje »Organizacioni odbor manifestacije "Dani hrvatske knjige i riječi – dani Balinta Vujkova"« u Subotici. Tko su članovi tog odbora ne možemo nigdje pročitati ali stalna predsjednica je Katarina Čeliković, trenutačno zamjenica predsjednice udruge „Hrvatska čitaonica“ iz Subotice Bernadice Ivanković (koja je, između ostalog, i urednica kulturnih programa Gradske knjižnice u Subotici i članica uredništva časopisa za književnost i umjetnost “nova RIjeČ” koja izlazi u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata uz potporu NIU „Hrvatska riječ“)!
Bernadica Ivanković i Katarina Čeliković se smjenjuju na mjestima predsjednice i podpredsjenice udruge “Hrvatska čitaonica”, a Katarina Čeliković je, između ostalog i stalna predsjednica godišnje manifestacije “Lira naiva” (susret pučkih pjesnika), koju također organizira udruga “Hrvatska čitaonica”!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/10/dani-200922.jpg
Obje ove vrijedne djelatnice te udruge ne smiju reći, napisati ili bilo što učiniti bez Tomislava Žigmanova, koji je manipulacijama uzurpirao sva ključna mjesta na polju politike i na polju kulture kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji te tako dobijamo trio koji sve odlučuje kada je u pitanju književnost ovdašnjih Hrvata!!!
“Hrvatska čitaonica” iz Subotice ima (na papiru) 50 članova i jedna je od 52 hrvatske udruge u Republici Srbiji! Od nje su brojnije i aktivnije mnoge ovdašnje hrvatske udruge (koje jedva opstaju u besparici), ali je očita koncentracija moći u toj udruzi kada je u pitanju književnost ovdašnjih Hrvata. A moć je moguća samo uz veliki novac poreskih obveznika Republike Srbije i Republike Hrvatske!
Očita je favorizacija te udruge ali je zato ponižavajuće za dobitnike Nagrade za životno dijelo iz oblasti književnosti da taj događaj organizira i nagrade dodjeljuje jedna manja hrvatska udruga.
 
Nagradu ovog puta je svakako zaslužio Matija Molcer ali trebalo je da mu je dodjeli Zavod za kulturu vojvođanskih (sutra svih) Hrvata i uruči netko od najviših dužnosnika iz oblasti kulture uz nazočnost najviših zvanica iz Republike Srbije i Republike Hrvatske, jer se „Dani Balinta Vujkova“ ovdje proglašavaju za najveću kulturnu manifestaciju Hrvata u Republici Srbiji!
Korona nije izgovor, što će za nekoliko dana pokazati događaj u Petrovaradinu, jer „Dani balinta Vujkova“ nisu nikada ni bili najveća kulturna manifestacija svih 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, već napuhani uigrani performans koji najveću korist donosi nekolicini marioneta manipulanta Tomislava Žigmanova!
 
Bilo je tužno gledati velikog Matiju Molcera okruženog na takvom događaju sa samo dvije djelatnice „Hrvatske čitaonice“ iz Subotice (iza mesnice „Matijević“)!
Nagradu „Emerik Pavić“ za „najbolju“ knjigu Hrvata iz Vojvodine napisanu u prošloj godini dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov). A sve je još gore nego kod dodjele nagrade „A. G. Matoš“!
Kao i do sada osnovna i bitna zemjerka je što su za dodjelu ove nagrade eliminirani Hrvati koji žive u Republici Srbiji a nisu iz Vojvodine, kao i nedopustiva netransparentnost načina na koji se određuje koja je knjiga „najbolja“.
Povjerenstvo za dodjelu nagrade „Emerik Pavić“ određuje Tomislav Žigmanov i ono je uvijek iz najužeg kruga istih aktera koji godinama odlučuju o tome koja je „najbolja“ knjiga u vojvođanskih Hrvata.
Ovogodišnje Povjerenstvo u sastavu: Ljubica Vuković-Dulić, Katarina Čeliković i Davor Bašić Palković, svi iz Subotice, se sastalo i priopćilo kako je četrdeset i četiri naslova iz 2019. godine u konkurenciji za „najbolju“ knjigu. Pri tom nismo saznali niti jedan od tih četrdeset i četiri naslova kao niti jednog autora tih knjiga! O njihovom sadržaju da ne govorim.
 
Onda je Povjerenstvo iznenada priopćilo da je u uži izbor ušlo deset naslova:
1. Sonetist A. G. Matoš, priredila Vlasta Markasović, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2019., 221 str. – naklada 500,
2. Kašik Bertron, Franjo, NLU Nepodnošljiva lakoća umiranja, NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2019., 62 str. – naklada 500.   (nagrada “A. G. Matoš”)
3. Kopunović, Mirko, Tragovi krunice: kratke priče, NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2019., 108 str. – naklada 500.
4. Ušumović, Neven, Zlatna opeklina, Sandorf, Zagreb, 2019., 169 str.,
5. Silađev, Ruža, Sonta u sjećanjima šokačkim, Grafo ofset, Čelarevo, 2019., 320 str. – naklada 300,
6. Firanj, Katarina, Mala Katica; [ilustratorica Cecilija Miler], NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2019., 134 str. – naklada 500,.
7. Heka, Ladislav, Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba u povodu njezine 150. obljetnice, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2019., 295 str.: ilustr. – naklada 400, (nagrada “Emerik Pavić”)
8. Prćić, Aleksandra, Izazovi kolektivnog identiteta: školovanje hrvatske manjine u Srbiji na hrvatskom jeziku, Plejada, Zagreb, 2019., 262 str. – naklada 500,
9. Spomenica Župe Presvetog Trojstva u Somboru / [Stjepan Beretić, Gábor Drobina, Josip Pekanović,  fotografije Gábor Drobina … et al.], Rimokatolička župa Presveto Trojstvo – Katoličko društvo „Ivan Antunović“, Sombor – Subotica, 2019., 251 str. – naklada 1000 i
10. Miković, Milovan, Među mnoštvom lica: o pjesništvu vojvođanskih Hrvata u XX. stoljeću, Matica hrvatska, Subotica 2019, 628. str. – naklada 300.
 
Za naslove, autore i sadržaje trideset i četiri knjige trajno smo uskraćeni, a niti od ovih deset ne znamo ništa više osim naslova, autora, izdavača i tiraža, a najgore je što ne znamo po kojem kriteriju su ušle u uži izbor od deset!!!
Tjednik „Hrvatska riječ“ ima 52 stranice i svaki broj košta našu zajednicu oko 5.000 eura ali u njemu je bilo tek ponešto o tek ponekoj od četrdeseti četiri knjige koje su bile u konkurenciji za nagradu „Emerik Pavić 2019.“!
A ime sretnog dobitnika čekali smo do samog izvlačena na famoznim „Danima Balinta Vujkova“! No, mogli smo nasigurno tipovati na knjigu u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, jer je knjiga u izdanju NIU „Hrvatska riječ“ dobila nagradu „A. G. Matoš“!
I ispostavilo se da je „najbolja“ knjiga u 2019. godini Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba u povodu njezine 150. obljetnice,autora Ladislava Heke!
I onda se, kao i uvijek nađemo u čudu i nikad kraja zbunjivanju ovdašnjeg hrvatskog naroda! Kako se zbirka pjesama Nepodnošljiva lakoća umiranja prvonagrađena u konkurenciji za nagradu „A. G. Matoš“ našla i u užem izboru za ovu nagradu i kako se mogu vrijednovati knjige različitih žanrova (pisao sam više puta u vezi te rašomonijade oko „najbolje“ knjige)?!
Kako kratke priče, pjesme, eseji, romani i sl. mogu uopće konkurirati znanstvenoj studiji u vezi Hrvatsko-ugarske nagodbe na koju temu je Ladislav Heka doktorirao na Pravnom fakultetu u Segedinu?! To nema veze sa književnošću!
 
Što tu mogu uopće očekivati hrvatski književnici: Kopunović, Ušumović, Silađev, Firanj, Miković…? Je li se netko s njima ismijava jer treba da su sretni što im je Katarina Čeliković uvrstila knjige u prvih deset za nagradu „Emerik Pavić“?!
A čitati ćemo razne prikaze, vivisekcije i egzibicije Tomislava Žigmanova u „Hrvatskoj riječi“, a posebice u časopisu za književnost i umjetnost (!?) „nova RIjeČ“, čiji je glavni i odgovorni urednik Tomislav Žigmanov, o likovima iz Hrvatsko-ugarske nagodbe i autoru Heki, pra-nećaku Etelke Kenéza Heke (što god to bilo)! Možda sve i na mađarskom jeziku!
No, i ta knjiga ostati će potpuno nepoznata običnom čitalačkom krugu od 57.900 Hrvata, a posebice stručnoj kritici eminentnih ljudi koji se time bave u državi u kojoj živimo (šire da i ne govorim), jer je sve zdudano u donjotavankutski trokut (Subotica i okolica) među nekoliko književnih „eksperata“ toga kraja. Da postane vrijedna u književnosti ove zemlje je ravno nuli, jer je od svega najvažnije da je oko nje nekoliko (uvijek istih) „književnih djelatnika“ u subotičkih Hrvata (Bunjevaca) pokupilo novac (poreskih obveznika Republike Hrvatske i Republike Srbije.
Što mislite tko najviše?!
Onda nije čudo što se o ovdašnjim hrvatskim piscima, književnicima i pjesnicima u medijima zemlje u kojoj živimo (i šire) ne može ništa čuti ni vidjeti. Tomislav Žigmanov godinama zdušno radi na tome (izuzev što pokušava protažirati samoga sebe i ponekog bunjevačkog pisca), što znači da sutra od hrvatskih pisaca ovdje ne će biti ni traga!   
 

Miroslav Cakić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Hrvatskom vladaju dvije četničke organizacije

HF

Teorija urote Haaškoga suda

HF

Ponašanje državnih dužnosnika izaziva otpor, a ne motivaciju

hrvatski-fokus

U Surčinu prikazan film ‘Srijemci Srijemu 2021.’

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više