Zaboravljena živa zapaljena Verica Nikšić

Čudna logika Davora Derenčinovića

Davor Derenčinović, predstojnik Katedre za kazneno pravo Zagrebačkoga pravnog fakulteta, gostujući u Dnevniku HRT-a, istaknuo je da na temelju dostupnih informacija postoje jake indicije da se radi o terorističkom činu za slučaj Danijela Bezuka na Trgu svetog Marka. „Terorizam je napad na osobu, infrastrukturu, uzimanje taoca, otmicu zrakoplova… kojima je cilj ozbiljno zastrašiti pučanstvo, uništiti ili naštetiti infrastrukturama države. Iz te perspektive ovdje se radi o tome“, rekao je.

Verica Nikšić

To je bilo 15. listopada ove godine. Kao i emisija STAV koju je vodio Miljenko Milanović, s pitanjem: Lijevi ili desni ekstremizam? Opet o slučaju Danijel Bezuk na Trgu svetog Marka. Kao reakciju na pitanje iz televizijske emisije STAV (lijevi ili desni ekstremizam), te na Derenčinovićev „terorizam“, voditelju emisije STAV Miljenku Milanoviću i predstojniku katedre za kazneno pravo Zagrebačkog pravnog fakulteta Davoru Derenčinoviću, postavljam pitanje: Znadete li vi gospodine Milanoviću i gospodine Derenčinoviću, da su Srbi 1991. u Širokoj Kuli živu zapalili maloljetnu Hrvaticu Vericu Nikšić? Sama mogućnost postavljanja ovog pitanja, govori sama za sebe. Govori kako je u pitanju „istraga“ – istrjebljenje Hrvata Nikole Stojanovića iz 1902. uz asistenciju hrvatskih elita. Zamislite, Srbi spaljuju žive Hrvate po Hrvatskoj. I nitko ništa. To je pod medijskim i političkim embargom. S druge strane, imamo uprizorenu dramu mješovite hrvatsko-srpske obitelji Zec. Stoga ja kažem da je Danijel Bezuk bio novi Vinko Pintarić, te da je komemoracija u Gruborima bila okidač za njegov „terorizam“ na Trgu svetog Marka.

Već sam pisao da je zločin u Gruborima bio, kako je Karolina Vidović Krišto rekla, Hitlerov rukopis iz Češke. A što se tiče hrvatskog desnog ekstremizma, ja tvrdim kako je u pitanju podvala onih koji hvale Frljićevu dramu Obitelj Zec, koji pozdravljaju komemoraciju u Gruborima, koji „pomiruju“ Hrvate i Srbe. I kojima su „puna usta osude svih ratnih zločina“. Bez žive zapaljene malodobne trinaestogodišnje Hrvatice Verice Nikšić. Uostalom, to govore i „one krunice na onoj ploči u Jasenovcu“. Hrvatska puna desnih ekstremista, a nitko od njih ne pali svijeću na ustaškom grobu. I nitko od njih ne spominje djevojčicu Nikšić, koju su Srbi živu zapalili. I zato se svi moramo zapitati, što su prije nekoliko dana u Jasenovcu radili apolstolski nuncij u Hrvatskoj  Talijan Giorgio Lingua, požeškibiskup Antun Škvorčević i niški specijalac, danas preodjeveni srpski episkop Jovan Ćulibrk? Je li to bila podrška, smetnja kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca ili, pak, zabrana negiranja holokausta, što zahtijeva „malo jaču komemoraciju“ kod ove trojice. Uzalud raskinkavanje laži u jasenovačkom popisu žrtava, kada Vatikan „blagoslivlja“ danas lažnih i nepostojećih preko 80.000 žrtava.

Jure Vukić, Tribanj