Stonska jugotragedija (2)

Jelkina zatvorska šetnja bila je nalik na korzo, čitala je francuske romane i revije i zanimalo je sve što se o njoj piše

Iskaz sluškinje Kate J. 24. 5. 1934. (N.D.) puno otkriva. Kada se čulo pucanje Jelka nije dala sinu Vikanu (valjda Vinkan?) da gleda van. Pogledala je Rizin leš i kazala da je još lijep i da izgleda kao da se smije. Nato je Uzelac oskvrnuo leš na način koji (T.T.) ne ću navesti jer izaziva mučninu. Uzelac je kazao: "Na ti Turčine". Na sam Božić nitko nije objedovao, a Pavo M. je na gramofonu puštao omiljenu Rizinu pjesmu: "Zulfo, more Zulfo", a oni svi da su plakali. Po iskazu sluškinje Riza često ne bi htio navratiti, a Jelka bi ga silila i maštala da s njim pobjegne i ubije Koju. Tobože da je već spakirala kovčege i razmišljala kako da situaciju objasni roditeljima. (to mi ne izgleda realno, Jelka je histerična i samoljubiva, ali koristoljubiva iznad svega, T.T.). Sluškinja navodi da je Jelka prije ljubovala i sa nekim V.D., zatim sa mladim V., nekim oficirom mornarice i drugima.

Novo doba 25. 5. 1934. izvješćuje iz šibenske sudnice da je gđa Jelka u drugom kostimu, tamnoplavom. Suščinski izjavljuje da je Čolović dvaput pucao u leđa Rizi, te da je Nikola J. predložio da Rizu odnesu na staro groblje. Uzelac navodi da nije točno što kaže Kate J. da je tukao (oskvrnuo, T.T.) Rizin leš na podu. Da je Kojo kazao Čoloviću: "Đuro dobro ga potrefi", kad je Riza pao pogođen da je Čolović kazao: "potrefio ga, pade ko žaba!" Nikola J. izjavljuje da je Kojo ubojica jer je trčao za Rizom (koji se otrgnuo napadačima) i dvaput pucao na njega. Svjedočenja upućuju da Čolović nije pucao već da želi preuzeti na sebe krivnju da spasi Koju.

Jadranski dnevnik (J.D.) 28. 5. 1934. piše o malverzacijama solju, gdje se izmišljalo radnike i radne dane naveliko, već prethodno se pokazalo da se sol krala na vagone i da se krivo mjerilo, neizdavalo račune itd.

Naravno, sol je služila i kao mito koji se davao glasačima i pristašama.

U Novom dobu 28. 5. 1934. opisuju aktere drame; nabuhlo lice Koje Slavkovića leglo je na prsa i visi, ne reagira na sve to… jer mu je lice bez duševnih pismena(!) obijeljeno… oštri profil glavnog suučesnika Đure Čolovića mrk, fatalistički i tvrd. Jelka Slavković pronađe još i koji smiješak u rezervoaru svojih čudnih i ležernih osjećaja." Navodi se da je Slavković godinama u sukobu sa najuglednijim mještanima koje tužaka radi tobožnje "lične, moralne, materijalne i nacionalne nesavjesnosti". Jelka Slavković ističe da su je roditelji odgajali kao neko ptiće, da nije bilo ničega što su svojoj kćeri uskratili i što joj ne bi dozvolili, ništa životno teško i realno nije iskusila prije braka. U braku je manikirala nokte, plesala i flertovala.

Kaže da Koju nije nikada voljela. Ističe se da je Đuro Čolović bio talijanski agent. 

J.D. 29. 5. 1934. Slavković tvrdi da nije živio raskošno. (a česte gozbe i izleti? op., T.T.)

Imao je plaću 4.000 dinara i uzdržavao ga je punac. Za sokolaše je davao 1.000 dinara mjesečno, ženi je kupio svega jedno krzno za 8.000 din, a na sastanke sa uglednijim građanima trošio je dnevno 50 – 60 dinara. Pušio je oko 100 "sava" dnevno.

Na upit što je sa privatnim autom, lovačkom puškom, radiom i dr. luksuznim stvarima odgovorio je ih je kupio na dugoročnu otplatu. Koristio je radnike solane da kopaju šljunak na punčevom zemljištu u Supavlju.

Dana 30. 5. 1934. Novo doba, Slavković se brani optužbe za krađu tako da prijavitelja Delača želi obezvrijediti. Ispočetka da su bili prijatelji, ali u siječnju kada je izbio sukob između križara i sokola (hrvatske i prosrpske mladeži, T.T.) mu je Delač kazao stvari koje se kose sa zakonom, pa ga je on prijavio. Delač (predsjednik križara) je kazao da će se boriti za historička prva. (Hrvatske, to ne izgovara Kojo, T.T.)

Kojo ponosno ističe "da je otimao od Boga, od prirode i od samoga sebe za državu!" Izjavljuje da je bez ikakvoga iskustva stupio u solanu kao vojnik. (čin kapetan) Uz nađeni manjak od 55.437 kg soli još je u mlinu Vukosavljevića nađeno 23.959 kg. Jovanović navodi da dok nije došao u solanu nije znao što su to nacionalisti (valjda ORJUNA) niti sokolaši (srpski), ali da su u solani svi radnici obuhvaćeni organizacijom, i još da ga je Kojo gnjavio da pritišće radnike u mlinu da se učlane, što on nije htio izvršiti. Bojao se suprotstaviti Koju jer su učitelj Milovčić i još jedan na Kojinu tužbu ostali bez posla.

Dana 1. 6. 1934. Novo doba – Jelka vodi računa o oblačenju, zatvorska šetnja nalik je na korzo, čita francuske romane i revije te je zanima sve što piše o njoj. Brine je što se udebljala i izgubila svoju šlank liniju. Navode se česti lovovi u solani, te lijepa lovačka odijela u čemu se isticao pekar Pavo M.

J.D. od 2 lipnja 1934. navodi svjedoka Vladisavljevića kako su Pavo M. i Jelka odnijeli iz Rizinog stana pisma i Jelkin prsten, te je Pavo uništio jedno pismo našto se Jelka nasmijala i kazala da Pavo zaslužuje poljubac.

N.D. Slavković iznosi priče kojima demonizira pok. Rizu, našto njegov branitelj Pantelić uskače usklikom: "Trebao si izvaditi revolver pa u čelo!"

Slavković iznosi da mu je trgovac L. nudio 300.000 dinara da se rastavi od Jelke, što on nije htio. Priča posve nevjerojatna, ali potvrđuje je svjedok Milovčić 13. lipnja (doduše 150.000 din.) uz sočni detalj da je Jelka kazala Koju da je pusti, pa kada trgovac L. potroši novac ona će se vratiti njemu.

N.D. 9. 6. 1934. Pavo M. iznosi istinu da je došao sa nalogom da dovede Rizu na pomirbu, našto Jelka bezobrazno uskače i laže da ga je nagovorila na takav iskaz, da je Kojo zapravo trebao biti ubijen?! Pavo vrlo spretno ironizira njenu tvrdnju.

N.D. 15. 6. 1934. nalaz vještaka Koludrovića o 230.000 dinara manjka, patološkom neredu u inventaru i kancelariji, 10 nepotrebno zaposlenih naoružanih stražara. Navodi se teška raskalašenost Jelkina, te da je bila ljubavnica i pekara Pava M.

Dana 30. 6. 1934. N.D. Je li pouzdan iskaz Milana Todorovića, jednog od tipova koji u tamnici od zatvorenika love informacije kao doušnici; za nagradu im se smanji kazna.

Todorović kaže da je Riza dok su ga mrcvarili zamolio da ga ubiju i kazao  da su ga na prijevaru dovabili na što mu je Kojo opsovao majku tursku i rekao da je osuđen na smrt jer mu je obeščastio ženu. Slavković je poslije rekao Jelki: "Jelko moja, osvetio sam te. A onda je pružio pušku malom Vinkanu govoreći: "Sine poljubi pušku koja je osvetila čast tvoje majke!" Poslije je navodno bila pijanka, pa su Čolović i Kojo gorjeli spise u kancelariji. Iskaz Iva Miljevića i trgovca Vukosavljevića o Rizi se poklapaju; bio je to miran ali osjetljiv čovjek.

Materijala ima napretek, samo ćemo izjaviti šaljivu zabunu sa blizancima J., mačju dovitljivost pekara Pava M. i ovu gadariju od kronike prekinuti završnim iskazom Kojina odvjetnika Pantelića (N.D., 22. 6. 1934.) da je Kojo došao u Ston kao normalan čovjek (valjda ga Hrvati izludili?, T.T.) "te (za) što se od jednoga običnoga ubojstva pravi jedan ogroman zločin"? "Kroz 500 godina su Turci i Arnauti (Albanci, T.T.) ubijali i palili naš svijet i vadili ženama djecu iz žena, pa nikome nije bilo ništa".

U završnoj obrani je advokat kazao: "Slavković je praunuk kneza Mileta Radojkovića, i po majci je rod vojvode Krste Popovića koji je sa Hajduk Veljkom oslobodio Timočku krajinu (etnički bugarski i rumunjski kraj, T.T.). On je zadojen duhom patriotizma. Optužba ističe i to da je mali  Vinkan ispod jastuka stavljao alarm pištolju. To je Slavković svoga sina vaspitavao (odgajao), kao što je i sam bio vaspitavan."

(Svršetak)

Teo Trostmann