Poslije virusa korona

      Optimistična pjesma u prozi

        Kada jednom ozdravimo od virusa korona i od nijemih zvona,

        od tjeskobe i od zemne zlobe, sjetimo se svih časova tuge a i brige

        za sve ljude druge.

        Kad se jednom i oporavimo od čekanja na život il' smrti, pa se opet

        nama kolo sreće vrti, pod prozorom ptice il' prijatelj drag, ne recimo

        da smo danomice ostavljali od zlih misli trag!

        Svatko znade: nije bilo lako ni kad bi se svoga brata dotako.

        Vjerom čvrstom i sa malo nade molitve smo dragom Bogu slali, pitajući,

        hoćemo li preko barikade prijeći il' u krevet leći  i čekati da nas Božja

        milost liječi.

        A kad jednom, bude l' Božja volja, nastupe nam i svitanja bolja, bez

        bolova i bez teških briga, jednog dana bit će napisana o istini knjiga:

        o istini što početak ima kad zlo bješe baš ljudima svima, kad je susjed

        susjedu pomogo – što ni otac sinu ne bi mogo, kad je znanac sam nosio

        lanac sa kojega smrtna bolest vreba i za bolne molio spas  s Neba.

        Kad osvane dan mira i slavlja, kad se teška bolest zaboravlja, nek se

        ipak sva istina dozna i za prošla i za djela pozna!

        Kada jednom ozdravimo cijeli, strah od smrti nek ljude ne dijeli, već

        neka se kao braća slože, jer se živjet i u slozi može.

        Tad korone više ne će biti i čut će se kako zvona zvone: "Svetu misu

        treba pohoditi!"

Malkica Dugeč, 2. 4. 2020.