Hrvatski Fokus
Povijest

Pisma Miroslava Krleže Brozu, Bakariću…

"Priznajem Savezu komunista pravo da poziva svoje članove na disciplinsku odgovornost po kriteriju političkog oportuniteta"

 
 
Moj odabir iz zbirke pisama Miroslava Krleže (Sarajevo, 1988.) otkriva zanimljive detalje. Pismo Vladimiru Bakariću (hrvatskom komunističkom moćniku, 18. IV. 1967.):
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/11/krleza-rukopis-scaled.jpg
"Potpisao sam Deklaraciju (o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, reakcija hrvatskih intelektualaca na praksu unitarizacije jezika i nametanja srbizama, T.T.) kao amandman za izmjenu jednog ustavnog člana o nazivu hrvatskog i srpskog jezika uvjeren da je takav zahtjev potpuno opravdan. Da sam to učinio bez ikakve skrivene misli ili neke političke kombinacije, smatram da je neosporno. Zbog ovog potpisa moje je ime izvrgnuto na političkim sastancima, u školama, u fabrikama, u štampi i na javnim zborovima ruglu i najgrubljim pogrdama, da sam partijski i nacionalni izdajnik, sijač razdora, neprijatelj narodnoga jedinstva, senilni šoven koji je pljunuo na svoju prošlost itd. Da svojim pedesetogodišnjim radom i djelovanjem u okviru našeg socijalističkog pokreta dokazujem kako su sve ove teške riječi nedostojne insinuacije, mislim da u ovom trenutku predstavlja jalov napor.
Priznajem Savezu komunista pravo da poziva svoje članove na disciplinsku odgovornost po kriteriju političkog oportuniteta, ali kako danas, usred ove atmosfere uznemirenih duhova, nisam u kondiciji da objektivno obrazložim sve motive svog individualnoga postupka, to vas druže predsjedniče (CK SKH, op., T.T.), molim, da budete pred CK tumačem moje molbe da me riješi članstva u CK.
Sa drugarskim pozdravom M. Krleža
 
U pismu Juliju Benešiću (1883. – 1957.), književniku, prevoditelj, polonist, novinar, kazalištarac, kritičar) od 27. XI. 1931. izvješćuje da "svršio sam knjigu o našoj kaz. kritici pod naslovom: Moj obračun s njima. Trebala je da se zove "Iz Naše Književne Krčme", ali kako će omot knjige biti fotomontaža s glavama pojedinih listova: Soc. Misao, Jut. List, Obzor, Riječ itd. to bi taj krčmarski naslov bio utuživ po &52. Z.O.Š (zakona o štampi, T.T.)".
 
Pisma Krležina Titi su degutantna, jer imaš osjećaj da se umiljava kao pudla dominantnom vuku a ne da piše starom prijatelju iz mladosti.
"Dragi druže Tito, još od decembra prošle godine, mnogo intenzivnije nego obično, u mislima sam veoma često bio povezan sa tobom i Tvojim brigama, jer Tvoje brige brige su svakog našeg čovjeka koji umije logično misliti. Uvjeren godinama i to ustrajno i nepokolebljivo, da je Tvoj put jedini mogući put našeg historijskog kretanja, jer sam se od ponovnog našeg sastanka u Beogradu (1945.), svjesno podredio svim imperativima našeg pokreta, kome si Ti Tvojim darom i Tvojim ličnim svojstvima dao ono historijski nesumnjivo pozitivno značenje od prvog dana kako si se pojavio na odgovornom partijskom položaju partijskog sekretara. I zato danas kad sam Tvojom dobronamjernom inicijativom (uvjeren sam da je ta inicijativa lično tvoja) postao sudionikom ovog posljednjeg, svakako visokog priznanja (orden junaka socijalističkog rada, op., T.T.), osjećam iskrenu potrebu da ti se prijateljski zahvalim na pažnji koju si mi pred svima iskazao riječima teškim i za mene svakako obaveznim. Priznajem da nisam spadao među tvoje najdisciplinovanije suradnike, ali već u samom ratu ja sam spoznao da je Tvoja koncepcija jedina razumna, ispravna i poštena, a to svoje uvjerenje slijedim već više od deset godina, danas više nego ikad svjestan da nam je svima dužnost, da Te slijedimo na Tvom smionom i prkosnom putu do kraja. Velika je sreća kada je čovjek koji se nalazi na čelu, čovjek harmoničan i uzvišen nad sitnim ljudskim slabostima, kada je čovjek,koji upravlja sudbinama ljudskim, nadaren i sklon da njeguje najdragocjenija ljudska svojstva (a to su osjećaji za pravednost i ljepotu), a upravo to su oni elementi koji Tvoju ličnost čine za sve nas toliko dragom. Razmišljajući o tim svim stvarima i pojavama ovih dana više i intenzivnije, ja Ti se toplo zahvaljujem na Tvom gestu i pozdravljam te odano u nadi da ću imati prilike da budem lično tumačem svih mojih iskrenih osjećaja. (Zagreb, 10. II. 1954.).
 
Umiljavanje se isplatilo, naime 20. 2. 1956. javlja Krleža Brozu "primio sam čitavu jednu vreću kave, a kako osim Tebe u ovoj našoj zemlji nema nikoga, tko bi pokraj svih svojih preokupacija vodio brigu još i o tome da poklanja čitave vreće kave, moja pretpostavka da se radi o Tvojoj pažnji mislim da je tačna. Tako se u našoj kući pije zapravo Tvoja kava već godinama, sa postojanom i intimnom željom da se to naše kafenisanje produži još mnogo godina. Stvari su te veoma jednostavne i neobično logične: dok budemo pili Tvoju kavu, bit će nam dobro na ovom i svim ostalim poznatim svjetovima."
5. 3. 1962. zahvaljuje "da me nisi Ti, tako reći, poveo, Afriku, siguran sam, iz vlastite inicijative, ne bih bio vidio po prilici nikada". Mogao je iskoristiti priliku i kupiti kavu i banane (op., T.T.)
23. VI. 1962. hvali maršalove afričke fotografije, "da nisi samo fotoreporter, nego pravi fotograf personal, koji razvija vlastite snimke, što je za mene neshvatljiva tajna".
Nakon operacije Krleža piše Titanu "bilo je u šok sobi obilato prilike za istinito razmišljanje o sebi samome, o čitavoj bilansi svojih vlastitih iluzija i zabluda, pa ipak najvažnije, što čovjeku preostaje u ovom životu jest pomisao da nije osamljen i da ima netko tko ga nije zaboravio, a tako utješno i ljekovito stigle su mi tvoje tople riječi i poruke".
U pismu prevoditelju Zoltanu Csuki (22. I. 1975.) Krleža navodi "što se razgovora Fejtő – M. K. godine 1934.-35. tiče, nisam siguran da će to ljude danas poslije četrdeset godina interesirati. (ja sam siguran da hoće i zato sam objavio u Hrvatskom fokusu nakon 76 godina, op., T.T.).
19. X. 1981. piše lirsko pismo Olgi, supruzi dugogodišnjega prijatelja, srbijanskoga slikara Petra Dobrovića.
"Draga moja Olga… sve su to glasovi iz velikih daljina, iz svjetova koji su davno otputovali i kojih više nema. Nažalost, to je naša mladost, kad smo bili čisti i prozirni kao kristali, bezazlena djeca, zapravo artisti u najbanalnijem smislu te riječi. Bili smo divni i nitko nam nije bio ravan. Vjerovali smo u svoje pozive i danas nema nikakvog razloga da se žalimo sjećajući se tih davnih dana našeg danteovskog sretnog vremena. Svi ti osjećaji, puni blage čežnje za davnim danima, progovaraju iz Vaših pisama i ja Vam zahvaljujem na svim Vašim simpatijama, a više od toga – na ljubavi.
Kao što sam Vam pisao, sa mnom nije dobro… da ste se između mnogih koji brinu brigu o meni pojavili kao anđeo… Mnogo Vas voli kao i uvijek, Vaš M.K.".
 

Teo Trostmann

Povezane objave

GOMOLAVA – Skordiski u Podunavlju (4)

HF

Država iznad svega

hrvatski-fokus

Hrvat knez u Moldaviji 1619.-1620. godine

hrvatski-fokus

Osnove hrvatske politike Tiasa Mortigjije

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više