Plenković iskoristio pandemiju za novu srbizaciju Vukovara
Nacionalni stožer za COVID-19 i hrvatsko-srpska koalicijska Hrvatska vlada ograničili su broj sudionika u Koloni sjećanja, odredili mjesto za Misno slavlje s označenim brojem stajaćih mjesta, sve su definirali u detalje osim, po komu će biti čitanje Svetog Evanđelja!? Ovo su uvjeti za Kolonu sjećanja; obvezali su sve sudionike da nose maske na otvorenom i zatvorenom prostoru. Ograničili su ugostiteljsku djelatnost, ne će biti ugostiteljskih štandova, a svi ugostiteljski objekti radit će do 21 sat. U koloni se mora držati razmak i biti u skupinama od najviše 25 ljudi. Misa će biti na otvorenom na groblju, stajaća mjesta moraju biti označena. Uz pojačani nadzor covid-redara i predstavnika civilne zaštite vodit će računa o tomu da se poštuju mjere. Ne će biti nikakvih događaja u krugu bolnice, a brojeve su ograničili na 500 osoba.
Hrvatski branitelj Mladen Pavković, predsjednik UHBDR'91., izričito zahtijeva: "Ako smo već ograničili broj sudionika, onda neka dozvole da nas toga dana u ovom Gradu – junaka u koloni bude 938, koliko se na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskom ratu nalazi bijelih mramornih križeva! Za svaku stradalu žrtvu srpske i ine agresije s mjesta masovne grobnice neka simbolično dođe tek (barem) jedan! Na taj način podsjetit ćemo, uz ostalo na najveću masovnu grobnicu nakon Drugoga svjetskog rata, ali i postaviti vječno pitanje – nije zašto do danas nitko odgovarao i za ovaj strašni zločin?" Kad je već odlučeno kako će biti s brojem ljudi, svijeća i cvijeća, zašto se na taj dan na Memorijalnom groblju ne čitaju pojedinačno imena ubijenih žrtava? Nije samo dovoljno doći na grob i zapaliti svijeću i ostaviti cvijet, što obično čine članovi obitelji, ako je itko od njih ostao živ, nego treba kazati cijelom svijetu da se pod bijelim križevima nalaze zvjerski razderana tijela ljudskih bića s imenom i prezimenom. Neki će vjerojatno reći, da je to 'zamarajući' posao, jer bitno je da se znade broj bijelih križeva. Dakle, za one koji danas vladaju i uživaju na ovom tlu koji je krvlju poliven u borbi 87 dana opsade hrvatskog Vukovara, za njih je povorka nepotrebno velika i duga, Mmsno slavlje treba skratiti samo na blagoslov križeva. "Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! I kao se Janes i Jambres usprotiviše Mojsiju, tako se i ovi – ljudi pokvarenog uma, nevaljani u vjeri – protive istini." (Tim II. 3: 5, 8)
Hrvatsko-srpskoj Vladi, odnosno Plenković-Pupovac koaliciji, smetalo je ploča spomen-obilježje poginulim braniteljima HOS-a na kojoj je uklesano Za dom spremni, bačena je iz Jasenovca u Novsku – do daljnje odluke "stručnjaka". Vesna Pusić je reka: "Ne trebamo stručnjake, već šarafciger". Da hrvatski branitelji (HV i HOS) nisu bili Za dom spremni, danas bi Hrvatska bila provincija Velike Srbije. Što znači koronavirus (COVID-19) za srčane bolesnike, to je ZDS za bolesne četnike, SPC, "hrvatske" jugonostalgičare i komunističke pionire.
Što reći o obnovljenom Vodotornju u Vukovaru? Prije nekoliko dana u Vukovaru bio je značajan događaj: otvaranje obnovljenog Vodotornja. Vijest je bila toliko (ne)značajna, da ni HRT nije prenosila svečano otvaranje (!?) jer su imali preče vijesti iz susjedne države, koja je odgovorna za razaranje Vukovara, gdje je na gradsko središte i Vodotoranj padalo oko 11.000 granata dnevno, kao i za sve one mučki ubijene, čiji su grobovi na Memorijalnom groblju. Teško mi je i danas shvatiti zašto nakon "mirne reintegracije" Vukovar nije ostavljen u onakvim ruševinama kakav je bio nakon 87 dana opsade? Očekivao sam da će Vlada obnoviti grad Vukovar, izgraditi moderni Vodotoranj i vratiti život u prijeratno normalno stanje, čime bi se zametnuo trag zločinima i njihovim počiniteljima. Na žalost, dobrim dijelom moje su se slutnje – osmislile.
U povijesti čovječanstva imamo nekoliko slučajeva, koje bismo mogli dovesti u svezu s Vukovarom. Naime, ruševine Babilona i Sodome i Gomore, već stoljećima opominju čovječanstvo na obraćanje samo zato što nitko nije "obnovio i izgradio" babilonske i sodomske zidine. Međutim, u novijoj povijesti imali smo, isto tako, nekoliko "babilona" kao što su Hiroshima, Nagasaki i Dresden, koji nisu Bogu skrivili da ih stigne Njegova kazna. Amerikanac je bacio atomsku bombu na Hiroshimu i Nagasaki, koje je dobrim dijelom pomogla obnoviti i izgraditi samo da što bolje zametne trag genocida pred novim naraštajima Japanaca, koji su već uz Coca-Colu zaboravili genocid, jer osim spomenika na zbivanja nema ništa što bi očevidno moglo u čovjeku izazvati posebno zaprepaštenje. Slično je i s Dresdenom kojeg su Saveznici gotovo sravnili sa zemljom kao čin odmazde prema Njemačkoj. Nakon rata grad je obnovljen i ima malo uzoraka koji podsjećaju na zločin. Mlade generacije Nijemaca i građani Dresdena ne znaju da je njihov grad bio pakao na zemlji. Isto će se dogoditi i s Vukovarom ako u njega dođu buldožeri. Netko će, ipak, biti odgovoran za Vukovar, ako ne pred međunarodnim i hrvatskim sudovima, zasigurno će biti pred Božjim sudom, kao što su svi oni koje nije stigla kazna ljudskih zakona.
Vukovar može postati "Dubrovnik na Dunavu", u kojega domaći i strani posjetitelji, pa i turisti, ne bi dolazili da se, kao u Dubrovniku, dive njegovim vrijednim povijesnim i kulturnim spomenicima i građevinama, već da u Vukovaru nađu najilustrativniji dokaz velikosrpskog bezumlja i zločina – rušenje divnih baroknih zdanja i vršenje najmasovnijeg genocida na hrvatskom prostoru nakon Drugoga svjetskog rata. Ustvari, u porušeni i mrtvi Vukovar (izuzev srpske pravoslavne crkve!), dolazilo bi se sa strahopoštovanjem, ali i s neizmjernom dozom divljenja spram njegovim viteškim braniteljima, dok bi uz ruševine grada nikao novi Vukovar, koji bi trebao postati živi grad – grad u kojem bi cvao novi život jednog novog hrvatskog i vukovarskog naraštaja.
Ove sam misli i ideje napisao u travnju 1997., dvije godine nakon konačnog pripajanja Vukovara matici hrvatskoj. Mnogo se toga, u ovom međuvremenu izmijenilo: opravilo i izgradilo, ali se nije – popravilo. Vukovar je i danas "njihov grad", jer srpski zločinci, oficiri oficiri i četnički krvnici i kriminalci slobodno se šeću gradskim ulicama, a u birtijama bruje četničke pesme kao i za vrijeme okupacije, jer nije učvršćena granica niti su vraćeni prekodunavski otoci!? Time je "reintegracija" je manipulacija, samo da Srbija ima što manje ljudskih žrtava. I zato nije slučajno što je Večernji list upriličio razgovor s predsjednikom Ustavnog suda o uvjetima za proširenju prava srpske manjine u Vukovaru, u danima kada Vukovar obilježava gnjusnu tragediju. Ustavni sud će u svojoj odluci na vlastitu inicijativu preispitati vukovarski statut u skladu s njihovom odlukom. "Obvezali smo Gradsko vijeće da za cijelo područje grada ili pojedine dijelove izrijekom propiše individualna prava srpske manjine na upotrebu jezika i pisma i to ona koja odgovaraju životnim i faktičkim okolnostima u gradu Vukovaru…" kazao je predsjednik Ustavnoga suda Miroslav Šeparović. Stoga, »pomno se prisjećajte prošlosti, entuzijazmom živite u sadašnjosti, s pouzdanjem se veselite budućnosti«, kao što je svojedobno reka sv. Ivan Pavao II.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više