Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju pravoslavnih Srb(ijanac)a
Godine 1907. engleski katolički svećenik Robert Hugo Benson piše knjigu "Gospodar svijeta" gdje je prilično dobro najavio neke događaje, svjetske ratove, progon Crkve, totalitarizam, pa i demografsku kontrolu i kontrolu pojedinca i masa daleko prije Georgea Orwella. U književnosti je Georg Kaiser za Plin I. i Plin II. Gas I 1917., Gas II 1918.) značajan za teoriju urote, knjige govore o moćnoj organizaciji koja pomoću energenata vlada svijetom i izaziva ratove. Film njemački Metropolis Fritza Langa je također zanimljiv; u taj nijemi film je utrošeno 5 milijuna ondašnjih maraka (oko 200 milijuna dolara današnjih). Prepisujem sadržaj:
»Budućnost, 2026. godina. U futurističkom gradu Metropolisu društvo je podijeljeno na 2 klase: na onu koja radi cijeli dan i na onu koja je privilegirana i "razmišlja" te se cijeli dan zabavlja. Grad kontrolira bogati industrijalac Joh Frederson, no njegov sin Freder se zaljubio u djevojku Mariju koja predvodi grupu koja se bori za veća prava radničke klase. Kako bi otkrio o čemu govori, Freder se tajno obuče u radnika i provede cijeli dan radeći teške fizičke i monotone poslove u tvornici. U međuvremenu, Joh nagovori znanstvenika Rotwanga da novo izumljenog robota maskira u Mariju kako bi izazvao sukobe i konfuziju u radničkoj klasi. No Rotwang se želi osvetiti Johu jer je ovaj njemu preoteo njegovu veliku ljubav, Hel, Frederovu majku, pa programira robota da se pokrene protiv vladajućeg sistema. Lažna Maria postaje razuzdana plesačica u noćnom klubu, dok prava Maria biva uhićena i zatvorena. No ubrzo radnici izazovu revoluciju i unište razne strojeve, među njima i Metropolisovu "mašinu srca", što izazove da se rezervoari vode isprazne i poplave razne četvrti. Gomila se naljuti i spali robota Mariju na lomači, dok pravu Mariju spasi Freder od Rotwanga. Na kraju se Joh i radnička klasa pomire na nagovor Fredera, te se odluče na dijalog«.
O Fritzu Langu, katoliku iz Beča kaže se da mu je navodno mu je 1934. Joseph Goebbels ponudio poziciju urednika studija Ufa, usprkos tomu što je njegov film “Testament Dr. Mabusea” bio zabranjen u Njemačkoj zbog paralela glavnog negativca s Hitlerom, a Lang je pristao da bi narednog dana napustio državu i pobjegao u Pariz. Njegova supruga je ostala u Njemačkoj jer je simpatizirala sa nacistima. Za psihološku pripremu naroda za mogući rat Rusa s Nijemcima poslužio je Ejzenštajnov "Aleksandar Nevski"
Aleksandar Nevski (ruski: Александр Невский) je sovjetski crno-bijeli historijski film snimljen 1938. godine, koji se smatra jednim od najvažnijih i najuticajnijh ostvarenja žanra, odnosno u historiji sovjetske i svjetske kinematografije uopće.
Ejzenštejnu je Nevski predstavljao prvi cjelovečernji zvučni film, odnosno prvi film koga je uspio dovršiti nakon gotovo desetegodišnje pauze. Snimljen je nedugo nakon propasti skupog i ambicioznog projekta Bežin lug, ali i nakon što je njegov pretpostavljeni Boris Šumjacki uklonjen u Velikoj čistki. Ejzenštejn, čiji je stil ranije bio kritiziran kao "formalistički", novi je film daleko uspješnije uskladio s načelima socijalističkog realizma, ali ga učinio i mnogo konvencionalnijim, tako da je zaplet vezan uz jedan lik. S druge strane, film je sadržavao za tadašnje doba revolucionarne specijalne efekte, pogotovo u završnoj sceni bitke gdje je zima dočarana na lokacijama korištenim usred ljeta, kao i nove tehnike prikaza masovne borbe koje će kopirati brojni drugi autori historijskih spektakala sve do današnjeg doba. Iz tih razloga se smatra ne samo najpoznatijim, nego i najpopularnijim od svih Ejzenštejnovih filmova – prema službenim podacima od 15. aprila 1939. godine ga je vidjelo preko 23 miliona gledatelja.
Aleksandar Nevski je, međutim, poznat i po svojoj političkoj pozadini, te se često tumači kao alegorija na situaciju u svijetu pred Drugi svjetski rat, odnosno svojevrsno predskazanje budućih događaja. Ejzenštejn je u filmu namjerno nastojao povući paralelu između teutonskih križara i nacističke Njemačke, tako da njemački vitezovi nose stahlhelm (suvremeni njemački šljem) kao i kukaste križeve, dok su kasniji kritičari u liku Nevskog pronašli historijsku alegoriju na Staljina. Film je upravo iz tih razloga bio "bunkeriran" za vrijeme sklapanja pakta Molotov-Ribbentrop, da bi ga nakon početka operacije Barbarossa sovjetske vlasti intenzivno koristile u propagandne svrhe, kako u samom SSSR-u, tako i u inozemstvu.
Loganov bijeg (1976.) govori o društvu budućnosti koje živi pod kupolom i vijek ljudi je ograničen na 30 godina. Specijalni izvještaj (P. K. Dick). Aleksandar Nevski je poznat i po muzičkoj partituri koju je napisao znameniti kompozitor Sergej Prokofjev i koja se samostalno izvodi na koncertima klasične muzike. Ona je, između ostalih, poslužila kao inspiracija Johnu Williamsu za poznatu temu iz filma Ralje. Američki film "Wag the dog" Braryja Levinsona vrlo je zabavna parodija, ali i dosta opisuje američku balkansku politiku. Također se sa zadovoljstvom sjećam sarajevske Top liste nadrealista, npr. epizode s istočnim i zapadnim Sarajevom, ili još bolje kada reporter nakon katastrofalnoga svjetskoga nuklearnog rata anketira ljude koji šetaju ulicama Tuzle s plinskim maskama, a ljudi svi daju isti odgovor da je glavni problem u međunacionalnim odnosima.
Ne ću ići tako daleko da dokazujem kako je i film Lordana Zafranovića "Okupacija u 26 slika" služio za demoniziranje pitomoga Dubrovnika i radikalizaciju pravoslavnih susjeda nam, a niti tvrditi da je "Dom za vešanje" Nemanje (ex Emira) Kusturice htio prikazati Jugoslaviju kao svojevrsnu čergu. Film Predraga Ličine (Zagreb, 28. V. 1972.) "Posljednji Srbin", sina Đorđa Ličine (Dragotina kod Gline, 1945.), iako je solidno zamišljen i komponiran i na momente duhovit u cjelini je odvratan i zlonamjeran; odašilje poruku da su Hrvati ljudožderi ili u najboljem slučaju farizeji, te da je teorija o elitama koje vode svjetsku politiku sprdnja. Voda stvarno jest među većim bogatstvima kojima Hrvatska raspolaže, a karta koja se prikazuje u 44. minuti jest karta Velike Srbije koja je trebala ići do rta Planak kod Rogoznice nadomak Šibenika. Đorđe Ličina je pisao SF priče o kardinalu Alojziju Stepincu, emigraciji i ustašama s ponekim istinitim podatkom. Film Krste Papića "Veliki izbavitelj" pokazuje daleko više upućenosti u tajna društva.
Većina SF uradaka ima čisto komercijalne svrhe, ili služi za zabavu autorima, pa se kao kod športske prognoze događa da tek poneki i pogodi budućnost. Ipak, kada previše često netko pogađa to znači ili da je genijalan ili da ima potporu obavještajnih službi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više