Hrvatski Fokus
Kolumne

Neprijatelji križa Kristova

Neprijatelji za sada uspješno zauzimaju i šire teritorij

 
 
Svakodnevno čitamo o napadima na crkve  i to ne samo u zemljama u kojima su katolici manjina, nego još i više u zemljama koje su ukorijenjene u kršćanskoj, katoličkoj tradiciji. Mržnja prema Katoličkoj Crkvi posve očigledno duhovni je sukob između temeljnih vrjednota koje štiti i promiče Katolička crkva, a što se danas posebno ističe u dosljednom zagovaranju nepovredivosti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Dakako da onaj kojega je Isus nazvao "lažac i ubojica ljudi od početka" pobjesni na sve one koji zagovaraju život, jer život je od Boga i Bog nas je pozvao da imamo život u izobilju. Zbog toga oni koji su se, svjesno ili nesvjesno stavili u službu "ubojici ljudi od početka", s najvećom mržnjom napadaju na Crkvu, s najvećim mržnjom upadaju i osrkvnjuju crkve. Imali smo prilike vidjeti kako upravo sa sotonskom urlicima uživaju u plamenu crkve u Santiago de Chileu, koju su zapalili. Pritom su oskvrnuli kip Blažene Djevice Marije te ga išarali porukama podrške pobačaju. Slično se događa  u još nekim zemljama Latinske i Sjeverne Amerike, te zemljama Zapadne Europe.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/12/2.bp_.blogspot.com_-08-3p6FHb4c_V__RnUc8J2I_AAAAAAAABSE_sW_6T4cJMa8kZvS6jlMGgf5cJ1obfRg1ACLcB_s400_1.png
Kada je nedavno u Poljskoj Ustavni sud donio odluku kojom se zabrana pobačaja proširuje i na djecu s teškim poremećajima pobješnjeli pobornici pobačaja, nasrnuli su svom silinom na Katoličku crkvu u Poljskoj. Zloduh je prepoznao da je Katolička Crkva najdosljedniji zagovaratelj najnemoćnijih. Kako u Poljskoj ne postoji kritična masa zagovaratelja "kulture smrti", u pomoć su im pritekle umrežene sile sa zapada. Po već uhodanom receptu krenuli su na crkve. Ali naišli su na organizirani otpor mladih ljudi koji su ih fizički spriječili i rastjerali.
 
Doista, postoje okolnosti u kojima se treba snažno i djelatno oduprijeti tim mrziteljima crkve, i nasilnicima koji ne prežu od oskvrnjenja i razaranja katoličkih svetinja. Ta nije li i Isus prevrćući stolove bičem istjerao trgovce iz jeruzalemskog hrama, te im poručio: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku" (Iv 2, 16). Ovi nasilnici čine još i mnogo gore, svjesno oskvrnjuju najveće kršćanske, katoličke svetinje. Njihov motiv nije trgovina i zarada, nego mržnja prema Kristu, prema Crkvi, prema životu.
Zašto, međutim, na zapadu katolička većina mirno promatra oskvrnjenje i razaranje crkava i ne pokušava zaustaviti nasilnike? Zašto se ne suprotstavlja sustavnom razaranju, ne samo kršćanskih nego i općecivilizacijskih vrjednota među kojima je pravo na život od začeća do prirodne smrti temeljna vrjednota svih kultura u čitavoj povijesti ljudskoga roda? Koje su to "izvrnute vrijednosti" da pobačaj, kojega su prvi puta u povijesti ljudskoga roda ozakonili Staljin, a potom i Hitler, postaje perjanica ljudskih prava?
Odakle i zašto toliko neprijatelja križa Kristova? Na to nas upozorava i sveti Pavao: "Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Njihov je svršetak propast; njihov je Bog trbuh; njihov je ponos u njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske stvari" (Fil 3,18-19).
U knjizi "Taj divni čovjek Isus" Yves Ivonides (fra Ivon Ćuk) približava nam Isusa u njegovoj nevjerojatnoj ljepoti. Za razliku od nas ljudi, čija je narav duboko ranjena grijehom naših Praroditelja, Isus je bio s nama "jednak u svemu osim u grijehu." Isusova 'hrana' bila je vršiti volju Očevu, a volja Očeva je da se svi ljudi spase. Isus se do kraja, do smrti na križu predao toj Očevoj volji iako "zna da je ljudska narav po sebi sklona na zlo, na moralni nered, na opačinu, da joj godi niskost, da je privlači animalnost. Zna da je sav svijet 'zao i preljubnički naraštaj'" (Ivonides).
 
Kao što površina našega planeta obiluje nevjerojatnim ljepotama, rijekama, jezerima, planinama, raznovrsnim biljnim i životinjskim svijetom, a ispod u zemljinoj utrobi bukti vrela lava, koja povremeno izbije na površinu i sve spali i uništi; tako je i s ljudskom naravi. Stvorena je na sliku Božju, po Riječi "po kojoj je sve stvoreno", ali zbog pale naravi, u njezinoj dubini kuljaju demoni, koji povremeno izbiju u zastrašujućim oblicima. Baš onako kako nas Isus upozorava: "Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Stoga se svi mi, iako smo po krvi Kristovoj spašeni i otkupljeni, i dalje svakodnevno lomimo između Kristova poziva "na slobodu djece Božje" i pale naravi koja nas svakodnevno vuče na dno. Svakodnevno smo pozvani prihvatiti Kristov križ, ili postati neprijatelji križa Kristova.
Neprijatelji za sada uspješno zauzimaju i šire teritorij, ponajprije stoga jer su ostali manje-više ravnodušni. A od ravnodušnosti do neprijateljstva – tek jedan je korak!

Marijan Križić, Veritas

Povezane objave

Tvrtko Jakovina izjednačio kardinala Stepinca s Dražom Mihailovićem

hrvatski-fokus

Bezočni predatori, mainstream i Andrej

HF

Oslobađajući dokazi iz “Sindičićeve torbe”

HF

Balkanizam naš svagdanji – Ili koliko (ni)smo Balkanci

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više