Hrvatski Fokus
Feljtoni

Ernest Bauer o srpskom primitivizmu, nacizmu… (2)

Nijemci su igrali na dva kolosijeka, i s ustašama i s HSS-om i Mačekom

 

Dr. Ernest Bauer (1910.-1995.) je Zagrepčanec, točnije Vlaškouličanec koji piše svoje uspomene 1986. godine tiskom Hrvatske revije (Barcelona, München). Iako se u knjizi Život je kratak san Bauer žali da su mu Hrvati pristupali sa “pa ti si ipak neki Nijemac”, dočim Nijemci su tobož zamjerali mu hrvatstvo; mi mu ne ćemo dokraja vjerovati jer je bio njemački obavještajac najvišega čina (pukovnik), specijaliziran za analitiku JI Europe.

“Moram reći da su me ti događaji koji su se u Beogradu odigrali u noći 26./27.ožujka 1941. potpuno iznenadili. Danas se znade da je taj “beogradski puč” bio… djelo engleskog “Secret Servicea” i američkih službi (pukovnik Donovan) poslije bio za četnike, dod. op., T.T.) “Zagreb je toga dana bio miran kao da se ništa posebno ne događa.” Zagovornici čuvanja Jugoslavije među kojima… Hermann Goering i široki privredni krugovi… su mislili da će očuvanje Jugoslavije proširiti njemački životni prostor (Lebensraum) i dopuštati u budućnosti velike poslove i široko tržište za njemačke industrijske proizvode – slično kao i danas! (1985., op., T.T.), imali su u njemačkoj vanjskoj politici glavnu riječ do 27. 3. 1941.

Oni su imali i iluziju “da jugoslavenska vojska predstavlja izvanrednu vojnu snagu sa kojom treba ozbiljno računati (i tu se nameće paralela sa našim danima, op., B.B.).

“Još 1938. bila je (projugoslavenska struja) tako jaka da su zastupnici ideje nezavisne države Hrvatske, kao npr. Dr. Lorković ili dr. Jelić morali napustiti Njemačku.” Ipak Nijemci su igrali na dva kolosijeka, i sa ustašama (Proebst sa Eugenom Kvaternikom) i sa HSS-om i Mačekom.

Dr. Hermann Proebst je po svjedočenju kćeri Slavka Kvaternika poslije proglašenja NDH dobio od hrvatske države nagradu od milijun DM za svoju ulogu. Kad je kao glavni urednik “Süddeutsche Zeitunga” slavio svoj 60. rođendan nije se u prikazu svog djelovanja u inozemstvu mogao sjetiti da je uopće bio u Hrvatskoj.

Tajni pregovori Pavelića sa Talijanima, kašnjenje pri dolasku  u Zagreb bez svečanosti, soliranje u politici proizveli su na Bauera u startu negativan dojam.

“Nikada ne ću zaboraviti lik starog profesora Filipa Lukasa, predsjednika “Matice hrvatske”, koji je odmah poslije proglašenja “Rimskih ugovora” u lipnju 1941. (granice NDH prema Italiji, op., T.T.) odbio primiti svaki položaj u NDH.”

Poglavnik je volio voditi pregovore sasvim sam, što je dobro za konspirativnoga vođu, ali ne i za državnika! Također su ga plakati odnoseći na Srbe i Židove, potpisani od prijatelja mu Eugena Kvaternika iznenadili i ostavili mučan dojam. Neizvjesnost je pojačana Mussolinijevim prevelikim zahtjevima na našoj obali, te podmuklom neslogom Berlina i Rima o hrvatskom pitanju.

Putovao je Bauer po područjima gdje  je nakon 22. lipnja (napad Njemačke na SSSR) buknuo partizansko četnički ustanak; narod je do tada bio posve miran. Sveta Stolica ne priznaje NDH, bez obzira na Pavelićeva nastojanja, jer vatikanska politika nema običaj brzati. (Hrvatska 1991. je izuzetak dobrog pape Ivana Pavla II.)

U svibnju Bauer je kiksao na konferenciji za novinstvo (doduše nije imao jasnih uputa), te je na pitanje novinara Grubera iz Neu Frei Pressea o mogućoj carinskoj i monetarnoj uniji Italije i NDH odgovorio sa “sve je moguće”. Hitno je smijenjen i pred njemačkim gostima se morao opravdavati, te upućen u hrvatsko veleposlanstvo bukureštansko. Prilike su bile teške, jer je trebalo naučiti stvari koje su starije države imale uhodano, od jezika, ponašanja do složenijih mehanizama diplomatskoga djelovanja. Dok Talijani nisu poslije Drugoga svjetskoga rata značajnije mijenjali svoj diplomatski personal u Jugoslaviji je hrvatska inteligencija osakaćena.

Po Baueru vojnički predstavnik Njemačke Gleise von Horstenau bio je veliki ljubitelj svega austrougarskoga, te vrlo kritičan prema ustašama koje je smatrao diletantima i teroristima, što ga je dovodilo do sukoba sa njemačkim veleposlanikom Kascheom. Talijane nije trpio, smatrao je da će Talijani počiniti izdaju, kao što su već 1915. izdali Austro Ugarsku. To mišljenje nije skrivao od talijanskih predstavnika.

Bauer ističe da su Talijani bili uglavnom ušančeni u gradovima, da su 1943. prepustili čak i teško naoružanje partizanima, pa čak i stvorili partizansku jedinicu Garibaldi”.

“Novi finski poslanik Yontilo bio je baš čudan svat, čovjek srednjih godina, izgledao je uvijek mrzovoljno, a bio je u… brizi za izvještaj koji je morao svakog tjedna uputiti svome ministarstvu u Helsinki. Budući da o našim prilikama nije mnogo znao, izabrao je uvijek jednog od naših činovnika, da ga pozove na čaj u svoju kuću… i da ga onda “neprimjetno” ispituje i tako sabere svoje… informacije.

No k svemu tome je imao vrlo slabo pamćenje, pa je usred razgovora svaki čas ustajao i otišao nekuda u druge prostorije ili na toiletu… Ispostavilo se da je svoje bilješke pisao olovkom na tvrdo izglačane rukave svoje košulje…”

“Simpatični i vrlo inteligentni (ministar) Lorković imao je nekih neprilika. Još u Berlinu imao je neke “ženske” afere, a u Zagreb je došao sa suprugom mnogo starijom od sebe, dosta rezolutnom Bečankom, s kojom nije bio crkveno vjenčan. Zbog toga ga nadbiskup Stepinac nikad u Nadbiskupskim dvorima nije primao, pa ni onda kada je na službeni vatikanski blagdan Krista Kralja bila pozvana cijela Vlada”.

Nakon pada Italije Nijemci su, navodi Bauer, počeli voditi rat na našem području vrlo brutalno i bezobzirno, pa su često teško naškodili našim interesima. Tako su se npr. kao “partizanska” uništavala ona naša sela iz kojih je bilo mnogo obveznika u našem domobranstvu ili ustašama. (Poljica, Zagora!) Osobito se to odnosilo na Kozake pod komandom Prusa Panwitza. Dubrovčaninu ministru NDH su ti primitivci ložili parket nasred salona u Stonu! Skupina hrvatskih časnika koji govore njemački i diplomata upućena je tim jedinicama da spriječi užase haranja, paljenja, silovanja pljačke; među njima i dr. Ernest Bauer. U Sisku je bilo dosta komunista radi razvijene industrije, tj. brojnog radništva.

Jedan od zapovjednika njemačkih bio je vukovarski grof Eltz. Bauer veli “bio sam od naše vlade dobro opskrbljen odjećom, obućom i osobitim darovima za nama prijateljski raspoložene njemačke časnike: ukusnim posebnim zbirkama cigareta u ukrasnim kutijama (tzv. “Poglavnikove” cigarete), bocama posebne stare šljivovice itd… Kako i u svim ovakovim slučajevima, ovi pokloni su i te kako dobro došli i bili skoro uvijek jači od svih razumskih argumenata.”

Nijemci su gubeći rat imali još uvijek snove o očuvanju makar malo proširene Austro Ugarske. Zabavljala je Bauera činjenica da su u Celju istaknuti Slovenci često imali njemačka prezimena, a istaknuti Nijemci slovenska i pri tome bili tradicionalno strogo odijeljeni.

(Nastavak slijedi)

Teo Trostmann

Povezane objave

Aleksandrijska knjižnica (3)

HF

Bergoglio – zaštitnik klerikalnih seksualnih prijestupnika (1)

hrvatski-fokus

Ozonski omotač je velika laž (3)

hrvatski-fokus

Antisemitizam, boljševizam i judaizam (1)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više