Hrvatski Fokus
Feljtoni

Nepostojeća konstitutivnost Srba u Hrvatskoj (4)

Druže Milorade Pupovče, Hrvatska nije više pod Beogradom!

SDSS godinama dijeli lekcije Hrvatima, sa svojim Biltenima prikazuje ih po svijetu kao zločince i progonitelje Srba, a osnovao ju je ratni zločinac, četnik, u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini.

Pokušali su predstavnici srpske nacionalne manjine preko Zajednice Srpskih opština (pogrješan naziv – hrvatskih općina sa srpskim stanovništvom) ishodovati svojevrsnu autonomiju i to u dva navrata, u vrijeme Vlade Jadranke Kosor 2010. godine.Taj prijedlog srpskog zahtjeva stopirala je Vesna Pusić ! Naime Vlada Jadranke Kosor dala je u Sabor prijedlog odredbe da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Vesna Pusić tada je dobila podršku partnera iz SDP-a, ali i vladajućeg HDZ-a, te taj ustavni prijedlog nije prošao.

Drugi pokušaj zbio se u vrijeme posjeta srpskog premijera Aleksandra Vučića u veljači 2018.godine.  SNV na čelu s Miloradom Pupovcem šalje Vladi zahtjev kojim traži istu stvar: formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom (manjinskom) principu. ZVO je nastao na temelju Erdutskog sporazuma iz 1995. godine i Pisma namjere. Međutim Erdutski sporazum je proveden i završen, a SNV ga i dalje zlorabi u svojoj namjeri da Srbi dobiju autonomiju i onda se priključe svojoj “braći” u Republici Srpskoj u BIH i eto Velike Srbije. U Ustavnom Zakonu o pravima nacionalnih manjina stoji upravo  čl. 40, kojim se nastoji spriječiti takvo rješenje koje je predlagalo  SNV. „Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj“ izjavio je zastupnik Hrvatskog Sabora notorni Milorad Pupovac za srpski b 92, u veljači  2019. Ova nevjerojatna petokolonaška izjava Milorada Pupovca kojega plaćaju hrvatski porezni obveznici MORALA je već davno izazvati zgražanje i oštre reakcije svih saborskih zastupnika, političke elite, institucija i medija, ali je to izostalo zbog tog da se uvijek ‘ugroženi’ i lukavi Pupovac slučajno ne bi uvrijedio i uskratio potporu Vladi premijera Plenkovića

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac je rekao kako Hrvatska postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo, u čemu, kako tvrdi, važnu ulogu imaju pojedini pripadnici Katoličke Crkve, neke političke stranke i braniteljske udruge. E pa druže Milorade Pupovče, Hrvatska nije više pod Beogradom, da bi joj vaš mentor Aleksandar Vučić, SPC i SANU  krojili  politiku i sudbinu, niti ćete je vi ovakvim objedama i pritiscima krojiti po uzoru na “Jugoslaviju, socijalistički poredak, komunistički pokret, druge narode na prostoru bivše Jugoslavije…”

Hrvatska je krvlju izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini! Hrvatska se borila i izborila slobodu od te Jugoslavije, čiji nam vrijednosni sustav vi neprestano namećete!

Srpski je narod tijekom 70-godišnje komunističko-medijske propagande uz potporu Srpske Pravoslavne crkve, indoktriniran protiv Hrvata kao svojih najvećih neprijatelja. Potkrepljujući to gomilanjem i falsificiranjem žrtava iz 2.svjetskog rata, preko logora jasenovac, preko NDH, kao izvor svih zala za Srbe, formirali su predodžbu o ugroženosti Srba, što je rezultiralo velikom mržnjom, a kao posljedica te mržnje ostali su strašni i nepojmljivi zločini koji su Srbi počinili u Hrvatskoj i BIH tijekom ratova 1991-1995. Evo kakav učinak imaju medijsko-propagandni ratovi;

  1. Jedan od pravaca ovog rata je difamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, posebno  u medijima , preko Novosti, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i svakog drugog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
  1. Drugi je pravac da se  tom informacijskom ratu prikazuje kao neku ultranacionalističku retoriku, “otvaranje starih rana”, “neokretanje budućnosti”. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest. Ogromnu ulogu u tom medijsko-propagandnom ratu ima i HRT, koja je neprikriveno, otvoreno projugo i prosrpski orijentirana! HRT kao državna, odnosno javna medijska kuća, koju gleda najviše hrvatskih građana, trebala bi djelovati edukativno, jasno i nedvojbeno prikazivati istinu o Domovinskom ratu kao agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Nema tu mjesta nikakvom prikrivanju i neobjavljivanju tih jasnih činjenica, jer je HRT hrvatska radiotelevizija, koju plaćamo svi mi hrvatski građani, a ne građani nepostojeće Jugoslavije i Srbije. Stoga vodstvo HRT-a pod hitno mijenjati uređivačku politiku i usmjeriti je na hrvatski kolosijek.
  1. Treći oblik specijalnog rata  je kulturološki film da o hrvatskom gradu mučeniku – Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji,

Tri minute bilo je dovoljno režiseru filma “Harrisonovo cvijeće” da dočara strahotu koju su Jugoslavenska “narodna armija” i Srpski četnici učinili u Vukovaru. Tri minute za tri tisuće ubijenih.
Scenaristu filma bile su dovoljne dvije rečenice:
“To nije bila borba. To je bilo istrjebljenje.”

Svi naši mediji zajedno nisu snimili nijedan film za nikog iz Vukovara koji bi na ovaj potresan način potresao svakog čovjeka i ostavio ga bez daha. 
Nisu htjeli ni prikazati ovaj film.
Sakrivali su istinu od javnosti.
Film Harrisonovo cvijeće snimljen je kao sjećanje na tragediju jednog novinara koji je preživio Vukovar.
Za jednog čovjeka je snimljen film. Za potrebe sjećanja.
Da se ne zaboravi.
Čovjek se zapita; Treba li išta više govoriti o našoj politici i medijima.
Treba!!!
Pored tri tisuće ubijenih u Vukovaru, još je tisuću nestalih među kojima je 12 djece. Na njih je u tri mjeseca bačeno 6 milijuna granata.
Broj silovanih žena nikad nećemo saznati.
Vukovar su potpuno razorili i razorali, a mi smo tražili topničke dnevnike kojima bi se dokazalo tzv. “prekomjerno” granatiranje Knina.

I na kraju je film zabranjen za Hrvatsku, nije u Srbiji sa potpuno drugačijim titlovima.

  1. Dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).U tom je pravcu i nagrađivanje filma na Pulskom filmskom festivalu za najbolji hrvatski dugometražni film filmu Dnevnik Diane Budisavljević, redateljiceDane Budisavljević.
    „Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.“ Film koji je pun falsifikata, jer bez tadašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca i Katoličke Crkve, ništa ne bi mogla napraviti, dok film o Domovinskom ratu, General, redatelja Antuna Vrdoljaka nije dobio nijednu nagradu, a ima izrazito veliku gledanost u kinima.
  2. Kao ogledni primjer je film „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta .

Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Međutim film se prikazivao diljem svijeta, šteta po ugled HV-a i Hrvatske je učinjena i to sa tom očitom namjerom, a što je još najgore, sve financirano sa hrvatskim novcem.

Po tim primjerima  vidljivo je kako u državnim institucijama imamo anti hrvatski kadar, koji neprestano podriva ugled RH i blati je po svijetu.

Otvorena i smišljena akcija u optuživanju RH za ratne zločine, koje je počinila srpska strana i to što je najgore, od Hrvatskih institucija, koje bi trebale takve manipulatorske i zlonamjerne filmske uratke sprečavati , a ne u njima aktivno sudjelovati!

Poseban je problem skrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni s jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, ali je neprestano bombardirana sa slučajem obitelji ZEC!  Isto tako , slučaj Zec se neprestano ponavlja i medijski zlorabi, a da se u isto vrijeme ne navodi broj poginule djece kao posljedice granatiranja i bombardiranja hrvatskih gradova i sela od strane JNA i Srbije! Zasluge za to imaju “sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici”.

A  primjere ne treba tražiti, oni se sami  jave. Tako je Documenta odmah nakon proslave Oluje, javno zatražila da MUP, podigne optužnicu protiv M P Thompsona. Sa kojim pravom? Koji su oni uopće faktor u javnosti? Samo-proglašena Dokumenta i Vesna Terešelić koja se stvorila niodkuda i koja izigrava  neku “savjest Hrvatske”, instalirana od Ive Josipovića da pljuje i optužuje Hrvatsku, sve u smislu Memoranduma SANU 2.

Međutim Milorad Pupovac i SDSS ne drže se i ne poštuju Ustav RH, i po tom pitanju bi DORH trebao postupati i sankcionirati! Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović ne drže se i ne poštuju temeljnu odredbu Ustava RH, jer ne poštuju Domovinski rat, već su se pozivali na Erdutski sporazum i osnivanje Zajednice Srba, kao nekog vida autonomije.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik

Povezani članci

ANTE CILIGA – Djelovanje u Europi (1)

HF

Rimski ugovori 1941. (6)

HF

Hrvati su ugroženi u Hrvatskoj! (1)

HF

RIJEČI – Najstarije dubrovačke “tuđinke” (3)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...