Ne trebaju nam poganski običaji!
Hrvati su kršćanski narod više od 1.300 godina. Dva stoljeća ranije, već su bili pismeni. To svjedoči Bašćanska ploča koja datira od oko 1.100-e godine.
Kroz čitavo to vrijeme, unatoč mnogih ratova i navala divljih hordi na našu domovinu, uspjeli su sačuvati naš jezik, naše ime, našu vjeru i hrvatske kršćansko-katoličke običaje, naročito one vezane za najveće blagdane, kao Rođenje Isusovo (božićno vrijeme od prve nedjelje Došašća do Sveta Tri Kralja) i Uskrsnuće Isusovo; Uskrsno vrijeme i sam Uskrs, najveći blagdan svakog kršćana, katolika!
Sotona je probala osvajačkim ratovima, silom ili „prijateljskim” savezima, doći do željenoga. Odmaknuti narod od Boga. Totalitarni komunistički režim, koji je Hrvatima nanio najveća zla, ušao je pod kožu mladih i mase, zavaravanjem: pjesmom, plesom, veseljem i to u Božićno vrijeme – sa „Djedom Mrazom”. Kakav Bog? Kakvo rođenje Isusovo?
Sto godina kasnije, Amerika lansira u Hrvatsku preko mladih, u božićno vrijeme, „Baku Mraz”. Čuli su iz Europe; iz Njemačke, za Kristkindi – djetešce Isusa. Dok su preko Atlantika stigli u Ameriku, djetešce Christkind se pretvorio u starca „Chriskringi” i u „Santa Claus” – u kombinaciju Sv. Nikole i „Djeda Mraza”.
I tako naša mladež ovih predbožićnih dana, odjevena u čudne patuljke, a „odrasli” „svečano” odjeveni u to vrijeme (reklamira Zapad) u đavolske omiljene boje, crveno i crno. Kupuje se do besvijesti i izmišljava ili bolje reći kopira kapitalistička zapadna metoda „Crnog petka”, daruje sebe i svoje i pjevaju da se dobro čuju, pjesme o Rudolfu crvena nosa (Rudolph the Red-Nosed Reindeer), zvončići (Jingle Be//s)… i si.
Ne čuju se naše predivne, prave kršćanske božične pjesme. Imamo ih vjerojatno više nego sve zemlje oko nas, pa i preko oceana, zajedno. Evo nekih: „Djetešce nam se rodilo”, „Narodi nam se Kralj nebeski”, „Oj pastiri, čudo novo”…
Na američkom kontinentu sam samo jednu jedinu božićnu pjesmu čula. Naslov joj glasi: “Happy birthday dear Lord to you”, a pjeva je odlična crnačka pjevačica Mahalia Jackson. Sve ostale pjesme pjevaju o kestenima koji se peku, o Rudolfu crvena nosa, o zvončićima itd.
Ne trebaju nam poganski običaji! Mi smo stari kulturan narod; pismen narod, mi smo kršćani-katolici. Narod koji lako daje svoj jezik, svoje ime i običaje, gubi identitet! Nestaje! Ne postoji.
