“Ne samo da je pametna, ona je i lijepa!”
Možda je u novom normalnom za neke naše sugrađane, ponašanje rektora Damira Borasa normalno, iako je diskriminatorno, seksističko, uvrjedljivo, primitivno i neprimjereno. Nije to prvi puta da taj gospodin, samoinicijativno i po svojem osobnom nahođenju kroji protokole, dozvoljava si svašta, na što nitko drugi, bez obzira na svoju funkciju, ne bi niti pomislio. Od kuda mu to pravo? Tko je ustvari rektor Boras? Zar ne postoji državno tijelo iznad njega, koje bi ga upozoravalo, sprječavalo i usmjeravalo u njegovom djelovanju, naročito u slobodoumnom, osebujnom i autokratskom (tiranskom?) ponašanju. Danas u trećem desetljeću 21. stoljeća njegovi ceremonijali predstavljaju Srednji vijek. Tradicija, kultura i civilizacijski doseg, kič i nabildani ego, u kolopletu raznih i različitih kombinacijama, koriste se za scenarije u kojima gospodin rektor u svojoj odjeći, sa štapom, poput biskupa dominira. Nije Sveučilište, njegova prćija. O tom, potom. To je jedna druga priča. Valjda će netko tomu stati na kraj, da ubuduće ne bi bilo ovakvih i sličnih napisa i da se ne bi trebali sramiti onih koji bi trebali odgajati.
Neki mediji su objavili ovaj i ovome slične napise. “Jučerašnja obljetnica vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman’ na kojoj su promovirani polaznici diplomskih i preddiplomskih sveučilišnih vojnih studija obilježena je neprimjerenim ispadom Damira Borasa, rektora zagrebačkog Sveučilišta. Osim što je bio neprimjeren, Borasov ispad odiše seksizmom.”
Oni koji bi o tomu morali i trebali progovoriti, govoriti, raspravljati i pisati, po dobrom starom običaju i stranačkoj solidarnosti, kad je rektor Boras u pitanju, mudro šute ponašaju se po onoj: Quod licet Iovi, non licet bovi. To bi možda moglo proći nezapaženo i biti nekome čak i simpatično na nekoj seoskoj priredbi ili na natjecanju bacanja kamena s ramena, ali ne na mjestu gdje se dogodilo. Narediti mladoj ženi, kadetkinji, u uniformi, u svečanoj atmosferi, na njenoj promociji, da skine masku, koja je zbog mjera Stožera obvezna u zatvorenom prostoru, nije samo kršenje tih mjera, nego čisti seksizam, egoizam, neakademsko ponašanje i uvrnutost “genijalnog” uma koji misli da može raditi što mu se prohtije, bez obzira komu, gdje i kada.
“Ne samo da je pametna, ona je i lijepa!” To i takvo nešto ne bi palo napamet, niti našem neprotokolarnom otkvačenom gradonačelniku.
Rektor Boras misli da je time posebno počastio i nagradio tu mladu ženu u uniformi. Tko je on da može i smije procjenjivati nečiji izgled, ovako javno, u svečanom činu? Što da slučajno ta mlada žena nije lijepa, po rektorovoj procjeni. Bili on to dao publici i javnosti na znanje. Po nazoru njemu jednakih i sličnih pametna i lijepa žena ne postoji. Znamo što znači biti pametan. Nisu to samo odlične ocjene u indeksu. Nije to položaj na koji je netko doveden, po stranačkoj odluci. To je puno više. Biti pametan, znači znati i moći se ponašati, na svakom mjestu, onako, kako je to tu primjereno, s obzirom na mnoge okolnosti. Biti pametan i odrastao, znači vladati sobom. Biti pametan, znači ne prelaziti granice dobrog ukusa, et cetera, et cetera. Žao mi je što je ta mlada, pametna i lijepa žena skinula propisanu masku, prekršila mjeru Stožera i udovoljila umišljenom “velikanu” (ono što mislim ne smijem napisati) sa rektorskim štapom i ogromnim lancem oko vrata. Najmanje je tu važna i bitna mjera stožera. Važna i bitna je spolna diskriminacija, seksizam, samovolja, drskost, neprimjerenost i krajnji bezobrazluk onoga tko bi sve druge od tih pošasti i negativnosti trebao braniti i čuvati.
Dičimo se kako smo Europejci, dok smo duboko u duši i korijenima čisti Balkanci, Osmanlije i Bizantinci. Nikakvo članstvo ni u čemu, to ne može promijeniti, a kamoli ukloniti, dok je toga puna nutrina, odgoj i obrazovanje, kojim tobože čuvamo tradiciju i kulturu, od stoljeća sedmog. Ne želim ulaziti u srž i dubinu ovoga postupka. Ne ću ni pomisliti na skrivene poruke. Nije to nikakav ispad, već dio uvriježenog ponašanja i nastupa gospodina rektora, jednog od najstarijih Sveučilišta u Europi. Bolje da mislimo kako je obična glupost, nego nešto drugo. Time se zavaravamo, naravno. Ponekad je to nužno potrebno, da se ne bi loše osjećali. Nema to nikakve veze s COVID-om 19, niti ovim novim sojem virusa, što se širi iz Engleske i navodno djeluje na mozak. To postoji od prije. S vremenom se učvrstilo, proširilo i postalo određeni stil ponašanja i vladanja. Žao mi je da se taj diskriminatorni i seksistički čin dogodio na velikoj obljetnici vojnog učilišta ”Dr Franjo Tuđman” i da je jedna mlada djevojka u svečanoj odori, na svojoj promociji doživjela takvu neugodnost. Nikakve isprike u stilu poopćavanja: Sve su žene lijepe i slično, kao niti vrludanja oko toga što je taj postupak bio, već priznanje pogreške i isprika svima, možda sve to i oko toga može malo ublažiti, nikako izbrisati. Možda tog postupka i čina gospodin rektor nije svjestan. Njegovi se pogledi (opći i posebni) razlikuju od standarda. Tim gore po sve nas, odnosno sve one kojima je rektor nadležan, po bilo čemu.
