Marijanska je pobožnost među glavnim sastavnicama hrvatskoga katoličkoga identiteta
Don Josip Mužić: Gospa i Hrvati – Pučka pobožnost, vjera božjih ugodnika i čuda
Marijanska je pobožnost među glavnim sastavnicama hrvatskoga katoličkoga identiteta. Da je marijanska pobožnost u Hrvata nerijetko povezana i s opstankom sama naroda, svjedoče mnoga hrvatska svetišta podignuta kao znak zahvalnosti Gospi. Gospi u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta te osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećene su konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićnu te Svetoj Mariji bivša katedrala na Osoru.
U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatijima su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i Bunariću u Bačkoj, Svetište Gospe Tekijske u Petrovaridnu u Srijemu, Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj, svetište Marije Radne u Rumunjskoj te Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.
Blažena Djevica Marija, iako nije službena zaštitnica, zaista je jedna od najvjernijih zagovarateljica hrvatskog naroda. Njoj se Hrvati oduvijek utječu za zagovor. U prošlosti su je zvali “fidelissima advocata Croatiae”- najvjernijom odvjetnicom Hrvatske, kao i kraljicom Hrvata, a hrvatski bi se narod smio i mogao nazivati marijanskim. To će potvrditi knjiga don Josipa Mužića „Gospa i Hrvati“ koja iznosi pomno odabrane djeliće sjajna i nepregledna mozaika povezanosti Gospe i hrvatskog naroda. Da bi prikazao odnos između Marije i Hrvata autor se služio trima glavnim izvorima: nadnaravnim Gospinim zahvatima, pučkom pobožnošću i proniknućima hrvatskih Božjih ugodnika o Mariji.
Autor ne piše o velikim mariološkim temama ili pitanjima premda ih se gdjekad dotiče, no samo kako bi pripomogao da čitateljima ponudi više svjetla ili jasniji pogled na stvarnost o kojoj je riječ. Ne želi pokazati ni uobičajeni odnos naroda ili puka prema Gospi, tj. odozdo prema gore (od zemlje k nebu), ali želi pokazati da je riječ o odnosu Gospe i naroda, takav je odnos najsličniji onomu između majke i djece. To je duboko osoban odnos, srž mu je ljubav koja zrcali mnogovrsnim oblicima u svim smjerovima. Ne će ga obeskrijepiti ni muka ni jad, stvara staze povratka zalutalima, osvjetljuje najtamnije noći, vodi nemoćne i malene, tješi žalosne, okrepljuje i slabe i jake….
Ova je knjiga puna imena onih koji bijahu slabi, a s Gospom ili radi Gospe postadoše jaki, u njoj ćemo naći hrvatske mučenike za vjeru, branitelje svih hrvatskih krajeva u različitim vremenima, hrvatske plemiće i pučane, moreplovce i pastire, svećenike i zatvorenike, muškarce i žene spremne radije umrijeti u mukama nego zanijekati Krista. U ovoj će se knjizi nazrijeti mučni događaji nalik onima u stihovima Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića: progonstva, mučenja i ubijanja onih kojima je jedina krivnja što su željeli ostati u vjeri svojih predaka, vjerni Kristovoj i njegovoj majci. Stranice ove knjige obradovati će mnoge čitatelje koji će osjetiti nježnost, blagost ili radost jer će na njima naći „svojih“ većih i manjih hrvatskih svetišta uz mnogo kapelica i crkava posvećenih Gospi.
Knjiga je donekle zahtjevna jer obiluje mnogim podatcima, bilješkama i navodima te neophodnim teološkim raščlanjivanjem. U uvodnom dijelu autor knjige piše: „Iako bi tekst takve tematike mogao biti pisan kakvim drugim načinom, nisam htio izostaviti znanstveni pristup iako je to iziskivalo dodatni trud. Naime, marijanska pobožnost ne samo običnih vjernika nego i Božjih ugodnika, lako se omalovaži i proglasi pričom i legendom ako nije potkrijepljena dodatnim dokazima. To je omalovažavanje pogubno i vrlo opasno jer tako ispada da naša pobožnost prema Gospi u najvećem svom dijelu počiva na izmišljotinama i laži. Takvo što razborit vjernik ne može prihvatiti. No ima mnogo dobrih vjernika koji, htjeli – ne htjeli, povjeruju da je riječ tek o izmaštanim pričama pa se zbog toga srame marijanske pobožnosti, zatomljuju je, a katkada se i izravno odjeljuju od nje. Tako se novi naraštaji lišavaju primljenih milosti, bivajući prepušteni sami sebi kao siročad koja tek treba pronaći svoju majku. To je neprirodan i pogibeljan put na kojem mnogi izgube vjeru.
Ovoj se knjizi treba pristupiti kao svojevrsnu duhovnomu štivu koje može pomoći u utvrđivanju i izgradnji osobnoga odnosa s Gospom: što ju više budemo poznavali, to ćemo ju više i voljeti. Sadržaj knjige najvećim je dijelom usredotočen na odnos hrvatskoga puka prema Gospi jer je riječ o sastavnici hrvatskoga katoličkoga identiteta koji je tijekom naše trinaeststoljetne povijesti često zatiran, a takvih pokušaja ima i u ovomu vremenu. Obilata svjedočanstva iz hrvatske prošlosti čitateljima ove knjige mogu biti poticajem i osnaženjem da se samosvojno, i ne bez ponosa, nose s novim izazovima 21. stoljeća. Naravno, knjiga je jednako tako namijenjena i svima drugima koji žele upoznati Gospino djelovanje u povijesti svojega naroda i tako otkriti svoje kršćanske korijene kako bi po njima donosili plodove u svojemu vremenu i svojoj domovini.
Kroz knjigu upoznajemo bolje potrebu da se kao djeca stavimo pod zaštitu naše Nebeske Majke, kako su to činili naši sveci i blaženici, a i naši stari svakodnevno moleći krunicu u obiteljima i utječući se toj Moćnoj Zagovornici u nevoljama, pred opasnostima raznih pošasti, neprijatelja itd. Toliko „čudesa“ se dogodilo u prošlosti našeg naroda jer su se molili Gospi, od kojih su i u knjizi nabrojena mnoga od njih. (U obrani od Turaka, u pošastima kuge, kolere, tuče, suše…; čudesna ozdravljenja koja su se događala i muslimanima koji su u Gospinu svetištu – u Olovu, BiH – priznavali kršćansku vjeru pravom… i druga čuda…) Vidimo da su brojna i svetišta posvećena Gospi u našem narodu, a bilo je i dosta narodu nepoznatih „ukazanja“, koja se nisu mogla istraživati zbog komunističkog režima. Zanimljivo je kako su nastajala svetišta, a nekada je to bilo i zato jer je Gospa to tražila. Bilo je čudesnih pronalazaka Gospine slike ili kipa te milosti koje je Gospa po njima udijelila svojoj vjernoj djeci.
Živimo u vrijeme velikog otpada od vjere kad nam je potrebna Gospina pomoć da bi ostali vjerni Bogu. Stoga i ova knjiga može biti od pomoći da posvijestimo sebi da je Gospa naša moćna Zagovornica kod Boga, ne samo nekada nego i danas.“
Don Josip Mužić, rođen je 1961. u Splitu gdje je završio i osnovnu školu. U Rimu završava gimnaziju i upisuje se na sveučilište La Sapienza gdje na fakultetu filozofije diplomira s najvišim ocjenama. Na papinskom sveučilištu Lateranum postiže bakalaureat iz teologije, a na Ateneu Antonianum postiže doktorat iz filozofije (summacumlaude). Specijalizaciju iz teologije pohađao je u Španjolskoj na Navarskom sveučilištu gdje je nakon magisterija obranio i doktorat koncem 1993., također summa cum laude. Od 1995. stalno je zaposlen i predaje na KBF-u Sveučilišta u Splitu razne kolegije, a isto tako i na drugim fakultetima. U zvanje redovitog profesora iz znanstvenog područja filozofije izabran je 2013. Pročelnikom katedre filozofije KBF-a Sveučilišta u Splitu biran je više puta. Na istom fakultetu član je više povjerenstava, voditelj poslijediplomskog studija i član uredništva časopisa Crkva u svijetu. Zaređen je za svećenika 1992. u Rimu od Svetoga Oca Ivana Pavla II. Pastoralno djeluje kao upravitelj crkve sv. Filipa Nerija. Posljednjih deset godina ima mjesečnu emisiju Sjaj istine na Radio Mariji i daje duhovnu asistenciju bolesničkom hodočašću u Lurd. Organizirao je i vodio više pokorničkih hodočašća pješke i to: Solin-Rama; Solin-Marija Bistrica; Split-Rim; Split-Kotor. Od 2003. barem jednom godišnje vodi susrete za bračne parove i djecu. Autor je sljedećih objavljenih djela: Filozofska metodologija, Ugađanje duše. Priručnik za ispitivanje savjesti i Rat protiv čovjeka. Član je Matice Hrvatske, Hrvatskog filozofskog društva te Hrvatskog bioeetičkog društva. Dobitnik je više priznanja za humanitarno djelovanje. Uvršten je u prestižno izdanje američkog biografskog instituta (ABI) Five Hundred Leadersof Influence(1996.) i dobitnik je međunarodnog priznanja Twentieth Century Achivment Award (1995.).
