I Nebo je dokaz da je pao križ ispred kardinalove sobe
Duša boli našeg dobrog Ivicu Karamatića zbog neopravdane šutnje na protukatolička i protuhrvatska djelovanja od strane Hrvatske biskupske konferencije, pišući joj otvoreno pismo u Hrvatskom tjedniku od 17. prosinca 2020. A mene, gospodine Ivice, još više boli što, gotovo svi biskupi i svećenici pričešćuju i one „katolike“ koji zastupaju onaj zakon iz SRH (1978.), potpisan od ondašnjeg predsjednika Predsjedništva SRH Jakova Blažević (tužitelja na sudskom procesu bl. A. Stepinca) a po kojem je dopušteno ubijati nerođenu djecu. Ah, kad se sjetim one “srednjoprstašice“ ili „vrle katolkinje“ koja brani pravo žene na ubijanje nerođenih, ono ispred parlamentarnih izbora ovoga ljeta, a na crkvenim svetkovinama u prvim redovima i prima Pričest od kardinala ili već od nekog nižeg u kleru. Sve Ivice potpisujem u tvom otvorenom pismu osim ovog dijela kojeg navodim: „U Poljskoj, gdje za razliku od Hrvatske vlast obnašaju suverenisti, pobačaj je strogo zabranjen. Stoga i hrvatski biskupi trebaju od vlasti nedvosmisleno tražiti strogu zabranu pobačaja u Republici Hrvatskoj jer je, ponovno naglašavam, pobačaj moralno nedopustivi (zlo)čin“. Jedno pitanje, ne samo za Ivicu: može li se zakonom zabraniti činiti zlo; na primjer silovanje žene bilo koje dobi, ubijanje čovjeka bilo koje dobi, narkomanija, pljačka u bilo koje doba dana, razbojstva, teror i štošta drugo što spada, kako navodiš Ivice, u nedopustivi (zlo)čin? Generalno: može li se zabraniti izbor između dobra i zla? Trebalo bi za početak utvrditi razliku između nedopustivo i zabranjeno.
Zakonom iz 1978. dopustivo je ubijati nerođenu djecu, dakle legalno je ubijati nerođene. Ali i da ne postoji taj zakon dopustivo je činiti zlo pobačaja tj. birati između ubiti (zlo) ili roditi (dobro). No da se tu ne vrtimo u krug postoji zakon koji nam sve rasvjetljuje glede ovoga a to je Kazneni zakon. I po njemu nije zabranjeno činiti bilo kakvo zlo ali je moguće kažnjivo, ovisi o kategoriji, razredu ili veličini zla. A da se ne gubimo oko novih definicija, želim ponoviti što je već objavljeno na raznim portalima u ovom ili onom obliku pa si dajem poveznicu iz portala glasbrotnja.nethttp://glasbrotnja.net/nikola-basic-ovce-bez-pastira/ a oni koji nisu u mogućnosti koristiti ga nego čitati iz tiskanog medija dajem kako slijedi, a to je reakcija na poruku Hrvatske biskupske konferencije od 10. lipnja 2020. koju su poslali pred parlamentarne izbore:
„Dragi nad/biskupi, a osobito oni koji su u prilikama crkvenih blagdana pričešćivali i „hrvatsku katolkinju“, ajde recimo prosto, čuvenu „kršćanku“ KGK, neka znate da je ona i vama pokazala taj prst, ali što je najgore i, ajme ajme, i Onome u Svetoj Hostiji. A što je još i gore, ajme i gore, što će toga još biti i sutra pa ćete pričešćivati zastupnike, kao i do sada, i one iz vrhovne vlasti, mada znate da oni i dalje zastupaju onaj zakon iz 1978. godine potpisan od Jakova Blaževića predsjednika predsjedništva SRH inače tužitelja nadbiskupa Stepinca iz 1946., pod „ljupkastim“ nazivom: „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“, kao da se radi o ozdravljenjima a ne o ubijanju nerođene djece do 10. tjedna trudnoće, a i dalje po odobrenju posebne komisije, što u prijevodu znači; bez ograničenja. A crkveni Zakonik kanonskog prava (ZKP) iz 1983. određuje u kan. 1398 sljedeće: “Tko nešto poduzme radi pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno“. U točki 2. vaše poruke, dragi nad/biskupi, naglašavate pak: „Posebice valja uočiti koje se mjere kane poduzeti da se zaustavi val iseljavanja mladih ljudi i obitelji, stvore uvjeti za povratak hrvatskih iseljenika, spriječi socijalno raslojavanje i osiromašenje građana te promiču načela socijalne države“. Dakako, osvrnimo se još na dio točke 2. koja nas usmjeruje na kandidate kako se: „posebice je važno kako se odnose prema Domovinskom ratu i osuđuju li sve oblike totalitarizma, rasne, vjerske i druge netrpeljivosti. Konačno, bitno je da u svom programu promiču pozitivan i zdrav nacionalan osjećaj te traže cjelovitu i punu istinu o događajima iz prošlosti temeljem koje će se moći uspostaviti kultura dijaloga, nacionalnog pomirenja i zajedništva“. A recimo ili navedimo i ovo iz točke 3. vaše poruke: „Neizostavno je propitati na koji se način kandidati kane zalagati za ozdravljenje hrvatskoga društva od ideoloških raslojavanja, korupcije i različitih oblika pogodovanja koja razaraju dobro i guše nadu“. A o pobačaju ni riječi, a o pobačaju ni riječi, ne, ne ni riječi, dragi naši nad/biskupi! Kažete:“cjelovitu i punu istinu o događajima iz prošlosti“. A što je s valom ubijanja-pobačaja nerođene djece, iz prošlosti i sadašnjosti? Onaj rat, u prošlosti od 1941. – 1945., Bleiburg i poslije njega i domovinski rat 1991. – 1995., tj. žrtve tih ratova u hrvatskom narodu i još tri puta toliko ne bi dosegle broj ubijene nerođene djece samo od 1978. do na ovamo. A koliko je korona virus pogubio Hrvata i ostalih? Nisu se ni mise održavale na okupljanje vjernika jer se revnovalo za živote ugroženih od tog virusa. Tresla se zemlja pod Zagrebom, a povremeno i još, jer se u njenoj utrobi događaju lomovi i urušavanja. Nije li to protest prirode protiv „homo sapiensa“ koji u utrobi žene ubija (lomovi i urušavanja života obespravljenih) nerođenu djecu? A de se trese i Nebo dokaz je onaj pad križa pred sobu kardinala odnosno zagrebačkog nadbiskupa, jer je Krist na Nebu i na zemlji (preko Svete Hostije), a zna se što je križ za Krista i kršćanstvo. Znaju li isti, pa i svi, što to znači, za srednjoprstašicu: „Uvijek sam bila za život, ali i za život koji ima pravo na izbor“. Pravo na izbor, hoće reći da žena ima pravo na izbor tuđeg života, tj. života kojeg može ubiti i to legalno, i to uz pomoć države odnosno državnih ustanova kao što su klinike ili bolnice koje to mogu stručno obaviti, a to obavljaju medicinari pod zakletvom da će liječiti od začetka do prirodne smrti. A naš sadašnji ministar zdravstva momentalno strahuje od čuda da se u nekoj bolnici ne dogodi priziv savjesti od svih doktora u dotičnoj bolnici, koji umiju vršiti pobačaje pa da trudnica ostane bez “zdravstvene usluge“ ubijanja njenog nerođenog djeteta. Sad znate, naši dragi nad/biskupi za koga će toliki HDZ-ovi katolici glasovati u 10. izbornoj jedinici (u Splitu), jer znaju tko im revnuje za siguran pobačaj u bolnicama. Pa da se ne će i Nebo tresti! U glasovitoj propovijedi na trgu pred katedralom u Zagrebu, nadbiskup Stepinac je 31. listopada 1943. naveo zašto je obavljena pokornička procesija prije same propovijedi, gdje je spomenuo grijehe koji vape u nebo za osvetom:
„I jer smo radi naših grijeha pali u ruke Boga živoga koji danas poput groma obara ne samo pojedine gradove i sela nego i čitave narode, to nam zdrav razum govori: ako hoćemo da se spasimo od potpune propasti, da nam se valja poput onih iskvarenih Ninivljana poniziti pred Bogom i iskrenom pokorom okajavati grijehe što vape u Nebo za osvetom“ Istom je u vezi pobačaja podcrtao ovako: „Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršenih u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija…“
Vidimo da ovdje nadbiskup Stepinac ne izgovara samo pobačaje nego zločinačke pobačaje. A naši nad/biskupi ni samu riječ pobačaj ne spominju u svojoj poruci, ma gdje; usred Zagreba u kojemu se još trese zemlja. Usporedimo nedavnu molitvu našeg kardinala Bozanića pred katedralom, pred javnošću, za uspješno skidanje oštećenog sjevernog vrha tornja, čak ne poštujući uredbe i odluke, koje su tad bile na snazi za epidemiju COVID 19, s procesijom i propovijedi nadbiskupa Stepinca pa ćemo usporediti revnovanje za okupljene duše i širu javnost, a odjeknulo je sve do Londona (kralja Petra Karađorđevića, tj. vlade kraljevine Jugoslavije u kojoj je bio i naš ministar Šubašić), a posebno za nerođenu djecu i revnovanje kardinala za oštećeni toranj katedrale. Ne znam kamo se je kretala, tj. kojim ulicama pokornička procesija s nadbiskupom Stepincem, ali sadašnji vrh naše Hrvatske biskupske konferencije (HBK) trebao bi najmanje pokrenuti pokorničku procesiju od zadnjeg broja najduže zagrebačke ulice, tj. Ilice, a to je od Vrapča pa prema Trgu bana Jelačića, Jurišićevom pa sve dalje prema Dubravi (bolnici) i zaustaviti se kod franjevaca na Dubravi. Neka bi s lijeva i desna stajale bolnice po Zagrebu u kojima se vrše pobačaji, a bome okajavati i grijehe psovke. Sad će biti uskoro Hod za život, ali to je sasvim vrijedan manifest za nerođenu djecu od strane katolika laika. Ma da se makar tu pojavi, onaj prethodni vrh HBK! Daj Bože!
A neka bi mogle znati žene, makar katolkinje, da začeto dijete silovanjem žene možemo nazvati“nasilno začeće“, ali kao takvo dijete ne gubi pravo na život zbog metode ili uvjeta nastanka. Zar ne postoje nasilne smrti, recimo u prometu, tj na cesti kad nekakav pijanac uzrokuje sudar i smrt ili pak na pješačkom prijelazu pregazi majku i dijete prošavši kroz crveno na semaforu? Nismo čuli da članovi obitelji poginulih, u takvim situacijama ili oni usmrćeni od divljih napadača s vatrenim oružjem po školi(u Americi), na koncertima (Francuska), ulici (Australija), ne priznaju takve smrti svojih dragih odnosno da ne prihvaćaju tu stvarnost i da poginule ne žele dostojanstveno sahraniti. Počinitelje ovih zlodjela čeka kazna. Silovatelja također čeka odnosno određuje mu se sudom kazna. Nismo još čuli od nijedne silovane žene da je zatražila od suda smrtnu kaznu za silovatelja. A zašto osuditi nevino i nemoćno dijete, začeto silom, na smrt? Kakva je to sila ili silovanje života do na smrt, još neusporedivo gore od samog silovanja žene. Znaju li svi u katoličkoj crkvi u Hrvata, kako glasi nauk KC, tj. onaj iz Vatikana preko enciklike, od pape Ivana Pavla II., „Evangelium vitae“? U njoj na jednom mjestu ističe: “Nikoja prilika, nikoja svrha i nikakav zakon na svijetu neće moći dozvoliti jedan čin koji je u biti nedopustiv, jer je protivan Zakonu Božjem, napisan u srcu svakog čovjeka, razumom prepoznatljiv i od Crkve proglašen“, a radi se o namjernom pobačaju. Nikoja prilika, dakle i ona začeće silovanjem, a srednjoprstašica je pokazala takav prst i svecu Ivanu Pavlu II. i sve one žene slične njoj, kao i naša ministrica školstva odnosno obrazovanja koja podržava bivšu… da ne kažem, je li, u prvim redovima za Svetu Pričest kao predsjednica RH.
Znamo li da svi ama baš svi zastupnici, sve tamo od 1990. godine na ovamo, u našem Saboru primaju svoju zastupničku plaću i oni stariji po bolju mirovinu, zastupajući i onaj, nazovimo ga, Blaževićev Zakon iz 1978. koji „zdravstveno“ vrši pobačaje. Ako kažemo da je namjerni pobačaj ubojstvo nerođenog djeteta onda oni koji zastupaju zakonom taj pobačaj su zakoniti plaćeni ubojice. Mnogi od njih se drže i deklariraju katolicima i idu na Pričest iako su ekskomunicirani iz Crkve, po gore navedenom kanonu 1398. Sad se malo prisjetimo tko su sve bili, uz predsjednike Sabora, od kojih je jedan i vitez Kristova groba u Jeruzalemu i pristaša Istanbulske konferencije; a naši nad/biskupi ne mare za to pa podjeljuju Svetu Pričest i njima. A u Americi ima biskupa (biskup Thomas Daly, biskupije Spokane u američkoj saveznoj državi Washington i pomoćni biskup biskupije Phoenix, Eduardo Nevares) koji zabranjuju tako što u njihovim biskupijama, tj. onima koji su pri vlastima ili parlamentima, skupštinama i vijećima, priznaju ili zagovaraju pobačaj a to čine na osnovi ZKP, tj kanonu 915.
Ne vjerujem da će naša srednjoprstašica KGK i ovome pokazati svoj srednji prst ako pomno pročita. Nadam se da će Hodom za život neki i progledati odnosno probuditi se, kao i naši nad/biskupi, da ovce ne ostanu bez pastira.
A glede razgovora ili diskusija oko takozvane zabrane pobačaja je takva zamka ili floskula u koju ulijeću i sami vrhunski intelektualci a ne sam političari ili pak crkovnjaci. Ako je imalo vrijedno govoriti o toj vrsti zabrane onda bi isto toliko vrijedilo govoriti o zabrani ubojstva bilo koje dobi čovjeka, zabrani silovanja, razbojstava, pljačke, mafije, narkomanije ili bilo kojeg zlodjela. No znamo da je to deplasirano jer sve ovo obuhvaća Kazneni zakon pa tako bi bilo pravedno da se nađe mjesto odredbi ili članka zakona za ubijanje nerođene djece a ne nekakvog posebnog zakona. Ali znam da će na ovo biti srednjoprstaša. Uz sve stroge mjere (kazne) iz Kaznenog zakona ipak se događaju zlodjela (ubojstva također) po svim gore navedenim razredima, ali što bi bilo da nije tog zakona?“ i sada je već pet mjeseci iza prošlih izbora a u Saboru je novih“katolika i katolkinja“ a nisam čuo ili doznao da neki od njih ne primaju zastupničke plaće ili pak da ne idu na Pričest u crkvama. Pa, Ivice, nedopustivo djelo pobačaja objasnimo jezikom zakona, nedopustivo ne znači zabranjeno nego kažnjivo. Prema tome, jer je nemoguće zabraniti činiti zlo (pobačaja ili bilo kojega zla) moguće je kazniti. Pa: nedopustivo = kažnjivo.
