Kroz povijest Banovina je bila ispražnjena, popaljena, uništena i uvijek se dizala poput feniksa i obnovila. Za nadati se je da će i ovaj puta biti tako
- Ovih dana slušamo samo žalopojke. Ljudi su prestrašeni. Boje se života. Boje se budućnosti. Vlada kolektivna apatija. Strah je ovladao njima. Strah od onoga što će se dogoditi sutra traje gotovo od početka 2020. godine, a dodatno je pojačan izbijanjem instantne i laboratorijske kineske gripe, koja je preko Francuske i Wuhana postala sredstvo strašenja, pacifikacije ljudi diljem svijeta i uvedbe dosad najvećega i najopasnijega oblika globalnog totalitarizma. Kada vidim ljude da hodaju po Zagrebu s maskama na licu na praznim ulicama, pomislim, pa gdje mi to živimo. A kada na televizijskim zaslonima vidim nogometaše kako nakon zamjene u 88. minuti utakmice, onako zadihani u umorni nakon pretrčanih i preko 13 kilometara, stavljaju masku na lice, također se upitam pa zar smo vi mi toliko ludi ili smo se svi mi pretvorili u mirne ovce prije klanja. A kada pak vidim u Engleskoj, Sjedinjenim Državama i još uvijek ponegdje po svijetu, da se prije športskih utakmica klekne na zemlju ili parket zbog nekakve imaginarne potpore crnoj rasi, postajem se zabrinutiji za budućnost obespravljene bijele rase koja je izgubila svaki oblik dostojanstva. Takvih primjera je napretek. I nakon svega toga u središnjem dijelu Hrvatske dogodio se strašan, razoran potres od 6,4 stupnja prema Richteru. Upravo u području moje rodne Banovine između Kupe i Une, koja je kroz povijest, i prije dolaska Turaka – posljednjih barbara s Istoka – za svakoga rata bila ispražnjena, popaljena, uništena i uvijek se dizala poput feniksa i obnovila. Za nadati se je da će i ovaj puta biti tako.
- Posljedica potresa na Banovini ima više. Milorad Pupavac, koalicijski partner vladajućima, koji drži “štangu” Andreju Plenkoviću, pobrinuo se za to. Kada je čuo da su stradali ljudi u Majskim Poljanama nadomak Gline, u kojima su prije srpske agresije na Hrvatsku i Glinu 26. lipnja 1991. živjeli i potomci doseljenih Vlasa, koji su se pak kasnije pravoslavizirali, odnosno posrbili, Pupovac je odaslao nekoliko izjava kojima je brojio krvna zrnca žrtvama strašnoga potresa. Za Tanjug i ostale srbijanske medije Plenkovićev “Lanzmann” poslao je rasističku poruku koje se ne bi posramio niti četnički ideolog Stevan Moljević, a niti nacistički liječnik Josef Mengele: »Od sedam žrtava potresa, pet žrtava je identificirano u Majskim Poljanama na području grada Gline, od toga su dvoje doseljenih Hrvata iz BiH i jedan naseljeni Hrvat iz drugih dijelova Hrvatske, kao i dvoje Srba – jedan mladić i jedan stariji čovjek. U Petrinji je život izgubila jedna djevojčica iz miješanog srpsko-hrvatskog braka, koja je bila prva poznata identificirana žrtva potresa« (https://informer.rs/svet/balkan/575173/srbin-pogibja-zemljotres-glina-hrvatska; http://www.politika.rs/sr/clanak/469810/Jedan-Srbin-poginuo-u-zemljotresu-kod-Gline). To su jedva dočekali velikosrpski mediji i tu Pupavčevu rasističku izjavu odaslali. Informer, glasilo četnika Aleksandra Vučića, ovako ju je naslovio: »OVO JE SRBIN KOJI JE NASTRADAO U ZEMLJOTRESU U HRVATSKOJ! Za još dve žrtve se utvrđuje da li su Srbi!«, dok je etablirana Politika ovako naslovila svoju vijest: »Pupovac: Dvoje Srba među žrtvama zemljotresa«. Strašno! Previše i od Pupovca! Vučićev Informer je otišao korak dalje pa je nadodao: »U Srpskom selu Majske Poljane kraj Gline poginuo je jedan Srbin, dok se za još dvije žrtve vjeruje da su Srbi. Među poginulima je devetnaestogodišnji Srbin Darko Kozić, dok se za starijeg stanovnika sela Stevu Bulata i jednog mlađeg mještanina čije je prezime Jurković vjeruje da su također Srbi.« Laž do laži. Majske Poljane nisu “srpsko selo”, nego hrvatsko, a ni prezime Jurković nije srpsko, nego hrvatsko. Srbijanski portal Srbija danas objavio je vijest da je u potresu koji je pogodio Hrvatsku “u srpskom selu Majske Poljane stradala i srpska crkva«, što je putokaz kako se pod hitno mora zabraniti rad Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Dakako, nakon Plenkovićeva pada s vlasti. Ova rasistička izjava momka iz Ceranja Donjih nije naišla na odobravanje niti kod čitatelja Politike. Čitatelj Zoran Čačak u komentaru je napisao: »Jezivo je prebrojavati žrtve po nacionalnosti, jer zlo i nesreća ne biraju…« Još je izravniji bio Nikola Nešić: »Uvijek podsjeti ovakvo prebrojavanje na jednu misao iz knjige domaćeg autora, je li nastradao za nas njihov ili za njih naš? Komu se broje žrtve, nama ili njima? Je li strašnija dimenzija tragedije ako strada Srbin ili Hrvat?« (http://www.politika.rs/sr/clanak/469810/Jedan-Srbin-poginuo-u-zemljotresu-kod-Gline)
- Nakon prvoga, slabijeg potresa na Banovini Andrej Plenković razgovarao je sa sisačko-moslavačkim županom Ivo Žinićem (HDZ), sisačkom gradonačelnicom Kristinom Ikić Baniček (SDP), petrinjskim gradonačelnikom Darinkom Dumbovićem (Narodna stranka – Reformisti), pokupskim načelnikom Božidarom Škrinjarićem (HDZ) i zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem (Bandić 365). Nije se sastao sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem i time još jednom pokazao da sve što radi radi protiv interesa Hrvata i katolika kojima je politički nadređen.
- U tijeku su rasprave koliko nam treba radnika i treba li dozvoliti njihov uvoz jer se Hrvatska nalazi u dosad najvećoj depopulacijskoj situaciji. Za to vrijeme stranci užurbano kupuju nekretnine u Hrvatskoj i doseljavaju se u Hrvatsku. MUP u tajnosti sprema vize za nekakve nove digitalne nomade. I dok se Hrvatska u tišini rasprodaje i uvoze stranci Vladin Savjet još nije predložio niti jedan amandman.
- Od dolaska na vlast pape Franje, redovito pratim njegove božićne poruke i blagoslove Urbi et orbi. I ovogodišnja poruka je “zanimljiva”. Potvrđuje njegovu izdajničku misiju. Najprije je papa Franjo poručio: “Dijete se rodilo: rođenje je uvijek izvor nade, život koji cvijeta, to je obećanje budućnosti. A ovo Dijete, Isus, ‘rodilo se za nas’: ‘za nas’ bez granica, bez privilegija ili isključenja. Dijete koje je Djevica Marija rodila u Betlehemu rođeno je za sve: on je ‘sin’ kojega je Bog dao čitavoj ljudskoj obitelji. U ovom povijesnom trenutku, obilježenom ekološkom krizom i ozbiljnim ekonomskim i društvenim neravnotežama, pogoršanima pandemijom koronavirusa, bratstvo nam je potrebno više nego ikad”. U ovome dijelu poruke naglasak je na “bratstvu”. Nastavak poruke Jorgea Marija Bergoglija je daleko “jasniji”, jer je u njemu progovorio o aktualnim globalizacijskim “vrijednostima” i “vrjednotama”. Dakako, Papa je govorio o pandemiji i poručio: “Danas, u ovo vrijeme tame i neizvjesnosti zbog pandemije, javljaju se neka svjetla nade, kao što je otkriće cjepiva. Ali da bi ta svjetla mogla svijetliti i donijeti nadu cijelom svijetu, moraju biti dostupna svima. Ne možemo dopustiti da nas zatvoreni nacionalizmi sprječavaju da živimo kao prava ljudska obitelj kakva jesmo. Ne možemo isto tako dopustiti da nas virus radikalnog individualizma pobijedi i učini ravnodušnima prema patnji druge braće i sestara. Ne smijem stavljati sebe ispred drugih, stavljajući zakone tržišta, patente i izume iznad zakona ljubavi i zdravlja čovječanstva. Molim sve: državne vođe, poduzeća, međunarodne organizacije, da promiču suradnju, a ne natjecateljstvo, i da traže rješenje za sve: cjepiva za sve, posebno za najugroženije i najpotrebitije u svim krajevima svijeta. Najranjiviji i najpotrebitiji neka budu na prvome mjestu!” Što je iz ove zadnje poruke najvažnije? Ima nekoliko “važnih” dijelova. Za njega je nepotvrđeno “otkriće cjepiva” “svjetlo nade”. I tada, nakon toga, papa Franjo dolazi na svoj teren i optužuje “zatvorene nacionalizme” da “sprječavaju da živimo kao prava ljudska obitelj kakva jesmo”, što niti je istina, a niti je logično. Papa je samo božićnu poruku iskoristio da pošalje globalizacijsku masonsku poruku u kojoj nema naroda i nacija, nego smo svi globalizacijsko-masonska braća.
- Papa Franjo oglasio se i o potresu u Hrvatskoj. Za razliku od 15. lipnja 2015. kada za posjeta Sarajevu nije ni spomenuo ni Hrvatsku a ni Hrvate, ovaj puta, na veliko iznenađenje, ipak je makar spomenuo “Hrvatsku”. Papino izravno spominjanje “Hrvatske” i ne spominjanje Hrvata zasjenio je prevoditelj IKA-e, koji je Papino kratko obraćanje javnosti putem twittera preveo da je Papa rekao “Izražavam svoju bliskost s povrijeđenima i svim stradalima u potresu” i potvrdio kako u vlasti današnje Crkve u Hrvata sve manje je “povrijeđenih”, nego “ozlijeđenih” i “ranjenih”. Sramno osakaćena i nepotpuna twitteraška Papina poruka i nepismeni prijevod Papine poruke od strane IKA-e.
- A kada smo kod nepoznavanja hrvatskoga jezika, na aktualni jezični promašaj u medijima tijekom spominjanja potresa od strane novinara i političara podsjetio je mons. Juraj Kolarić. Opravdano ga je zasmetalo što nepismeni novinari i političari umjesto “podrhtavanja tla” govore o “trešnji”! Lucidni mons. Kolarić sve te neznalice poziva da neka poslušaju staru pjesmu nezaboravnoga Ive Robića Jabuke i trešnje. Tada će valjda napokon znati razlikovati ispravnu riječ “podrhtavanje” i neprikladnu riječ “trešnja”. A tekst Robićeve pjesme glasi:
Kad tebe ljubio sam zadnji put
Baš trešnje procvale su sve
Ah to je bilo tako divno čut
Ja ljubim te
Te trešnje morale su tada znat
Da to je pravi srca žar
A krasne jabuke taj bijeli cvat
To bješe čar
I mi smo kleli se tad da ne će nikakav jad
Razdružit nikad nas moć u onu proljetnu noć
Al’ život druga je stvar i katkad prestaje čar
Pa zna ugasnuti plam ja ostah sam.
Al uvijek mislim još na onaj put
Kad trešnje provcale su sve
Ah to je bilo tako divno čut
Ja ljubim te!
- Redovito analiziram i božićne poruke hrvatskih biskupa i biskupa koji su vjerski nadređeni Hrvatima. Uoči Božića aktualna vlast naredila je i zabranila vjernicima odlazak u crkve na mise, a sama se ponaša potpuno suprotno. Šef Hrvatske vlade i HSZ-a Andrej Plenković poveo je sa sobom Gordana Jandrokovića i Ninu Obuljen Kořinek u zagrebačku prvostolnicu na središnju misu na Božić i time onemogućio najmanje trojici pravih, istinskih vjernika da nazoče božićnoj misi. Umjesto da im je to rekao prije dolaska zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, on ih još posebno pozdravio pritom napomenuvši “u njihovoj gesti također vidi znak za budućnost” (https://ika.hkm.hr/novosti/kardinal-bozanic-predvodio-bozicnu-misu-u-zagrebackoj-katedrali/). Pitam se, čiju budućnost? Dražen Kutleša, nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Porečke i Puljske biskupije, poznatiji kao onaj koji je sramno zasjeo na biskupsku stolicu lažno optuženoga biskupa Ivana Milovana, u božićnoj poruci poručio je: “Htjeli to priznati ili ne naša se kultura ruši i urušava. Možda jedina šansa da se spasi postoji u našoj spremnosti da budemo prenositelji Božje riječi i čuvari kršćanskih vrednota, pozivajući je natrag na skromnost, pristojnost, čistoću, poštivanje ljudskoga života od začeća do smrti, poslušnost Bogu i velikodušnost prema siromašnima. Inače je sve osuđeno na potpunu propast”. Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua također je relativizirao Božić izjavom: »Najljepše želje svima, onima koji vjeruju da je to Dijete rođeno u krhkosti Boga koji je postao jedan od nas, kao i onima koji u to ne vjeruju premda znaju da, unatoč drugačijoj vjeri, “Svi smo braća”«. Za razliku od podaničkoga Bozanićeva ponašanja i relativizacije vjere od strane biskupa Kutleše i nuncija Lingue, svakako treba pohvaliti božićne poruke osvjedočenih biskupa domoljuba Vlade Košića i vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića. Kardinal Puljić je izjavio: “Zapažamo da se sekularizirani svijet počeo stidjeti imena Božić i čak ne spominjati Isusa. A mi, sačuvajmo bit Božića i tako svjedočimo svoju vjeru i riječima i primjerom”. U podužem i nadahnutom obraćanju vjernicima biskup Košić je poručio ovo: »Ovog Božića godine Gospodnje 2020. osobito je važna ova anđeoska poruka za sve nas koji slavimo Kristov dolazak a u kojoj nam on poručuje: “Ne bojte se!” Koliko naime strahova i koliko problema donijela nam je ova godina koja hvala Bogu ide svojem kraju. Pandemija kakvu ne pamti svijet, paraliza čitavog zemaljskog globusa, bolest koja se širi i odnosi mnoge živote… ali i koja je prigoda za pronalaženje pravih vrijednosti radi kojih se isplati živjeti, a to su: međusobna ljubav i prijateljstvo, solidarnost s najugroženijima, briga za starije i nemoćne, velika požrtvovnost liječnika, medicinskih sestara i čitavog zdravstvenog sustava u skrbi za one najranjivije u društvu… Mnogi pod križevima života uzdišu i muče se, mnoga pitanju ostaju bez odgovora, ali mi se pouzdajemo u Gospodina! I ne razumiju nas oni koji ne vjeruju, oni su puni straha i mi im koji vjerujemo smetamo, oni bi nas htjeli pod svaku cijenu uništiti, oni bi ne samo zatvorili nego i spalili crkve, a vjernike poubijali. No, takvi izljevi mržnje ne govore o nama i našoj vjeri, jer mi nikoga ne provociramo niti prisiljavamo da vjeruje i da nam se pridruži, mi samo pozivamo da svi dođu i poklone se Isusu jer je on doista pravi Spasitelj svega svijeta i svih ljudi, mi se molimo za sve koji ne razumiju i koji ne slave Božić, za sve koji krivo slave Božić u prvi plan stavljajući sve drugo osim Isusa, koji se čude kad se mi pitamo, kakav je to Božić bez Isusa… A Božić je Isus. Isus je Bog koji je došao među nas ljude kao Dijete, Bog koji je ponizan, malen, Božić«.
- Tko je Jelena Lovrić? Neuništiva Jugoslavenka ili najobičnija mrziteljica Hrvata ili sve od toga zajedno? Cijeli svoj politički život proživjela je kao komunistica i Jugoslavenka. Isto tako, cijeli svoj novinarski vijek posvetila je očuvanju Jugoslavije, vjere u komunističke bajke i mržnji prema svemu hrvatskome. Najveći poraz u političkoj i novinarskoj karijeri nije doživjela raspadom Jugoslavije, nego nastankom hrvatske države, koju niti je željela, niti ju je ikada prihvatila. Cijelo proteklo razdoblje od tri desetljeća za nju je postalo mora koja ju progoni i ne da joj mirno spavati. Jelena Lovrić bila je članica CK SKH i CK SKJ sve do raspada premile joj Jugoslavije. Njoj je i Ivica Račan bio odviše hrvatski. Cijelo proteklo tridesetogodišnje razdoblje iz njezinih novinarskih napisa proizlazila je mržnja prema svemu hrvatskome. Devedesetih godina “iz dna duše” mrzila je predsjednika Franju Tuđmana. Od 2004. na trenutak počela se oduševljavati s Ivom Sanaderom, nakon toga ozbiljno nije shvaćala Jadranku Kosor, da bi ponovno “iz dna duše” sotonizirala Tomislava Karamarka, tadašnjega predsjednika njoj najmrskije stranke – Hrvatske demokratske zajednice. Rušenje Karamarka i instaliranje Andreja Plenkovića na čelu Tuđmanova HDZ-a Lovrićka je objeručke prihvatila. Ali ne zadugo. Sada joj niti internacionalni i globalistički Plenković nije po volji. Smetaju joj njegovi povremeni pragmatični politički iskoraci oko pojedinih tema. Zadnjih dana napada Plenkovića zbog toga što deklarativno podržava obespravljene Hrvate u BiH. Istina, ne napada samoga Plenkovića, jer kada ga i napada, pridodaje mu i hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića. Najnoviji udruženi Jelenin napad na Plenkovića i Milanovića vodi preko nekrofilskog poslijepukanićevskog Nacionala.
Lovrićkina mržnja prema svemu hrvatskome nije pragmatična, poput kameleona Stjepana Mesića koji sotonizira hercegbosanske Hrvate iz interesa. Kada bi mu prestali dolaziti dolari iz islamskih zemalja prevrtljivi Stipe bi govorio sasvim nešto drugo. Za razliku od Mesića Jelena Lovrić je ostala na politici jugoslavenskog (čitaj: velikosrpskog) unitarizma i njegove ostatke vidi i nadahnjuje se s njima u današnjoj poslijedaytonskoj Bosni i Hercegovini. I zato se svrstala na stranu unitarnih Muslimana-Bošnjaka, a napada tamošnje ugrožene Hrvate, pa i Srbe, jer se ne daju pokoriti Sarajevu. Kada govori o obespravljenim Hrvatima u BiH ona to relativizira jezičnom konstrukcijom o “navodno teškom položaju bosanskohercegovačkih Hrvata”. Otvoreno preglasavanje Hrvata u Federaciji BiH od strane sve ratobornijih Muslimana-Bošnjaka zahvaljujući lošem izbornom zakonu, o kojem je napokon progovorio i sâm Plenković, Jelena Lovrić koristi klasičnu zamjenu teza optužujući Plenkovića da neka se bavi “problematičnim izbornim zakonom u državi kojom sam upravlja Plenković”.
“Kojim se pravom državni vrh Hrvatske smatra pozvanim popovati susjedima o unutarnjem uređenju njihove države”, pita Jelena nastojeći poentirati i sama izvodi zaključak da “Hrvatska prema Bosni i Hercegovini ne nastupa konstruktivno, nego destruktivno zbog svog jahanja na etničkom principu”. I nakon što spominje “etnički princip” ide dalje i tvrdi da je “ključni faktor nefunkcioniranja Bosne i Hercegovine u apsolutiziranju nacionalnog principa”. Od “etničkog” do “nacionalnog” principa. Još gora je i opasnija Lovrićkina izjava koja glasi: “Tezu o obespravljenosti Hrvata ruši činjenica da oni u Federaciji drže polovicu vlasti i koriste svoju veto poziciju, premda su Bošnjaci oko četiri puta brojniji”, što je ne samo negacija samoga Daytonskoga sporazuma koja brani kada su u pitanju interesi unitarnih Muslimana-Bošnjaka, nego i najobičniji rasizam. U nastavku napisa u Nacionalu, koji su objeručke prenijeli nacionalističko-unitarni muslimansko-bošnjački mediji, Jelena urla: “Inzistiranje na konstitutivnosti naroda (u BiH) je nazadnjački nacionalizam”!
I kada Plenkovića napada, Lovrićka to čini blago i lukavo. Piše da je zaveden i nesvjestan. Da ga je preveslao po njoj lukavi Dragan Ćović. “U političkom bratstvu Andreja Plenkovića i Dragana Čovića, demonstracije kojega već godinama gledamo i s ove i s one strane državne granice, hrvatski se premijer dao instrumentalizirati u funkciji jedne grabežne klike. Njenom je razbojničkom karakteru podredio vitalne interese i hrvatskog naroda i hrvatske države. Hrvatsku je stavio u Čovićevu službu. U službu pojedinaca, grupa i struktura koje svijet, izgleda svi osim Rusije, prepoznaju kao etničku banditsku družbu”, napisala je Jelena Lovrić.
• Napokon jedna dobra vijest iz Bosne i Hercegovine. Tamošnji Ustavni sud presudio je da je obvezno nošenje zaštitnih maski i ograničenje kretanja za građane tijekom pandemije koronavirusa, kršenje ljudskih prava. http://www.ccbh.ba/novosti/sjednice/?id=65a5bbe8-8d4d-42bb-aa89-429c8e83dcf3
- Na božićno jutro u središtu Nashvillea u saveznoj američkoj državi Tennessee došlo je do eksplozije u kojoj su ozlijeđene najmanje tri osobe, a oštećeno je na desetke zgrada. Da se je ovaj teroristički čin dogodio u zapadnim i sjevernim državama Europske unije službena izjava bi glasila kako se ne radi o terorističkom činu, za razliku od dužnosnika Nashvillea, koji je izjavio da vjeruje da je eksplozija bila “namjerni čin”.
- U imigrantskom kampu u Bogovađi južno kod Lajkovca u Srbiji borave muslimanski migranti i ponašaju se kao i u drugim europskim zemljama. Prisilili su mladu Srbijanku, koja radi u kampu i pomaže im, da poljubi sag na kojem oni mole, jer su smatrali da ga je, kao nemuslimanka, slučajnim dodirom onečistila. https://tribun.hr/imigranti-natjerali-djelatnicu-kampa-za-imigrante-da-ljubi-njihov-tepih-za-molitvu-video/
