Hrvatski Fokus
Povijest

Sándor Márai u dubrovačkom hotelu Argentina

Nije znao da su Hrvati na jadranskoj obali stoljećima imali razvijenu književnost

 

Mađarski pisac i novinar Sándor Márai (Košice, Slovačka, 11. IV. 1900. – San Diego, SAD, 22. II. 1989.) spada među značajne europske pisce, samo ću spomenuti neka njegova vrhunska djela poput “Zemlja, zemlja”, “Buntovnici”, “Kada svijeće dogore”… Sándor Károly Henrik Grosschmid de Mára, kako mu glasi pravo ime, u romanu “Otok” nama je zanimljiv njegov opis Dubrovnika, hotela “Argentina”, te

otoka Lokruma. Samo djelo je osrednje i bavi se moralnim i psihičkim padom profesora Viktora Henrika Askenasija koji nakon solidnoga braka ima avanturu sa plesačicom ruskoga podrijetla i zapada u psihičku i moralnu krizu. Tu se osjećaju uzori i plete ideja koja je u doba Flauberta i Tolstoja još aktualna, ali u Parizu između dva rata kada je Francuska u dubokoj dekadenciji nema nikakvoga smisla malograđansko iščuđavanje javnosti.

Možda je tu utjecaj i Zweiga (“Nestrpljivo srce”), zanimljivo je da glavni lik je pokatoličeni Židov i da je jedno od njegovih imena (Viktor) ujedno i Maraievo kršteno ime. Svakako kada lik Askenasi progovara da su stanovnici dalmatinske obale bez književnosti (za razliku od Latina i Grka), to djeluje vrlo neuvjerljivo, jer Askenasi je filolog i morao bi znati za manijakalnu skribomaniju provincijskoga plemstva i svećenstva od Krka do Dubrovnika na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Vjerojatno Marai nije znao za Držića, koji postoji u vrijeme kada izaslanici moćnoga ruskoga vladara Ivana IV. Groznoga izazivaju podsmijeh na rimskim ulicama svojom neukošću i sirovošću.

Još manje je znao za hvarsko kazalište, ili za Hektorovićevo pjevanje o ribarima, ili elegantne stihove jednoga Frankopana, ali makar je za Petra i Nikolu Zrinskoga morao znati, jer Nikola piše na mađarskome “Jadranskoga mora sirenu”, što brat Petar prevodi na hrvatski! Tako i Hrvati vrlo malo znaju o velikom mađarskome narodu sa kojim od 1102. do 1918. dijele zajedničku sudbinu. Netočno je i opažanje Máraija (kroz lik Askenasija) kako tu nema originalne umjetnosti, već je to imitacija talijanske renesanse.

Tkogod je vidio Dubrovnik i Veneciju osjetit će sasvim drugi, tvrdi, konzervativni štih u gradiću pod Srđem u kojem je dio uvijek podređen cjelini!

O kiparima i graditeljima poput Laurana, Juraja Dalmatinca, braće Andrijića, T. Bokanića, Niccole dell Arca, o Jakovu Baničeviću, Maruliću, Petrisu, Klovisu, Čulinoviću, Vrančićima i Flaciusu i brojnim drugima, recimo zaboravljenom ticijanskom meštru Stipanu Cernoti da ne govorimo. A tu se u Dubrovniku čuvala relikvija ruke i glave Stjepana Arpadovića, prvoga kralja mađarskoga, pa su lukava vlastela i za grb Republike uzela grb Arpada, kasnije i Žigmundu na počast podigla Orlandov stup – jer kralj je volio takve stvarčice. Je li mogao čuti Marai za Višegradski ugovor između Dubrovnika i mađarskoga kralja? Opisi Maraievi Lokruma, franjevačkoga samostana, pa i Dubrovnika prilično su površni.

Osebujni prodavač tkanina u crnom na serpentinama skala hotela Argentina, uz temperaturu od 38°C i suri mediteranski krajolik, koščati i korpulentni fratar finih crta lica, lokalna tržnica (placa) donekle su zanimljivi.

“Zgrada sa svojim visećim vrtovima odaje dojam golema jedrenjaka s mnogo paluba, broda koji s podignutim jedrima beskrajno sporo klizi po bonaci prema obzoru gdje se sivilo krajolika utapa u sivilo mora. Argentina (hotel, T.T,) je najbolja kuća na rivijeri; naime ovdje ni hotelski konobar nije bilo tko, svojedobno bijaše steward na luksuznoj jahti onoga istog otmjenog gospodina, rodom iz ovih krajeva”, koji je podigao tu raskošnu  zgradu prvotno za sebe. Gospodin se povukao u sanatorij negdje u Splitu, njegova jahta služi za dužobalnu plovidbu, a raskošna kuća je postala hotel. (zapravo je vilu podigao Ivo Milić, kupio brodovlasnik Tomo Glavić, op., T.T)

Usput evo i jedne nevezane vijesti uz ostavinu Toma Glavića:

https://net.hr/danas/radman-hitno-prodaje-vilu-dubravku-dok-spor-o-povratu-vlasnistva-jos-traje/ “Goste ovamo šalju bolje turističke agencije nudeći im čudesa, a takva će obećanja Argentina ipak samo djelomice … ispuniti. U tim obećanjima naglašeno se ističu “viseći vrtovi”, koji su u stvarnosti ipak samo terase na kojima se uzgaja povrće, te “privatna plaža”, što zvuči otmjeno i ekskluzivno, no ona je u stvarnosti … poprilično neupotrebljiv komadić obale … Ma koliko putničke agencije bile poduzetne, polako se ipak pročulo kakvo je ondje pravo stanje stvari, pa je i Argentina, iako građena da udovolji najluksuznijim potrebama, s vremenom bila prisiljena spustiti cijene svojih usluga. Sad ju pune gosti skromnih mogućnosti”, te se premetnula u čestitu i dobru građansku kuću. Ipak natkonobar će i dandanas na francuskom pozdravljati goste, sobarice postavljati kitice svježega cvijeća, steward račun nazivati “facture”.

Hall je pretrpan turskim sećijama i u njemu je boravak zbog ustajalog zraka od parenja hrane iz blagovaonice nemoguć te preostaje zajedničko kupanje, blagovanje i kupaonice.

O brodu “Kumanovo” piše: ” zlurado je počeo razgledavati brod, njegov restoran zastarjele elegancije, koji je u cijelosti podsjećao na separee prvog razreda u provincijskim austrijskim kolodvorskim gostionicama, zatim salon gdje su se pod stolovima nalazile njemačke razglednice otprije mnogo godina, nude se, kako bi razonodili putnike, već ishabani humoristički časopisi na srpskome, a po zidovima, odmah do fotografija kralja i kraljice … nižu se uokvirene stare fotografije iz Puncha, prizori s derbija i veseli trenuci života na moru; no njega je jako deprimirala skromna i skučena, dosadna i zagušljiva provincijalnost okruženja.”

“Ovo ovdje ostao je nevin i sretan svijet sa viškom suglasnika, blistavim i sićušnim naseljima, skromnom i jedva izrecivom tugom na obali zavučenoj iza stijena špinatnozelenoga mora, onom profinjenom uljudnošću vrsta u izumiranju, finoćom kojoj ne nalazimo ime, a uočava se u pogledu i manirama ljudi, to je ona ganutljivo elegantna i priglupa pristojnost straha od smrti koju je on osjećao ovdje, kako kod kozara sa pašnjaka, tako i kod hotelskih sobarica.”

Drevni grad, “ostali su mu u sjećanju njegov raskošni, zgusnuti, a vrhunskim umijećem oblikovani sklad, njegove zdepaste kule i neki agresivni otpor već i u samoj njegovoj pojavnosti.”

Márai piše o snažnoj pobunjeničkoj komuni koja je vječno prkosila Veneciji, ali ju je bestidno oponašala. (Stara i zlobna fraza o “scimmia di Venezia” i “settebandiere”, T.T.)

“Grad je svojom masivnošću i zatvorenošću… skriven među kamene kule i zidine, prirodne i umjetne lukobrane, trudio sačuvati od svijeta neki unutarnji sadržaj, a zacijelo to bijaše sam život…, uske ulice … gdje se nijedan prozor ne otvara znatiželjno prema svijetu (ali se viri, op., T.T.), nego je sve okrenuto prema nutrini grada…”

“No sve je to samo okvir …, imao je na umu njemačke minijature gdje pod staklom, na prostoru ne većem od šake, komotno stane tisuću ljudi, a da se pritom nađe mjesta i za jedan grad i za jedno groblje u pozadini, ali se zato jedno jedino lice … nema kamo smjestiti… osobito ga se dojmila tajanstvena nemelodioznost njemu strana tamošnjeg jezika…” (a samo Drava nas dijeli, T.T,)

Grad kornjači ravničar gleda sa sažaljenjem, ali ipak Jadran je Česima, Mađarima, Srbima magično more, more na kojemu se veliki časnik i gentleman admiral Miklós Horthy borio kod Otranta davajući teško ranjen komande iz ležećeg stava, Jadran čeških ljetovališta i mađarske Rijeke, Jadran na kojemu se poneki grad zvao Aleksandrovo a brodovi nosili kontinentalna imena kao “Kumanovo”, a jedno odmaralište se u Cavtatu zvalo po državi koja ga je spalila.

Prisjetimo se iz Budimpešte Belle Mattyasovszky(ja), kojega fotografije se čuvaju u Subotici, nekada hrvatskom gradu u Mađarskoj. https://stevanmackovic.wordpress.com/crna-gora-i-jadranska-obala-na-fotografijama-1914-1918

Teo Trostmann

Povezani članci

Ibrahim Pirić-Pjanić – pukovnik hrvatske vojske

hrvatski-fokus

Anton Krošl – tragična sudbina

HF

Navik on živi ki zgine pošteno!

HF

New York Times 1986.: Jugoslavija nakon Tite

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...