Građanizam je zbir nacizma, fašizma, osmanizma, isilizma i komunizma na početku trećeg desetljeća XXI. stoljeća
U tridesetogodišnjem mirnom promatranju svih političko interesnih beha aktera zajedno s Haaškim interesentima i gotovo glavnim razbijačima beha zajednice, i sijačima mržnje, smrtnog nestajanja Bosne i Hercegovine, nitko se još ne pojavljuje istinskim bosanskohercegovačkim domoljubom, koji bi pokušao zemlju istrgnuti iz tolike nepravde, mržnje i islamskog radikalizma, koji se pokazuje rak ranom beha društva. Uz opasnost kakvu širi, već uveliko i ruši svu beha šarolikost koja ju je u prošlosti činila svjetskim raritetom. Ne biraju sredstva i načine kako je osvojiti, a ako se ne može okupirati onda je treba srušiti u temelju. I kreću svom žestinom, oružjem kakvim su se u prošlosti služili svi brojniji narodi u složenim i heterogenim zajednicama veliki, nespojivih razlika i posebnosti kakva je i bosanskohercegovačka.
Bošnjački radikalisti koje predvodi njihov prvi član u beha Predsjedništvu vojnik armije etničkog čišćenja Hrvata, Željko Komšić, izabrali su u svijetu propalu, što govori o njihovoj drskosti i pobjedničkoj euforiji, metodu građaniziranje, što je zapravo islamiziranje malobrojnijeg hrvatskog naroda. Odjekuju, daleko glasnije, čak prijeteći glasovi u federalnom beha dijelu, čime se pokušava ušutkati i pokoriti hrvatski narod, građanizacija, građanizacija, i opet građanizacija Hrvata. Ni glasa o građaniziranju Bošnjaka, što jasno govori da je potrebno samo Hrvate “građanizirati” jer Bošnjaci su već islamizirani. Znači islamizirani narod se ne može građanizirati, a to opet govori kako postoji znak jednakosti između građanske i islamske Bosne i Hercegovine. Jedno te isto. Na opciju “građanska” stavljaju smokvin list, i čuje se kombinacija spoja, koji isključuje jedan drugi, “multietnička građanska” Bosna i Hercegovina. Opet tipični bošnjački spin. Zar je moguća takva kombinacija multietničkog i građanskog. Apsolutno nemoguća. No i to je u ovako nemogućoj i neodrživoj Bosni i Hercegovini moguće. Kao i što je sve nemoguće moguće i moguće nemoguće.
Ako je Bosna i Hercegovina multietnička onda zasigurno nije građanska, kao i ako je građanska onda nije multietnička. Očito je namjera agresora na Bosnu i Hercegovinu da “građaniziranjem” Hrvata demultinacionaliziraju, demultikonfesionaliziraju, zapravo bošnjačiziraju i u konačnici islamiziraju zemlju. Širi se, u višeslojnim zajednicama velikih nacionalnih, vjerskih, kulturnih, svjetovnih i civilizacijskih razlika, neprimjenjiva i nemoguća zločinačko okupatorska, politika jedan čovjek jedan glas. Osvajačka politika brojnijeg bošnjačkog naroda, kojom drže zamahnuti mač iznad malobrojnijih Hrvata, ispod kojeg je gotovo nestalo i suverenosti i konstitutivnosti, i prava, i pravde, i jednakosti i slobode i svih drugih temeljnih prava, sloboda, i dostignuća suvremenog slobodnog i demokratskog zapadnog svijeta. U takvim društvima diktature brojnijeg naroda, odnosno jedne nacionalne i vjerske većine nad drugom manjinskom zaustavljen je svaki oblik istinske demokracije i zemlja ulazi u najteži, najbrutalniji i najrigorozniji stadij političke, u većem dijelu vjerske, u beha slučaju islamske strahovlade. Takvom politikom započinje, u Bosni i Hercegovini se nastavlja, proces mirnog i “legalno legitimnog” etničkog čišćenja i progona Hrvata što je vrlo kratak put u otvorenu fizičku muslimansko-bošnjačku agresiju osvajanja teritorija.
Kamo s Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, Ostalima, i Seljacima u “građanskoj” beha zajednici, pod vojnom diktaturom ratnika okićenim, od strane ratnog zločinca Alije Izetbegovića, zlatnim ljiljanom za uspješno etničko čišćenje hrvatskih prostora kroz koje je prošao s mudžahedinima, vehabijama i današnjim isilovcima. Kakvo ime dati tom novom narodu i entitetu, “Građanska”, čija bi to bila država i koja bi joj zemlja bila uzor ako se sve države u svijetu zovu po narodu koji u njoj živi. Njemačka je njemačkog naroda, Francuska francuskog, Italija talijanskog, Hrvatska hrvatskog, Srbija srpskog, Turska turskog i tako redom u svim zemljama svijeta s izgrađenim nacionalnim identitetom. Biti građanska znači biti ničija. Građanin je svjetski, samo mjestom grada definirani pojam, bez ikakva identiteta. Kao što je i pojam seljaka vezan za selo, i ništa drugo. Zasigurno je bošnjačka politika “građaniziranja” beha društva iz razloga velikog broja Bošnjaka koji žive u gradovima, i velika diskriminacija, ne samo prema Hrvatima i Srbima, već i prema seljacima razasutih po beha selima. Takva “građanska” zajednica je najcrnji oblik rasizma, s tendencijom fašizma i nacizma prema “negrađanima” narodima izgrađenog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i civilizacijskog identiteta.
Što bi bilo sa vjerskim objektima u “građanskoj” Bosni i Hercegovini? Ono što je Enver Hohxa napravio u Albaniji, Staljin u Rusiji, Ceauşescu u Rumunjskoj, Castro na Kubi. Bi li se uz crkve rušile i sve džamije, pa i one što su ih izgradile islamske zemlje. Što bi bilo u muslimansko-bošnjačkoj “građanskoj” Bosni i Hercegovini sa narodima izgrađenog nacionalnog identiteta, Hrvatima, Srbima i Ostalim? Zasigurno bi morali prihvatiti islam kao vjeru “građana”.
U koji red naroda bi bili odgurnuti “negrađani” i negrađanizirani, pokazuje današnji položaj Hrvata u “građanskoj” beha federaciji. Naprosto, u “građanskoj” Bosni i Hercegovini pod vjerskom vladavinom muslimana Bošnjaka nastao bi još agresivniji progon Hrvata, istog intenziteta kakvim ih se protjeralo tijekom osmanlijske vladavine, muslimanske agresije, i onog progona kroz izborni proces marginalizacije i majorizacije. Stoga, svaki oblik “građaniziranja” Bosne i Hercegovine i njezine nacionalne, vjerske, kulturne i civilizacijske šarolikosti je zapravo nastavak turske prisilne islamizacije autohtonog katoličkog naroda. To je ideologija opasnija čak i od sjeverno korejske, ravna odeologiji ISIL-a. „Građanizam“ je zbir nacizma, fašizma, osmanizma, isilizma i komunizma na početku trećeg desetljeća XXI. stoljeća.
