Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Maje Gjajić

Postav izložbe “Arhiv sjećanja” sastoji se od uokvirenih grafika razvrstanih u dvije skupine

 

Izložba “Arhiv sjećanja” Maje Gjajić otvorena je u utorak, 12. siječnja 2021. u splitskoj Galeriji umjetnina. Kustosica izložbe je Maja Flajsig. Riječ je o nagrađenom projektu 3. izdanja natječaja A4 iz 2020. godine, koji spaja studente diplomskih studija umjetničkih akademija i studija povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, nastalom pod mentorstvom Marija Čaušića i Vjerana Hrpke s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Jasne Galjer s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U svome diplomskome radu Maja Gjajić teorijski i praktično problematizira temu putovanja; sagledava je interdisciplinarno (analizirajući njezine sociološke, filozofske, antropološke i povijesne elemente) te u dijakronijskom pregledu sažima umjetnička iskustva spomenutog tematskog korpusa. U praktičnom, pak, dijelu osmišljava umjetnički projekt koji sažima iskustvo njezinih privatnih putovanja (posjetila je petnaestak država i pedesetak gradova), radove koji zrcale sjećanja, utiske, doživljaje, priče, ali i promjene izazvane njima. Ono što nakon iščitavanja uvezanog, papirnatog rada te posjeta izložbi uistinu fascinira jest studioznost i ozbiljnost kojom autorica ‘obrađuje’, točnije produbljuje temu koja se tako lako hvata o granje turističke, konzumerističke i trivijalne interpretacije.

Postav izložbe „Arhiv sjećanja“ sastoji se od uokvirenih grafika razvrstanih u dvije skupine, a koje su izdvojene iz pripadajućih knjiga umjetnika (artist books), prostorne instalacije sabranih putnih memorabilija (kamenja, komada drveta i bočica sa zemljom) te iscrtanog zemljovida Europe i sjeverne Afrike s metalnim matricama raspoređenim po točnim geografskim lokacijama, odnosno posjećenim gradovima. Trodijelna struktura postava dobro ocrtava heterogenost putničkih iskustava jer, bez obzira kojim pravcem krenuli u razgledavanje izložbe, posjetitelji prolaze kroz različite vizualne i taktilne senzacije čime ih autorica podsjeća kako su dojmovi koje nosimo s putovanja i emotivno i osjetilno isprepleteni, pomiješani u osjećaj koji je teško verbalizirati, a još teže materijalizirati ukoliko ne želimo pribjeći jeftinom ‘suveniriziranju’ iskustava. Istovremeno, struktura postava sugerira i onu poznatu maksimu, istaknutu i na otvorenju same izložbe, o putovanju kao procesu čiji konačni cilj nije dolazak do određene točke, već se cilj nalazi u kretanju, putu sam

„Putovati znači vratiti se“, zaključio je nekoć Gabriel Garcia Márquez posljednjim stihovima svoje poetične meditacije o putovanju. Tek po povratku s putovanja doista uviđamo na koji način su se naši sustavi razmišljanja izmijenili i na koji je način naš perceptivni aparat postao izoštreniji. Osjećajući promjenu koja nadolazi, pokušavajući sačuvati trenutke koji su ponekad od formativnog značenja, otjelovljujemo svoje uspomene. Tako nova iskustva različitih vremena i prostora prožimaju umjetničke vrste poput putopisa, dokumentarnih filmova i fotografskih serija. Taj kreativni impuls kojeg iskustva putovanja potiču, Maja Gjajić je istraživala u svom radu „Arhiv sjećanja“ ponukana svojim brojnim putovanjima koja su se odvila u zadnje dvije godine, a koja su prethodila pandemiji koja je zaustavila njihov daljnji slijed. Promišljajući putovanje kao način učenja koji u teorijskom kontekstu implicira sociološka, antropološka, povijesna i umjetnička razmatranja kretanja ljudi kroz vrijeme i prostor, umjetnica je svoje radove izvodila in situ, tijekom samih putovanja. Rezultate njenog umjetničkog istraživanja predstavljaju dvije knjige umjetnika, svojevrsni putopisi, koji objedinjuju grafičke otiske i fotografije izvedene u alternativnim fotografskim tehnikama cijanotipije i Van Dyke Brown-a. Narativna struktura knjiga kronološki prati posjećena odredišta, odnosno vizualne dnevničke zabilješke i interpretacije različitih karakteristika mjesta, vremena ili osoba koje je autorica upoznala i spoznala na tim putovanjima, ali i promjene koje su se događale unutar nje same. One su otjelovljene i u prostornoj instalaciji koja obuhvaća memorabilije prikupljene na putovanjima te metalne matrice čija je izvedba vezana za pojedini posjećeni grad i podneblje. U vremenu ograničenih kretanja, kad je svako putovanje onemogućeno ili neizvjesno, rad Maje Gjajić postaje još aktualniji. On predstavlja osobni spomen na pojedina putovanja, ali i uopće na vrijeme kad je putovanje bilo moguće, koje iz novodobivene perspektive promatramo s odmakom i kritički. Ideja pjesnika Velemira Hlebnikova koji je htio sve stanovnike Rusije smjestiti u svojevrsne staklene kuće s kotačima kako bi tako putujući mogli vidjeti čitav svijet (a istovremeno biti viđeni), danas se više i ne čini toliko neobičnom. Naposljetku, i dalje ipak putujemo, ali u vlastite nutrine, gdje se kriju brojna sjećanja na različita mjesta, a koja postaju time stvarnija što se češće za njima poseže. Tako radovi Maje Gjajić upućuju na takva prisjećanja, prepričavanje doživljaja i promatranja fotografija s putovanja. Oni su poticaj za osvrt na sva mjesta koja su nas izmijenila, no možda i bitnije, radovi Maje Gjajić poticaj su za iznalaženje strategija nekih drugačijih putovanja.“ (Maja Flajsig)

Maja Gjajić (1996.) u srpnju 2020. završila je modul grafike na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Sudjelovala je na brojnim izložbama i projekatima te je dobitnica mnogih nagrada, među kojima se mogu izdvojiti; Dekaničina nagrada za uspjeh (2015.) i nagrada za najbolji studentski rad (2017.). Izlagala je na nizu skupnih izložbi poput „Izložba umjetničke grafike studenata UAOS“ u Galeriji Vasko Lipovac Split (2017.); izložba nagrađenih studenata AUKOS „STARTER 3“ u Galeriji Kazamat i Muzeju grada Đakova (2017., 2018.); „Na rubu fotografije“ u Galeriji Kazamat Osijek, 2018.; međunarodna izložba „Minijature“ u Vršilnici Zaprešić (2018.); sudjelovanje na međunarodnoj radionici umjetničke grafike „IWAGO 7“ (AUKOS, 2018.) te grupna izložba povodom iste u Galeriji Kazamat (2018., 2019.); „Plati i nosi“ u Galeriji Bačva te nagrada za najbolji rad na izložbi (2018.); zložba „Nesvrstani“ u Laubi (2019.); trienale grafike u Gradskom muzeju Skopja.

Maja Flajsig (1994.) je magistra povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije. Djeluje kao nezavisna kustosica u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se pisanjem likovne kritike, osvrta i intervjua za portale Vizkultura, Kulturpunkt i Suvremena hrvatska fotografija, časopis Narodna umjetnist i radijsku emisiju HR3 Triptih. Surađuje s udrugom Ured za fotografiju i udrugom 90-60-90 te galerijom Crta pri razvijanju diskurzivnih sadržaja i izložbenih projekata. Aktivna je članica udruge 4 grada Dragodid koja se bavi očuvanjem suhozidne baštine. Istraživačka nastojanja koja čine polje njenih interesa su interdisciplinarni pristupi suvremenim umjetničkim fenomenima kroz vizualnu antropologiju koji se ponajviše tiču participativnog djelovanja u zajednici i umjetnosti u javnom prostoru i prirodnom okolišu, posebice u kontekstu manjih lokalnih sredina.

Nives Matijević

Povezane objave

Valovi

HF

Pjesma samoće

HF

Češki slikar u Župi Dubrovačkoj

HF

Čuo sam te noćas

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više