Hrvatski Fokus
Povijest

Vlado Ivelić na jedrenjaku okićenom lampama i cvijećem

U Santa Cruzu na Kubi uživa gostoprimstvo bogatoga trgovca Oerralte

 

Što je Boka? Kolijevka mornara izdubljena među surim planinama, katolička oaza u pravoslavnoj i muslimanskoj Crnoj Gori. Zašto sam odabrao dati prikaz knjige “Pomorski život” na jedrenjacima i parobrodima (ur. Nikola Malović, Herceg Novi, 2009.) kapetana Vlade Ivelića (1855. – 1940.) kada isti nije Hrvat već Srbin iz Risna i po čemu bi njegova sjećanja spadala u hrvatsku povijest?

Kapetan Ivelić je znao da tamo hara žuta groznica, i sam kaže grehota da im zrak nije zdrav. Pokušao se osigurati mrežom protiv komaraca, davanjem mornarima kinina i rakije. Mornari su krpali konope i jedra i radili slične korisne sitnice u hladu, dok su mjesnim crnim radnicima prepustili iskrcavanje u strahu od žute groznice. U Santa Cruzu na Kubi uživa gostoprimstvo bogatoga trgovca Oerralte i diskretno nam naslućuje avanturu sa kreolkom Luizom. Na brodu uzvraća Perralti i njegovim ukućanima objed, koji zaslužuje opis; pršut luštički (Luštica, Boka, T.T.), salam cavial (konjski!), tunjevina i sardine, juha od oriza sa graškom i utroba od piladi sa parmeđanom (parmezan), kokoška i govedina na zeleni po domaću sa hrenom, ribe ljubaj (lubin?) i jastog sa tatarskom žutom majonezom, janjetina pečena sa salatom i kremonskom mustradom (senfom), miješani sir, peraška (Perast!) torta, gurabije (turski kruščić) i razno voće. Vino od lapsike (La Psique?) crno i bijelo, muškat frontinjan(?) i šampanjac, kafa turska sa kojom šatres (valjda liker chartreuse) i zadarski maraškin.

Kasnije stiže čaša vermuta, pa smo večerali makarule sa sirom parmeđanom i vrelim udušenim maslom… poslije smo imali pršuta i kobasica sa kuhanim kupusom, pečene purane (ćurke) sa salatom, sira, priganica, grožđa i suhim smokava iz Smirne (danas Izmir, T.T.), pa banana, piva u flašama i dvije vrste vina.”

I sve to na jedrenjaku okićenom lampama i cvijećem. Nakon meda slijedi žuč; žuta groznica pobila mu je pola posade i milog rođaka Tomu; jedino se dobro držao časna Hrvatina Hrvat Tomašić timunjer (kormilar) koji kao dobar kršćanin nije konzumirao vodu, već samo spiritus. Ipak sa bolesnim mornarima brod se nasukao i naš kapetan se vraća u Europu iscrpljen bolešću i duboko utučen. Prelazi na parobrod i počinje karijeru kao najniži časnik.

Društvo Lloyd (austrijski, op. T.T.) osnovano 1836. godine imalo je onda preko 80 parobroda, i u ovome društvu je Boka Kotorska bila jako zastupljena. (savjetnik J. Vučetić, insp. kap. M. Vojvodić, Frano konte Vicković, Ivo Marinović, Andro Balović, oko 80 kapetana, nekoliko agenata i činovnika,više stotina mornara, nostroma, kuhara, konobara i ložača. Na parobrodima je hrana bila izvrsna, red sjajan, bolesti malo ali uvijek postoji ljudski faktor.

Nije dobro kada se prevozi 700 ljutih turskih vojnika koji nisu bili opskrbljeni hranom, ili kada se 900 arapskih hodočasnika (hadžija) buni na preslobodnu kćerku francuskoga konzula. Dragomani (tumači turskoga) na austrijskim linijama su ujedno i prodavali tursku kavu, mastiku i lokum. Ukrcava se jednog Talijana, pl. Savarua koji je istražujući (možda i špijunirajući) Etiopiju uhvaćen i ucijenjen, te za veliki otkup pušten od etiopskog vladara. Ivelić sa kapetanom Grisogonom kupuje od Somalaca dva mala lava i prodaje ih zoološkom vrtu u Trstu za 2.500 forinta. Žali da ih nije uzgajao dok podrastu, pa bi dobio veću cijenu (ako ga ne pojedu, op., T.T.).

Uz gospodski život na parobrodima,ipak su znale dolaziti i strahote poput uragana, ili sa brodom građenim za Indiju naći se u Odesi na temperaturi od – 40 na kojima se ne smije zaspati da ne umreš u snu, ili izgubiš zaleđeni nos, ruku. Na putničkom brodu sreće godine 1902. četiri Amerikanke od 17 do 20 godina stare, koje su već 14 mjeseci na putu. Iz San Franciska preko Japana, Kine, Singapura, Himalaja, Indije, Perzijskoga zaljeva, Iraka, Irana i Kavkaza došle su na Crno more služeći se  samo engleskim (only English) čemu se Ivelić čudi. (tad je francuski međunarodni jezik, a turski, njemački, arapski, ruski pa čak i talijanski praktičniji na Bliskom istoku.

“Prije nego smo stigli u Carigrad pripovijedale su mi ove gospođe kako su muževi dviju udatih, te otac jedne i brat druge djevojke isti dan kao i one krenuli iz San Francisca, ali oni uzeše drugi pravac: Australija, Južna Afrika i Transvaal, zatim Sueskim kanalom u Egipat, Tunis, Španjolsku i Francusku”, i tek u travnju će se sastati u Parzu! U Istanbulu je ukrcao 25 Amerikanki koje su platile tvrtki putničkoj gđe M. A. Crosley  945 dolara po osobi; te su žene od Azora preko Španjolske, Egipta, Palestine, Istanbula, Atene sve obišle te dodale još 250 dolara da vide cijelu Italiju i Francusku. Dirljiv je bratski oproštaj sa Emiliom Verona, jer su se zagrlili, oba misleći da će im oluja koja ih je zadesila u Arhipelagu biti posljednja u životu!

Iz Brazila nosi na brodu “Istria” 68.000 vreća kafe; paluba je bila puna opasne zvjeradi koju je g. Hoffstaedter slao na dar u Schönbrunn. Svjetioničaru koji ih je u Crnom moru za vrijeme osobito guste magle spasio, daruje 300 franaka. Bilo je i ekstra zarade. Uprava Lloyda dopustila je da kapetan zadrži za sebe dar trgovaca žitom od 25 franaka na svakih 100 tona. Ali komandant morao je kupovati hasure (prostirke od rogoza) za pokrivanje pajula (daske brodskoga dna) i postavu za separacije žita, (da se ne pomiješa razne vrste i klase) i biti odgovoran za točnu predaju tereta. Jednoj od  najbogatijih Amerikanki Morgan Albrick zagubljen je kovčeg, kada je nađen tražila je od kapetana da plati poštarinu od 20 lira! Vrijedno je spomenuti i časno da je kapetan Ivelić odbio naoružanim Turcima predati siromaška krojača G. Brunu, čak i na zahtjev austrijskoga konzula.

U Prvomu svjetskom ratu Lloyd parobrode sprema na Prokljansko jezero, gdje se spašavaju loveći ribu velike kakvoće i količine. Po ustupanju Trsta Italiji mirovine kapetana opadaju na četvrtinu realne vrijednosti; Italija je doslovno opljačkala Lloydove fondove i nekretnine! Ivelić sa suprugom se vraća 1922. iz Trsta u Risan. Piše razočaran prilikama u domovini: “Zahvaljujući Bogu i neumrlim kosovskim osvetnicima (eh, ti Srbi nikako da se pomire sa stvarnošću, T.T.) u našoj domovini mi uživamo mirnoću i zlatnu slobodu. Ali nas pomorce boli i ubija tuga gledajući koliko smo u svemu posrnuli i na kako je niski stupanj siromaštva i nehajstva pao ovaj naš lijepi kraj.” Spominje donedavno slavno stanje pomorstva u Boki i hvali Grčku koja ulaže u svoje pomorstvo raznoseći kao pčele svoju i tuđu robu po svijetu.

U pjesmi “Oproštaj s morem” zahvaljuje se slavnom zaštitniku pomoraca svetom Nikoli i traži pomoć sveca da se Slavjani sjete pomorstva i mora koje nam svjetove otvara!

“Ostaj zbogom sinje more,haran sam ti za sve zore

  Haran sam ti za usluge tvoje, zbogom milo moje more

  Dok uzmognem krcat se u barke, dizat jedra na male katarke,

  Kroz konao (kanal, T.T.) naš ću krstariti, usred krme jošte zajedriti,

  A kad snagom budem malaksao, dužnosti se svojoj odazvao,

  Gledaću te more sa prozora, kao starog našeg dobrotvora!

                                                 Risan, 2. veljače 1903.

Teo Trostmann

Povezani članci

Dnevnik Galeazza Ciana

HF

Kako su četnici klali Muslimane

HF

Bakarić – Politička biografija

HF

Tito i Draža ćaskali na slamarici

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...