Svaki me korak podsjeća na kraj
Ja dužnik, shrvan, zalutah u krug,
Gdje ni početka niti kraja znam.
U silnom mnoštvu osjećam se sam.
…Tko će mi pomoć podmiriti dug?
Svaki me korak podsjeća na kraj.
Nit jutro rudi niti sviće dan
Niti mi put je osvijetljen ni znan
Nit duša sluti obećani raj.
Tko će mi biti utjeha i štit
I dovesti me na Božanski pir?
Tko će mi pružit unutarnji mir?
…Posumnjam nekad, da to sve je mit.
…Al’, začuh neki tajanstveni glas,
K’o lahor nježan, mirom nadahnut:
“Ja Istina sam i Život i Put,
Na kojemu ćeš svoj postići spas.
Ne daj, da srce obuzme ti strah
I zarobi te u začaran krug.
Ja davno sam ti podmirio dug
Na Kalvariji, uz posljednji dah.”
…Oh, kakva radost ispuni mi bit!
Zahvalan kleknuh na kamenit pod…
Sad mirno mogu nastaviti hod,
Jer našao sam Istinu i Štit.
