Hrvatski Fokus
Hrvatska

Tomislav Merčep naš Eugen Savojski

Slučaj ‘Mira Furlan’ i slučaj ‘Milorad Arsenić’ treba uzeti kao primjer poremećenih vrijednosti

 

Na portalima čitam kako se i dalje vode žustre rasprave o Milanovićevu odlasku sa proslave obljetnice VRO Maslenica u Zadru zbog HOS-a, jer je pozdrav Za dom, kaže Zoran Milanović, nacistički pozdrav, te da je tu važno obrazovanje kako bi se to uklonilo iz Hrvatske. Isto kao „zagrebački gradonačelnik“ Milan Bandić: Zagreb je grad heroj, Hrvatska je antifašistička zemlja“, što su fraze iz partijskog laboratorija. U kontekstu glorificiranja pok. glumice Mire Furlan, gdje se napada, te proizvodi ono nacionalno, mentalno i državotvorno hrvatsko zbog čega je potreban zahvat psihijatrije, psihologije, neurologije, politologije i sociologije. Naime, „branitelji Mire Furlan“ (samo oni imaju pravo pristupa HRT-u) govore kako je pok. glumicu Miru Furlan 1990. iz Hrvatske potjerala mržnja. Pa kažu kako se Mira Furlan 2000. vratila u Hrvatsku što se i dogodilo. Što tu ne štima? Pa nije „ mržnja“ koja je Miru Furlan 1990. potjerala iz Hrvatske, 2000. poražena. „Hrvatska mržnja“ koja je Miru Furlan 1990. „potjerala iz Hrvatske, pobjednik je u ratu. Pa se tu nameće pitanje: Kako se Mira Furlan, povratkom u Hrvatsku 2000. mogla osjećati tako sigurnom kad ju je dočekala ona ista mržnja koja ju je 1990. potjerala iz Hrvatske? Što je to „hrvatska mržnja“ i koje je rješenje?

Jasno, u pitanju je obrazac i pravilo iz jugoslavenskog laboratorija; proizvodnje pa osude „hrvatska mržnje“. I bez ijednog sudskog procesa protiv nekog Hrvata, koji je zbog etničkog podrijetla prozvao, u ovom slučaju Miru Furlan, stvorena je fama o nečijoj ugroženosti u Hrvatskoj. Kao što rekoh; to je za psihijatriju, psihologiju, neurologiju, politologiju i za sociologiju. Pa i za pravosuđe. To treba tretirati kao „ugroženost Nijemaca u Češkoj 1941.“ i odgoj Milorada Arsenića (bacanje ručne bombe na radnike HEP-a u Hrvatskoj) kao odnos nekih prema Domovinskom ratu gdje je vrlo važno što o tomu govori (piše) „najpoznatiji politički analitičar u Hrvatskoj“ Žarko Puhovski o čemu sam nedavno pisao na ovom portalu (Dva Žarka Puhovska , Kako su Hedl i Puhovski promijenili mišljenje?). A Žarko Puhovski je hvalio HOS u ratu, da bi nakon rata rekao da su HOS-ovci nasljednici Pavelićeve vojske koja je klala manjine. Jasno, Puhovskom je u Domovinskom ratu bilo potrebno nešto, što će on zvati Pavelićevim koljačima. Sve je to povezano i u kontekstu kao pritisak na pravosuđe i hrvatsko školstvo zbog čega jugo-srpski pamflet film Dnevnik Dijane Budisavljević ulazi u hrvatsko školstvo kao obvezno gradivo. Zato opet kažem kako je u pitanju provođenje genocida nad Hrvatima. Isti onaj program od 1945. do 1990. kojega je osmislila masonerija. A s obzirom na njihovu moć u Hrvatskoj, moć „antifašista“, nacionalnih manjina i pete kolone, u Hrvatskoj je taj program lako provoditi.

Dovoljno je da se na nekoj važnijoj hrvatskoj obljetnici ili komemoraciji pojavi momak u crnoj odjeći na kojoj piše HOS. To svi „relevantni“ naslovi i uredi proglašavaju hrvatski nacizam i hrvatska genocidnost. Ali kažu kako to nije ustaški HOS, nego HOS iz Domovinskog rata. Što je trijumf majstora iz mraka. Kad Hrvat danas kaže da on nije ustaša, neprijatelj Hrvatske, od tog Hrvata dobiva željenu potvrdu da je ustaša bio nacist i zločinac. Dobiva potvrdu da je Jasenovac bio logor smrti i dozvolu da se jugo-srpski pamflet film Dnevnik Dijane Budisavljević uvede u hrvatsko školstvo kao obvezno gradivo. Tako funkcionira taj neprijateljski program u Hrvatskoj nad Hrvatima.

Stoga sam odabrao neke, za mene važne trenutke i pojave u „neslozi Hrvata“. Te ponašanje važnih čimbenika u tomu. A to su ona ploča u Jasenovcu, sprovod Tomislava Merčepa i „ostavština Mire Furlan“ („srpska ugroženost“). Kao prvo, pitam se: Koliko su svijeća zapalili Ivan Zvonimir Čičak, Dražen Budiša, Ante Đapić, Ruža Tomašić i Ante Prkačin ispod one ploče u Jasenovcu? Jesu li na sprovodu Tomislava Merčepa bili Ivan Zvonimir Čičak, Dražen Budiša…? Što na sprovodu Tomislava Merčepa nisu bili „branitelji Mire Furlan“, nije važno. A Titine žrtve iz 1971., to je druga stvar. To je najveći problem što imamo umjetnu polarizaciju. Umjetnu desnicu. Jedan od najvećih boraca protiv srpskog genocida, i za Titine žrtve iz 1971. ratni zločinac? A abolirani četnik koji baca bombu na radnike HEP-a- „civilna žrtva rata“? Zbog „srpske ugroženosti“. Baš slučaj „Mirjana Furlan“ i slučaj Milorad Arsenić (bacanje ručne bombe na radnike HEP-a), treba uzeti kao primjer poremećenih vrijednosti – „ugroženost Srba“ u Hrvatskoj. Kao suđenje Tomislavu Merčepu i film Dnevnik Dijane Budisavljević.

Očito, neki ne mogu shvatiti da je Tomislav Merčep naš Eugen Savojski. Koji se borio protiv koljača sa istoka. Opet na Sentim pa ga kadija tužio i osudio na veselje svih poturica. Zato opet kažem da „ustaške simbole“ podmeću oni koji traže zabranu „ustaških simbola“. Na kraju, moram nešto o slučaju Tušek-Šimunić. Da sam HDZ-ovac koji ide „u četiri oka“ trgovati sa SDP-ovcem sa „lokalnim funkcijama“, ja bih se osigurao od prisluškivanja mobitelom. Zato i kažem da je i JUSP (Jasenovački Ured Spomen Područja) koalicijski partner Labradora.

Jure Vukić, Tribanj

Povezani članci

Poljaci se riješili njemačkoga vlasništva u medijima

hrvatski-fokus

Učvršćivanje temelja hrvatsko-kineske suradnje

HF

Škoro je pokret za demokratizaciju Hrvatske!

HF

Bespridržajna bahatost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...