Dan svetosti prave
Ne daj suzi da ju ljudi vide
Pa da te se i unuci stide!
Suzi ne daj da ti na tlo kane
Pa te sjeća na sve tužne dane!
Dogodi se, čovjek kamen nije,
Da mu lice suza oblije
Pa da pati i sam sebe kori
Što ne sluša da srce govori:
Suzama se ni bitke ne biju,
Jer ih zlobni vidjet ne smiju.
Suzom boli Domaja se voli,
Čistom suzom Boga za spas moli!
Tko god suzu tvoju da izmami,
Međ ljudima ili u osami,
Ne kuni ju niti za njom žali.
Kroz suze su i mali stasali!
Ne daj nikad svojoj bolnoj suzi
Da vidike Domaje ti suzi.
Ako kane, ti ju i obriši.
I plućima punim za Dom diši!
ALOJZIJU, nadi sna i jave,
Da se suze i potokom liju,
Sve sjećaju i kroz ljubav slave
STEPINČEVO, dan svetosti prave!
Klanjajmo se i širimo svijetom
Istinu o kardinalu svetom,
O Stepincu, posvećenu davno.
I hvalimo Alojzije – ime slavno!
