Hrvatski Fokus
Hrvatska

Recikliranje velikosrpskih laži o Jasenovcu

Medijsko-propagandna velikosrpska agresija na Hrvatsku se pojačava

Srbi iz Norveške organizirali su konferenciju o Jasenovcu 5. veljače 2021. godine. Na YouTubeu su emitirali događanja s međunarodne konferencije o Jasenovcu s uglednim govornicima među kojima su profesor Gideon Greif, Knut Flovik Thoresen i Karina Cheshuiko. Tim događajem obilježavali su lažni srpski mit o „stotinama tisuća nevinih žrtava koje su stradale u logorima smrti nacističkog ustaškog režima, uključujući Srbe, Židove i Rome i druge“. U samomu bombastičnom nazivu Jasenovac su proglasili Auschwitzom Balkana! I sam Joseph Goebbels bi im zavidio na domišljatoj propagandi!

Srpski propagandni stroj uzeo je zamah, napadom na Hrvate, sakrivanjem genocidnih radnji svojih vlada u Drugom svjetskom ratu, slično kao i sa velikosrpskom agresijom 1990-ih na Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo. Uvijek je u pitanje negiranje zločina genocida, kako nad Židovima u Srbiji 1941., nad Hrvatima 1991., tako i u Srebrenici 1995. i na Kosovu 1999. godine. Velikosrpski projekt Jasenovac nameće Hrvatskoj stigmu zločinačkog naroda, sa ciljem da umanji i poništi zločine koje su u ime velikosrpske ideologije počinili Velikosrbi hrvatskom narodu. Na djelu je revizionizam kojim se od Srba pokušava napraviti isključivo žrtve, a od Hrvata zločince.

Poznata su istraživanja Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koja dokazuju znanstvenim metodama, da nema govora o stotinama tisuća nevinih žrtava, niti o 83 tisuće po službenoj evidenciji. Međutim to je za Velikosrbe i pridružene pobornike velikosrpske ideologije – povijesni revizionizam! Po njima znači, nema više istraživanja povijesti, nego se zacementira postojeće stanje i svaki novi pronađeni dokument ili dokaz je revizija? Pa naravno da je revizija povijesnih neistina na kojima oni grade tezu o zločinačkom hrvatskom narodu. Zašto na primer ne proglase zločinačkim njemački narod, talijanski narod, ruski narod i naravno sam srpski narod? Svi su u svojoj prošlosti imali fašizam, svi su imali rasne zakone i logore; Nijemci nacizam s Hitlerom, Talijani fašizam s Mussolinijem-Duceom, Rusi komunizam-staljinizam sa Staljinom, Srbi četnički nacizam s Nedićem i Dražom Mihailovićem, kada je već u kolovozu 1942. general Alexander Löhr proglasio Srbiju prvu zemlju u Europi “Judenfrei” (‘slobodan od Židova’ – nacistički izraz za područje očišćeno od Židova), te pohvalio Srbe i Srbiju za pomoć u etničkom čišćenju! U NDH su bili na snazi rasni zakoni, o tome je sve poznato, jer su se Srbi potrudili da svijet sazna i više od onog što je bilo.

Nacistička Nedićeva Srbija je Židove zatvarala u sljedeće koncentracijske logore:

  • Koncentracijski logor Banjica (Beograd)
  • Koncentracijski logor Sajmište (Zemun kod Beograda, tada NDH, ali pod izravnom upravom Trećeg Reicha, okupacijska zona Istočni Srijem, dovođeni Židovi iz Beograda i Srbije)
  • Topovske šupe (Beograd)
  • Milišićeva ciglana (Beograd)
  • Veliki Bečkerek (Zrenjanin)
  • Crveni krst (Niš) (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odveden u druge logore)
  • Dulag, (Šabac)
  • Svilara (Pančevo)
  • Paraćin (Paraćin)

Srbija sakriva svoje zločine i logore prema Židovima u Nedićevoj Srbiji 1941-1945. godine kada se procjenjuje da je pobijeno čak 80.000 ljudi u koncentracijskim logorima diljem Srbije. A sve to zato da bi optužila Hrvate i državu Hrvatsku, jer nikako ne može preboljeti poraz u Oluji u kolovozu 1995. godine, kada se morala oprostiti od granica Velike Srbije na hrvatskom teritoriju po crti Karlobag Virovitica.

Srbija ima dugačak popis dokumenata koje dokazuju tu njezinu velikosrpsku ideologiju, od Načertanija Ilije Garašanina iz 1844. godine, Homogene Srbije Stevana Moljevića iz 1941. godine, Valerijanova memoranduma iz 1941. godine do masovnih prelazaka četnika u partizane 1944. godine. Od Memoranduma SANU-a 1, 2, i 3 do Srpskog sveta, Vučićeve sintagme nikada prežaljene Velike Srbije.

Hrvati svega toga jednostavno – nemaju! Srpski zločini počinjeni nad Hrvatima imaju dugi vijek trajanja, sve u ime velikosrpske ideologije koju podržava i njeguje Srpska pravoslavna crkva. Počelo je u Odesi 1916. godine kada je na brutalan način pobijeno najmanje 10.000 hrvatskih vojnika koji su bili u austrijskoj vojsci, zato što nisu htjeli prijeći u Srpsku vojsku i položiti zakletvu “srpskom kralju i otadžbini”.

Svirepost srpskih vojnika pokazala se istom i u slijedećim ratovima koje su Srbi započinjali. Srbi su etatisti. Kod njih su kultura i religija usmjerene isključivo na državu. Njihov je projekt od 19. stoljeća bilo stvaranje homogenoga jezičnoga, kulturnoga, religioznoga i etničkoga srpskoga imperija na prostoru dvaju propalih carstava (Austrougarskoga i Osmanskoga). Postići taj cilj moglo se jedino nasiljem, a njima je nasilje blisko, jer su nasiljem mijenjali na vlasti dvije dinastije Obrenoviće i Karađorđeviće. Vojnici Hrvati u Odesi, goli i bosi radili su kao roblje u rudnicima, po njivama, livadama i poljima, samo da bi preživjeli. Iako su domaći seljaci prema njima bili susretljivi i ljubazni, državu je ta gomila jako opterećivala. Stoga su ruske vlasti odobrile Srbijancima novačenje među zarobljenicima, nakon što je srbijanska vojska pretrpjela strahovit poraz i zajedno s Vladom napustila zemlju. Nasilje nad čovjekom, je najveća povrjeda ljudskoga dostojanstva i najviši stupanj ponižavanja ljudske osobe. 

A Srbi su strahoviti nasilnici. Dokle su mučenja išla da bi se ljude prisililo da pristupe srpskom dobrovoljačkom odredu, pokazuje izjava da su ljude žive stavljali u lijes i držali par sati zatvorene, a nakon toga na mrtvo ustrašene silili ih da pređu u tu srpsku, jugoslavensku legiju. Lomili su im prste na rukama, vukli ih po zemlji, držali po više sati u studenoj vodi, morili ih glađu, tako da bi ih strpali vezane u tamnicu, a onda oko njih i povrh njih vješali mirisave i friške hljebove kruha, ne bi li ih na taj način prisilili da se prijave kao dobrovoljci u srpsku vojsku. Događalo se da su ih mučili, odsjekli im ruke i noge, pa ih onako unakažene bacali u Crno more! Posebna je jedna pjesma koja svojom morbidnošću podsjeća na ratne 1990-te godine („Slobo, Slobo, donesi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“) a tada su pjevali „Dobro ste, Švabe, zaradili novaca, mi pijemo, vašu kožu bijemo“. Na isti način iživljavali su se i mrcvarili Hrvate tijekom vladavine u Kraljevini Jugoslaviji (u Skupštini ubili hrvatske zastupnike) u Drugom svjetskom ratu i kasnije u agresiji 1991.-1995. godine.

Moram još napomenuti bitne razlika između Hrvata i Srba; Hrvati nemaju nikakve dokumente tipa srpskih Memoranduma i planova za osvajanje tuđih teritorija. Hrvati su se još u VII. stoljeću zavjetovali sv. papi Agatonu, da ne će napadati tuđe zemlje, nego da će samo braniti svoje. Hrvati za razliku od Srba, ne organiziraju međunarodne konferencije hvaleći svoju pobjedničku akciju Oluju po svijetu.

Hrvati su prigodom mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja abolirali 21.641 pripadnika Srpske vojske i četničkih formacija i omogućili im da se vrate svojim obiteljima. Hrvati su obnovili ili izgradili desetine tisuća novih kuća izbjeglim i pobjeglim Srbima i povratnicima. Unatoč svim ustupcima koje su Hrvati učinili Srbima, Srbi umjesto da prihvate miran suživot, neprestano vode medijski, propagandni, filmski, sociološki, ideološki, vjerski i kulturološki rat protiv Hrvata!

Lili Benčik

Povezani članci

ZAGREBANCIJE – ZET i ZET-ovci

HF

Bez jedinstvenoga sustava odlučivanja

HF

“Slučajna država” slučajnog Milanovića

HF

Iz straha

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...