Hrvatski Fokus
Hrvatska

IDS – 31 godina obmana, manipulacija, licemjerstva i promašaja

Cijelo proteklo razdoblje obilježeno je jačanjem separatističkih tendencija i negiranjem hrvatske pripadnosti istarskoga poluotoka

 

Izjava bivšega istarskoga župana i čelnika IDS-a Valtera Flege potaknula me na ovu opširniju analizu IDS-a. Naime, Flego, koji je trenutačno eurozastupnik, ovih je dana izjavio: »Ako mene pitate, IDS je još jednom svojim radom opravdao povjerenje građana. Nemamo se čega sramiti. Svakog građana možemo pogledati u oči« https://ivijesti.hr/i-flego-pribija-cavao-u-lijes-demokracije/ E ne možete Valtere Flego, nažalost ne možete! IDS nije opravdao povjerenje građana! IDS može itekako biti sram što je od Istre napravio! IDS je katastrofa za Istru po gospodarskom, kulturnom, demokratskom, etničkom i političkom djelovanju.

Boris Miletić na Saboru IDS-a u Pazinu 14. veljače 2021. mašta bez pokrića: »Pred Istarskom županijom predstoji iskorak prema društvu najrazvijenijih regija Europe«. Samo nije naveo na bazi kojih to uspjeha će Istra biti u društvu najrazvijenijih regija u Europi. Nije dovoljno izgraditi bolnicu i cestovnu infrastrukturu. Moderne ceste sa rotorima na križanjima izgrađene su zbog  turizma. Vinske ceste i ceste maslinova ulja isto zbog turizma. Veliki trgovački centri isto zbog turizma, Uljanik je upropašten zbog turizma, jer je Jakovčiću bio »šaka u oko u Pulskom zaljevu« opet zbog turizma, pa ga je IDS maknuo i po Prostornom planu na mjestu Uljanika ucrtao marine i hotele. Onda je IDS dao koncesiju Danku Končaru na 99 godina, koji nije ništa napravio! Došao je Covid-19, a turizam? A Danko Končar?

Nema industrije, nema malih obrtnika koji bi opsluživali industriju, nema proizvodnih pogona gdje bi ljudi  radili i zaradili da mogu trošiti u tim velikim trgovačkim centrima koji zimi zjape poluprazni!  Od samog početka, od osnivanja, počelo je sa prijevarama, i to je okarakteriziralo stranku!

Obmana birača

Osnivanje IDS-a po Istrapediji: „Istarski demokratski sabor (IDS; tal. Dieta Democratica Istriana, DDI), parlamentarna stranka osnovana u Puli 14. II. 1990. To je regionalna liberalna stranka lijevoga centra koja zastupa načela poštivanja ljudskih prava i sloboda, regionalizma i povijesnih osobitosti Istre, privatnoga vlasništva i antifašizma… Prvi sastanak Inicijativnog odbora za osnivanje stranke održan je 17. XII. 1989. u Puli, a na osnivačkoj skupštini 14. II.1990. 17 osnivača donijelo je Programsku deklaraciju i Statut. Prvi predsjednik bio je Ivan Pauletta, nakon njega Elio Martinčić, a 7. VII. 1991. na Saboru stranke u Medulinu za predsjednika je izabran Ivan Nino Jakovčić, koji se na toj dužnosti zadržao gotovo 23 godine.“ https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1240/istarski-demokratski-sabor-ids

Na sastanku bili su: Ivan Pauletta, Elio Martinčić, Oriano Bulić, Kazimir Lazarić, Nenad Klapčić, Anton Klapčić i Lino Glušić. Privremeni savjet IDS-a činili su članovi: Zoran Lorencin, Dario Marošić, Marčelo Marić, Mario Božac, dr. Kazimir Lazarić, Feručo Brnjac, Lino Glušić, Lorena Braus, Damir Salamun, Marijan Mačina, Ivan Pauletta, Mario Sandrić, Elio Martinčić, Dino Debeljuh, Anton Klapčić i Nenad Klapčić. A sada prava istina o osnivanju IDS-a.

Jezgra ljudi koja je iznjedrila Istarski demokratski sabor okupila se u Puli 7. prosinca 1989. godine, nakon sastanka Ivana Pletikosa u Zagrebu s tadašnjim viđenijim  osobama iz hrvatskog javnog života. To su STVARNI prvi osnivači IDS-a! Molim obratite pozornost na datum 7. XII. 1989. godine. Jesu li imena Paulette, Debeljuha, Sandrića i ostalih prije navedenih u zapisniku od 14. 2. 1990. u knjizi osnivača IDS-a? Nisu!

Dino Debeljuh sam je priznao da se sa IDS-om upoznao tek 22. XII. 1989., a da na sastanku 7. XII. 1989. nije ni bio. Tko je bio prvi inicijator osnivanja IDS-a? Debeljuh ili gospoda Pletikos i Kolenko? Pa iz same izjave Debeljuha i knjige potpisa prvih članova sa datumom 7. XII. 1989. proizlazi da su prvi bili Pletikos i ostali potpisnici, a ne Debeljuh koji do 22. XII. 1989. nije ni znao za postojanje inicijative osnivanja IDS-a. To znači da je točno svjedočenje Ivana Pletikosa i Mladena Kolenka da su Dino Debeljuh i ekipa sa sastanka 14. II. 1990. PREUZELI stranku, a njih izbacili i anulirali! Dokumenti ih razotkrivaju! Izbacili su prohrvatsku komponentu iz stranke u osnivanju i ljude koji su prvi počeli raditi na tomu mjesecima prije njih.

»Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe “naš” IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14. veljače…«, piše Dino Debeljuh. https://ivijesti.hr/lili-bencik-daje-zakljucni-odgovor-dinu-debeljuhu/ Znači već kod samog osnivanja bila je obmana i prijevara birača.

Manipulacija prema biračima

Dana 7. srpnja 1991. na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima, nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma “Istrijana” i “Istrijanstva” sa ciljem stvaranja Republike Istre i njezinog izdvajanja iz Republike Hrvatske. To je konstanta koja se provlači svih 31 godinu od osnivanja IDS-a.

»Programska deklaracija IDS-a, objavljena 7. srpnja 1991., određuje politički profil stranke, kao stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti. IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!« Za logotip stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru. (Glas Istre, br. 79. od 22. ožujka 1990., str. 4.) Gdje je tu Hrvatska? Stranku su registrirali u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, znači da je IDS hrvatska stranka, a Hrvatska se nigdje ne spominje? Spominje se Istra kao regija, brisanje granica, jer IDS smatra da nacionalne države ne mogu rješavati pitanja lokalne i regionalne uprave i samouprave.

Evo zašto se Hrvatska ne spominje, Dino Debeljuh je u lice rekao Ivanu Pletikosu »A šta si ti uopće išao tamo, (op. u Zagreb) šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako odcijepiti!« (Programska deklaracija IDS-a 7. srpnja 1991., str.169.-181. u knjizi mr. sc. Tatjane Tomaić: IDS (ne) USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA.

IDS stalno ističe posebnosti Istre; Neosporno je da Istra ima svoje posebnosti, no imaju ih isto tako i neke druge županije, odnosno regije »razbijene« županijskim granicama. Više je nego sigurno da i Lika, Međimurje, Slavonija i Dalmacija, također, imaju svoje posebnosti koje valja uvažiti na razini Hrvatske. To što su Slavonija i Dalmacija podijeljene na nekoliko županija ništa ne mijenja na stvari. Politička volja vladajuće stranke ne može, primjerice, poništiti povijesne, kulturne i gospodarske posebnosti ove dvije regije koje su samo bogatstvo u integracijskim procesima na tlu Hrvatske. Pitanje je stoga, koliko inzistiranjem na posebnostima Istre, a ne vodeći dovoljno računa i o posebnostima drugih, IDS sam sebi reže granu na kojoj sjedi. Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23. travnja 1994. kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:

– O demokratizaciji Republike Hrvatske
– O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
– O autonomiji Istarske županije i
– O Euroregiji Istri.

Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama. Na osnovi deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu s Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka, od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu usklađenosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom. (Odluka Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.); (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njezina autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli. Čelnici stranke u svojim prvim javnim istupima zauzimaju se za anacionalno društvo, “istrijanstvo”, autonomiju i pozivaju na bojkot izbora. U svojim izjavama jasno ističu stavove o Republici Hrvatskoj, koja je upravo nastajala. Oni ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.

Analiza izjava upućuje na to da čelnici IDS-a nisu uopće htjeli sudjelovati u stvaranju samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: »Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.« A nitko taj narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991. održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17 posto građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice protiv volje istarskog naroda? https://cegrtaljka.blogspot.com/2019/07/vino-korupcija-i-misterij-ids-a.html

Neprestano provociranje po pitanju suvereniteta i integriteta RH

Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-a napustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje’ Istre u njenoj povijesti“. (Glas Istre, br. 5. od 7. siječnja 1993., str. 13.; https://hrcak.srce.hr/133979; https://hrcak.srce.hr/file/197772, autor: T. Tomaić – ‎2014.

Projekt Zemlja Istra Ivana Paulette

Dana 27. siječnja 1998 . pojavio se Ivan Pauletta s inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore (Australija). Zanimljivo je napomenuti da je Pauletta išao u Rim predtaviti projekt Zemlja Istra. Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je »Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini. Konkretno, pravo na samoupravnu autonomiju i domete. Ograničenje odredit će sami građani Istre«. Precizirano bi to bilo: »Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost« jer da je »necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju  u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima«. Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995. godine!

U projektu Zemlja Istra nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH, a to su:

– Donošenje Ustava Zemlje Istre

– Vlastiti fiskalni sustav

– Vlastito sudstvo

– Vlastita teritorijalna policija 

– Vlastito školstvo

– Demilitarizacija Istre

– Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!

Ovaj Paulettin projekt je ustvari realizacija njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja. Projekt Zemlja Istra izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati, a drugo je ovakav projekt, koji govori o realizaciji, predstaviti javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja. Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz stranke od njezinog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente u stranci, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekt doživio neprihvaćanje u samom IDS-u, ali  je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke. Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.

»Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept Zemlje Istre trebao dobiti svoj puni izraz u “događanju naroda”, poznatom pod imenom “Kongres Istrijana” u Puli. Tu se 1995. uspjelo okupiti, brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih “Istrijana”, esula, raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, jugonostalgičarskih i drugih protuhrvatskih snaga sa zadaćom da izglasanom “istrijanskom Deklaracijom” postave legitimističke temelje za “cepanje Hrvatske”, kaže Mario Sošić u svom tekstu ipress.rtl.hr/istra/autonomaski-projekt-zemlja-istra-iznova-vreba-49962.html

Demilitarizacija Istre

Još donedavno aktualni predsjednik IDS-a Boris Miletić je vikao: “Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine.” Kako? Kršeći Ustav RH? Boris Miletić ne će da vojni zrakoplovi HV-a nadlijeću Istru? Zar je nebo nad Istrom IDS-ova svojina?

Stvarno vlast i moć koju ti daje ta vlast,  pogubno djeluje na moć razumnog prosuđivanja. Jedan lokalni dripac, čiji je otac sa tog istog aerodroma htio razoriti Pulu, i bacao letke protiv hrvatske samostalnosti, uvjetuje hoće li HV aktivirati vojni aerodrom ili ne, hoće li hrvatski zrakoplovi letjeti ili ne, prelazi sve granice lokalne ovlasti! A nisu mu smetali JNA avioni i Pula puna vojske JNA? Ne, nisu, jer to je bila njegova vojska! Ali na sreću ne odlučuje Miletić. Državna sigurnost iznad je IDS-a i svih stranaka! U tom sam smislu i dobila odgovor na moj upit MORH-u: »Poštovana, možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske«, što naravno odgovara i članku 2. Ustava RH:

Članak 2.

»Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.«

I na samom svečanom otvaranju vojarne u Puli, Miletić je rekao: »Vjerujem da će Središte za bespilotne letjelice biti učinkovito u civilnoj namjeni i aktivnostima, te da će visokoobrazovani kadar s prostora cijele Istre imati mogućnost zapošljavanja«. Naglasio je “civilnu namjenu”, iako je zapovjednik središta za besposadne sustave bojnik Zvonimir Mravunac naglasio kako središte po svom ustroju ima velik potencijal za jačanje već ostvarene suradnje s NATO-om i EU-om, te predstavlja izazov za vojnu i civilnu industriju.

Gospodarska politika

Gospodarsku politiku IDS usmjerio je samo na turizam. Sve druge gospodarske grane su zanemarene, sve se okrenulo turizmu, a turizam je veoma osjetljiva gospodarska djelatnost što se vidjelo sa ovom pandemijom  Covida-19. Zanemarivši industriju, uništena su mnoga poduzeća, Trikotaža Arena, Pula svjetski brand u modnoj industriji, Pazinka – Pazin sa 1700 radnika, i još niz manjih poduzeća, ali najbolnije je odjeknulo s teškim posljedicama po 4500 radnika i njihovih obitelji uništenje Uljanika. Uljanik, brodogradilište koje je preživjelo sve sustave i režime, okupacije i dva svjetska rata od svog osnivanja 1856. godine, nije preživio IDS-ovu vladavinu u Istri.

Ivan Nino Jakovčić bez ikakve odgovornosti za 30 godina upropaštavanja Istre! A iskoristio je Istru, njezine težake, radnike, seljake i građane svih profila za svoje osobno bogaćenje, bogaćenje svih njegovih pulena, načelnika i gradonačelnika i za svoju osobnu promocije i političku karijeru. Iskoristio i odbacio kao isluženu staru ragu nakon što su mu omogućili da postigne sve što sada ima u životu. Nevjerojatno kako glasači ne vide, ne prepoznaju kada ih političari koriste samo kao glasački stroj, kada ih zavaraju raznim obećanjima o boljem životu, dostojnom čovjeka, kada ih obmanjuju  sa nekom posebnošću, s “istrijanstvom”, samo kako bi ih homogenizirali i iskoristili da im daju svoj glas! 

»Bolje da nas kredu naši, nego oni priko Učke!« Ma, bravo, šjor Nino, neka plaćaju kada ste ih učinili sirotima, kada su ostali bez posla, bez domova, kada ih kamatare, blokiraju, kada ribari za koje se niste založio u Europskom parlamentu, dobivaju slovenske kazne, kada nas trujete sa smradom iz Kaščjuna, kada ste rasprodali najatraktivnije priobalno zemljište Barbarigu i Dragoneru i mnogo drugih zemljišta diljem Istre, koja su prenamijenjena i prodana, a razlikom u cijeni napunili džepove vaši načelnici i gradonačelnici!

Bravo Nino, što ste nam doveli Danka Končara i dali mu koncesiju na 99 godina, a on još nije ništa izgradio, ni jednog čovjeka zaposlio, bravo što ste mu pokupili lijepu svoticu od 136.089 eura neto, za sjedenje u Nadzornom odboru njegove tvrtke Arafak, bravo što ste omogućio svim ovim političarima da i oni sudjeluju u podjeli kolača Brijuni-Rivijera.

Osim bivšeg župana Ivana Jakovčića, u Nadzornom odboru i/ili u skupštini Brijuni Rivijere sjedili su: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović-Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš… Kao što vidimo, u tvrtki se izredao sâm politički vrh s nacionalne i lokalne razine, a neka su od ovih imena isplivala tijekom istraga o korupciji. Sadašnji članovi Nadzornog odbora su: Marcel Medak – predsjednik, Slavko Fornažar – zamjenik, Branimir Fleković – član, Ivo Bašić – član.

Ne pjeva mu panegirike i hvali ga na sva usta bez osnove, glavni urednik Glasa Istre Robert Frank. “Ni to bez vraga”, rekli bi po našu u Istri! Uključio je šjor Nino i državni politički vrh u svoje ambiciozne, a nerealizirane planove, sve u cilju zaštite od odgovornosti, jer nakon svega navedenog ništa od odgovornosti, ni materijalne, ni političke a još manje moralne! (https://www.glasistre.hr/politika/ivan-nino-jakovcic-enfant-terrible-hrvatske-politike-596928)

Projekt Brijuni-Rivijera, osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Muzila do Bala. Međutim taj se projekt pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001. godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3. maj iz Rijeke.

Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun četvornih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna. Naravno, na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun četvornih metara Delton, jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i urednik Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubojstvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri. Naravno da se afera nastavlja s načelnikom Vodnjana Klaudijom Vitasovićem koji je Lidiju Delton pomogao strpati u zatvor da se ne otkriju ostali sudionici sve do u Istri sveprisutnog Danka Končara! (https://ivijesti.hr/nastavak-afere-vodnjan-danko-koncar-u-mutnim-nekretninskim-poslovima/)

Godine 2012. tvrtka Kermas Danka Končara dobila je koncesiju u sklopu projekta Brijuni-Rivijera, na otoki Sv. Katarina-Monumenti, gdje bi trebala izgraditi dvije lučice nautičkog turizma, sa 550 vezova u moru i 1150 vezova na suhom te hotel sa četiri ili pet zvjezdica sa 200 kreveta. Sada je 2021. godina a  ni ta investicija još nije započela. Zanimljiva je povezanost Ivana Jakovčića i Danka Končara, gdje je opet Ivan Jakovčić bio debelo u sukobu interesa, jer je na stranici 159. financijskog izvješća tvrtke Arafak Danka Končara navedeno da mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura. Kako je on bio u NO Afaraka sve od veljače 2013., a odstupio je pod pritiskom sukoba interesa u kolovozu  2018., nije teško pretpostaviti da je i prijašnjih godina zarađivao slične iznose samo u Arafaku, ne računajući lijepu plaću europarlamentarca.

Povezanost Brijuni-Rivijera i Uljanika sa IDS-om

Iz naprijed navedenog  jasno je da je projekt Brijuni-Rivijera doživio fijasko i potrošio masu državnog novca. Povezanost Ivana Jakovčića s Dankom Končarom vidljiva je od 2010. godine kada je Danko Končar otkupio projekt izgradnje vila i golf terena na Barbarigi i Dragoneri, a 2012. godine je dobio koncesiju za Sv. Katarinu i Monumente. Kako je Uljanik postao „šaka u oko” elitnom turizmu kojeg je zamišljao Ivan Jakovčić, trebalo je uskladiti i urbanističke planove s projektom Brijuni-Rivijera, a za to je bio zadužen IDS-ov gradonačelnik Pule Boris Miletić. Prema zadnjoj izmjeni prostornog plana Grada Pule od 29. studenog 2018. Uljanika nema nigdje. Na mjestu Uljanika ucrtano je građevinsko zemljište!?

ŽUTA oznaka je građevinsko zemljište! Uljanik sa otokom je označen žutom oznakom! Koga Miletić zavarava?

  1. izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Pule (“Službene novine”, br. 20/18 – datum objave 29. 11. 2018.)

Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun

Kaštijun je izgrađen unatoč protivljenju stanovnika općine Medulin,  udruga Zelena Istra i drugih koji su upozoravali da lokacija nije primjerena, da će centar smrdjeti, da se radi o mulju, azbestu i opasnom otpadu i da je lokacija neprimjerena. Kaštijun je ipak izgrađen i preuzet sa 400 nedostataka koji nisu otklonjeni pri primopredaji. Kaštijun se nalazi dva km od Pomera, Medulina, Banjola i 5 km od centra grada Pule, sve turistička mjesta, a nesnosan smrad se širi po ljetnoj vrućini. “Idealno” za turizam. Samo naslovi u medijima dovoljno govore koliki je to promašaj IDS-ove vlasti: “Kaštijun je najveći promašaj IDS-a i njegove politike, taj centar je ekološka bomba koja je štetna za stanovnike Pule i Medulina” (Glas Istre, veljača 2020.); “Kaštijun je eko bomba na jugu Istre” (Portal IPRESS, veljača 2020.); “Za uklanjanje nedostataka na Kaštijunu, GRAĐANI ĆE PLATITI DODATNIH 20 MILIJUNA KUNA” (Portal Regional Express, veljača 2020.); “Velika prijetnja istarskom turizmu: širi se nesnosan smrad – građani su na nogama!” (Poslovni,hr, rujan 2019.). Gradski vijećnik Petar Ćurić (HDZ) na 22. sjednici Gradskog vijeća Grada Pule je izjavio: “Kaštijun je MUTLJAVINA”. I još gore, strašno smrdi, a na 2 km je od moje kuće. https://youtu.be/_FMHxyGqodI

Tomislav Ćorić ministar gospodarstva i održivog razvoja, u Puli je  pohvalio Istarsku županiju po pitanju zbrinjavanja otpada, ističući da je funkcioniranje županijskog centra Kaštijun ogledan primjer kako to može izgledati. Na tu njegovu izjavu oštro je reagirao načelnik općine Medulin Goran Buić: “Ova lokacija je neispravna, a projekt je proveden potpuno pogrešno. On je uvreda za ovo stanovništvo, za njihov intelekt, za zdrav razum, za njihovo zdravlje te za gospodarski razvoj cijele općine.” Buić je ocijenio da takvi projekti ne smiju biti primjer kako funkcionirati po pitanju cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, jer taj projekt ne funkcionira ni u Istri. Naveo je da je zato općina Medulin na Trgovačkom sudu u Pazinu pokrenula zahtjev za osiguranje dokaza kako bi se pokrenuo postupak zatvaranja Kaštijuna dok se ne steknu uvjeti za njegov ispravan rad. (http://medulinfm.com/2021/02/08/kastijun-ogledan-primjer-kako-ne-urediti-sustav-zbrinjavanja-otpada/)

Danijel Ferić, SDP-ov kandidat za istarskog župana još je prošle godine izjavio, kako je IDS odlučio građanima Pule čestitati 30. godišnjicu osnivanja sa novim zaduženjem od 20 milijuna kuna radi saniranja nedostataka koje ima ŽCGO Kaštijun. Upozorio je da ovdje s iznosima 20-30 i više milijuna kuna više nema govora o otklanjanju nedostataka, već se to praktički može smatrati skoro pa novim projektom. Reagirao je i ove godine na izjavu ministra Ćorića: “Izjava ministra Ćorića, da je ŽCGO Kaštijun ogledan primjer gospodarenja otpadom koji ostali moraju slijediti, na što su se u pozadini slatko nasmijali pulski gradonačelnik Miletić i župan Radin, uvreda je zdravom razumu, svim građanima i građankama Pule i onima u okolici Kaštijuna, ali i cijele Istre. Ćorić je to izjavio i nekim čudom ostao živ. Ali Ćorić je nakon toga krenuo put Zagreba, a Miletić i Radin su ostali ovdje, među građanima koje ne truju samo lažima, nego i među građanima koje truju upravo tim Kaštijunom. Kako je moguće da zbog toga već godinama nemaju grižnju savjesti i kako je moguće da nemaju ni trunke poštovanja prema svojim sugrađanima zaista ne znam, koliko god se trudio zaista to nikako ne mogu shvatiti, ali znam da Kaštijun može biti primjer samo kako se jedan projekt ne bi trebao voditi, dok je trojac Ćorić-Miletić-Radin eklatantan primjer političke trgovine.” Indikativno je da je IDS u studenom 2020. bio jedina oporbena stranka koja u Saboru nije glasala upravo za opoziv ministra Ćorića kojeg prate brojne afere.

ŽCGO Kaštijun je najveći promašaj IDS-a i njegove politike, taj centar je ekološka bomba koja je štetna za stanovnike Pule i Medulina, te sam okoliš. Dok s Kaštijuna u sezoni nesnosno smrdi, a vijećnici Skupštine županije prosvjeduju, Županija ne nudi rješenja već samo prazne priče i obećanja, a IDS-ov kandidat za istarskog župana Boris Miletić i sadašnji župan Fabrizio Radin na račun Kaštijuna slatko se smiju! Ne treba komentar!

Talijanizacija Istre

Kaže Boris Miletić: »Izborili smo se za dvojezičnost«. Nisu za dvojezičnost, nego za čistu talijanizaciju! Talijanizacija se u Istri uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto. Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’ na dvojezičnost? I samo ime kina nije dvojezično već samo – talijanski naziv! Uvedena je zabrana zapošljavanja u državnu upravu ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti (dolazak Gianfranca Finija u Pulu na poziv Furija Radina 2010. godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu »Non parlate Croato!«). Primjera je bezbroj, samo nema nasilja. Talijanizacija koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda, vrlo lukavo, po Ustavnom zakonu o pravima manjina, istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.

“IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao”, rekao je Furio Radin u Glasu Istre (https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893).

“Dana 13. lipnja 2016. održana je sjednica Skupštine Istarske županije. Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, član Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod  Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine neprimjereno je reagirao, kao da u Istri svi razumiju talijanski jezik. “Hrvatski jezik je službeni jezik u RH, zar ne bi svi njeni građani trebali znati službeni jezik države u kojoj žive bez obzira što su predstavnici manjine?”

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina. Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika, a 3 su jednojezična – hrvatskog jezika. Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika, a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Ukupan broj stanovnika IŽ: 208.055, što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

  • Hrvati 142.173 (68,33 %)
  • Talijani 12.543 (6,03 %)

Od ukupnog stanovništva Istre 208.055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139.553, a hrvatskim jezikom 66.733 stanovnika. Zbog 12.543 pripadnika talijanske manjine ili samo 6,03 %, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre!

Istra i hrvatski identitet

I nakon 31 godine retorika IDS-ovaca nije se promijenila. Prigodom darovanje pulske Vile Idola, Porečko-pulskoj biskupiji, 23. kolovoza 2017., predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je: “Naša Crkva ovdje njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, kulturu i baštinu, okuplja naše ljude i stoga mislim da na ovaj način rješavamo pitanje za koje se već desetljećima nastoji naći rješenje. Ovo je dobra poruka na tragu naše politike, a to ćemo učiniti i u drugim situacijama kada državne institucije, s posebnim doprinosom ministra državne imovine Marića, imaju širu zadaću aktiviranja državne imovine i stavljanja u funkciju brojnih nekretnina diljem Hrvatske, koje imaju gospodarsku i ekonomsku vrijednost”. Međutim, na tu se izjavu neprimjereno i žestoko obrušio Boris Miletić (https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-idsa-popljuvao-plenkovica-zbog-jacanja-hrvatskog-identiteta-istre/990339.aspx): “Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije”, Miletić je poručio Premijeru da se “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”. A Debeljuh kaže da je neistina da IDS hoće svoju politiku proširiti na cijelu Hrvatsku!

Miletiću smeta hrvatski identitet Istre, jer po njemu Istra ima svoj “istarski identitet”. Znači, Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je “nacionalistički diskurs”.

Iz svega navedenog razvidno je da IDS od samog osnivanja nije pokazao političku volju da podrži stvaranje hrvatske države! Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i statusu “Istra regija”,
stalno je podrivanje državnog ustrojstva i suvereniteta RH! Tomu se usprotivio čak i Peđa Grbin (SDP), koji je izjavio: »Svima koji govore o neovisnosti Istre mogu poručiti samo neka pročitaju odluke o pripojenju Istre Hrvatskoj iz rujna 1943. ili prve stihove istarske himne koji glase: “Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog”«. Ali ima još jedna stara pjesma koja se pjevala za vrijeme talijanske vladavine Istrom:

Mi smo Istrani i Hrvati pravi…

Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas ne će
Kupit nas ne će.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo
.

IDS odbacuje svaku hrvatsku komponentu Istre

U obrazloženju prigodom proglašenja “Krasne zemlje” istarskom himnom (Skupština Istarske županije, na svojoj sjednici od 23. rujna 2002.) Istarska županija izdala je priopćenje s obrazloženjem u kojem nema ni jedne riječi kojom istarsku himnu povezuje s Hrvatskom, a drugi stih himne glasi “dome roda hrvatskog”. Pa čak i to im smeta. Za njih je stih “dome roda hrvatskog” nacionalistički diskurs!

Istarska Županija obilno financira Dane srpske kulture po istarskim gradovima. Za 11. Dane srpske kulture u Istri, odvojila je 37.000 kuna i još 38.000 kuna pridodao je grad Pula. Talijanska unija, Unione Italiana – Festival dell’Istroveneto je dobila 50.000 kuna u 2019. godini. Zatim obilato financira i kazalište Ulysses Rade Šerbedžije koji se već 18 godina šepuri po Brijunima. Naime, 2001. godine Mali Brijun i tvrđavu Minor IDS-ova vlast, s pristankom Ivice Račana, dala je na korištenje kazalištu Ulysses koje je osnovao Rade Šerbedžija. Za 2019. godinu dobio je 200.000 kuna, ali nema novaca za istarski kalendar Jurina i Franina. Nema novaca za preuzeti bogatu kolekciju od 15.000 knjiga akademika dr. Josipa Bratulića. »Gradu Puli i Istarskoj županiji poručio sam da dođu uzeti moje knjige. Ako ne će, za to mi ništa ne moraju platiti. No, oni mi ne odgovaraju još otprije prošlog Božića kad sam im poslao dopis. Iskreno, zadnjih desetak godina, još od 2008., nudim svoju biblioteku na poklon mojoj Istri i Puli. Najprije sam to preko jedne osobe ponudio Sveučilištu u Puli. Odmah sam shvatio da njih to ne zanima te da ne prepoznaju njihovu vrijednost. Nudio sam svoje knjige i 2012., kao i prošle godine, ali ništa. Ljudi su, znate, po svojoj prirodi ograničeni. I zato ne želim više ni s kim od njih razgovarati«, kaže Bratulić. Toliko IDS mari za hrvatsku kulturnu baštinu!

Pula avetinjski prazan grad

U zimskom razdoblju središte grada Pule avetinjski je pust. Ulice su prazne, trgovine su zatvorene! Uljanik ne radi! Pored Uljanika uništeni su svi veći industrijski subjekti. Svjetski poznata ARENA trikotaža propala je da se nismo ni okrenuli, a imala je trgovine širom bivše države i svijeta! Nema ni Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje… I to samo u Puli, a gdje je cijela Istra? Da ne spominjem kako je u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni – rivijera u pulskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište Uljanik i zato ga je trebalo uništiti.

IDS i antifašizam

IDS pod pojmom “antifašizam” sakriva zločinačku dimenziju komunizma! Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišana želja, a traženje uzora u Europi u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što pak govori o selektivnosti hrvatskih vladajućih struktura protkanih bivšim komunističkim kadrovima i privrženosti starom komunističkom poimanju vladanja, a samim time i o  nužnosti potrebe za lustracijom u Hrvatskoj. A da bi prikrili stvarnu narav svojeg načina vladanja komunizam su izjednačili s antifašizmom i proglasili ga slobodarskim, humanim i pravednim društvenim uređenjem. Sve je to daleko od istine i stvarne prirode komunističkog totalitarizma. Uostalom i Europski parlament osudio je komunizam kao isto zlo s nacizmom i fašizmom, izglasavajući Rezoluciju 19. rujna 2019. za koju je glasao i Valter Flego, bivši IDS-ov župan Istarske županije.

Boris Miletić doslovno ponavlja stalno jedne te iste pojmove u  kojima se sudeći po njegovim izjavama baš i ne snalazi dobro. Ponavljajući svakom prigodom antifašizam, multikulturalnost, toleranciju, demokraciju misli da će ljude uvjeriti u istinitost takvog života u Istri, iako ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Evo nekih od izjava: Kaže drug Miletić da se u Hrvatskoj “događa desničarsko divljanje” i da bi policija takve skupove “trebala zabraniti”! On bi sve domoljube odmah zabranio, jer mu se gade! Gadi mu se i pozdrav Za dom spremni, toliko da ga nije htio niti izreći u emisiji

Oporbeni zarez na Hrvatskom radiju 6. ožujka 2017. Zamislite koliko rigidne netrpeljivosti i mržnje izvire iz tih riječi! A na pitanje o komunističkim zločinima rekao je da su bili sporadični i pojedinačni.
“Tito nije zločinac i u Istri će i dalje njegovo ime nositi ulice i trgovi”, dodaje Miletić! Očito drug Miletić ne priznaje postojanje Hude i inih jama. Po njemu su ti zločini bili “pojedinačni i sporadični”? Zamislite “pojedinačni i sporadični” sa tisućama pobijenih i zazidanih višestrukim zidovima i nivoima u jamama! Kako neljudski i bezosjećajno prema tisućama pobijenih ljudi. Boris Miletić može imati kao pojedinac svoje osobno mišljenje takvo kakvo ima, ali kao političar mora uvažavati povijesne istine, a ne iznositi javno već utvrđene neistine iz propalog sistema i propale države, čime pokazuje  da ne zna povijest, da ne zna što je demokracija. A da s neprestanim isticanjem “napredne” lijevo liberalne stranačke opredijeljenosti  IDS-a kao stranke nije sve baš tako kako stalno govore da su antifašistička stranka, evo nekoliko natuknica o njihovom šurovanju s ekstremnim talijanskim desnim strankama i političarima: IDS ugošćuje talijanske fašiste i iredentiste – crnokošuljaše; IDS surađuje s talijanskim neofašistima, koje je pozvao na “1. kongres Istrijana” u Puli 1995. Godine; IDS je ugostio Gianfranca Finija, neofašista, koji ne priznaje Osimske sporazume iz 1975…
Nismo zaboravni da se ne sjećamo putovnice “Republike Istre”, “istarske monete”, Rovinjskih deklaracija o “Euroregiji Istri”, projekta “Zemlja Istra” i raznih deklaracija, a sve pod plaštom lažne multikulturalnosti,  tolerancije i antifašizma.

Kako se toliko godina IDS održao na vlasti?

Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno. Na lokalnim izborima 2017. IDS osvaja 56,78 % glasova ili 26 od 45 mjesta u Skupštini Istarske županije. Nadalje:

  1. Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu s proračunskim novcem, pa se on dijeli raznim udrugama, pa i braniteljskim i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza;
  2. Malom izlaznošću na izbore. Na lokalnim izborima 2017., za puljskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50.360  birača, izašlo je na izbore njih 18.791 ili 37,31 %. Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača, što je u postotku 51,83 % od izašlih na izbore, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740. birača, odnosno 1/4 od ukupnog broja birača! To omogućava loš izborni zakon.

Neprestano mahanje s autonomijom, propali projekt “Euregije Istre” i “istrijanstva”

Deklaracija o “Euroregiji Istri”, koja obuhvaća i općine iz Slovenije i Italije, neslavno je propala zahvaljujući Slovencima, koji su takvu ideju prepoznali kao ugrožavanje suvereniteta i integriteta Republike Slovenije.

  1. Ivan Jakovčić je puno puta postavio pitanje autonomije, ali je  prigodom proslave 16. obljetnice osnutka stranke, rekao da bi otvaranje toga pitanja prije nego Hrvatska uđe u EU štetilo Hrvatskoj jer, kako je kazao, Istri autonomija nakon ulaska RH u EU, ali se ogradio da “IDS ne želi naštetiti politici predsjednika Mesića i Vlade te ne želi ići protiv državnih interesa i time zaustaviti ulazak Hrvatske u EU” (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/jakovcic-obnavlja-borbu-za-autonomiju-istre-20090928/print).
  2. Pa iznova prigodom referenduma 2017. u talijanskim regijama Veneto i Lombardija u kojima je većina građana zatražila veći stupanj autonomije u školstvu, zdravstvu, sigurnosti i migracijskoj politici. Očekivano, čelnici IDS-a i europarlamentarac Ivan Jakovčić uvjereni su da građani Istre žele upravljati “svime osim klasičnim državnim funkcijama, poput vanjske i obrambene politike” (https://www.vecernji.hr/vijesti/autonomija-istre-kakvu-zaziva-jakovcic-je-neustavna-1203721– http://www.vecernji.hr).
  3. “IDS traži i zalaže se za veću financijsku i regionalnu autonomiju po uzoru na Dansku i Njemačku”, kazao je predsjednik stranke Boris Miletić. No nevolja je što Ustav RH nije predvidio takve ovlasti županija, one su precizno popisane i odnose se na poslove od regionalnog značaja u školstvu, prometu… Za veću autonomiju županija nužne su izmjene Ustava, a za to je pak potrebna volja HDZ-a i SDP-a. U dvjema velikim strankama, međutim, nisu skloni Jakovčićevu tumačenju decentralizacije, odnosno autonomije.
  4. U SDP-u i HDZ-u, bez kojih nema izmjena Ustava, kažu da jesu za decentralizaciju države, ali su protiv zazivanja neovisnosti Istre.

Promicatelji “istrijanstva” izbjegavaju spominjati pridjev “hrvatski” u svakim okolnostima, kadgod se govori o Istri. Pod patronatom njihove stranke je 1995. godine organiziran “Prvi kongres Istrijana” u Puli na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim Lucija Totha, potpisnika klevetničkog odgovora na reakciju MVPEI-a Republike Hrvatske na pokušaj izdavanja iredentički motivirane talijanske poštanske marke. Također je zabilježeno da je ‘otac’ projekta “Zemlja Istra” Ivan Pauletta svoj projekt 1998. predstavio u Rimu, a prezentaciju su mu organizirali Finijevi neofašisti. Pristaše “istrijanstva” praktično se nikad ne zamjeraju talijanskoj iredenti. S druge strane, na samu spomen ičega što bi moglo davati na hrvatstvo Istre, na bilo koju akciju kojom bi se moglo probuditi hrvatstvo Istre, dižu medijsku buku. Ostalo je zabilježeno da su se pristaše tog istarskog regionalističkog projekta za vrijeme Domovinskog rata protivili primanju hrvatskih ratnih izbjeglica i prognanika na Istru, jer da tako hrvatske vlasti žele “kolonizirati Istru” i promijeniti nacionalni sastav stanovništva u Istri.

IDS i Katolička Crkva

I po pitanju Katoličke Crkve Boris Miletić našao se mjerodavan određivati crkvenim poglavarima što smiju, a što je smiju govoriti. IDS-ovci i pulski gradonačelnik Boris Miletić ponašaju se kao apsolutistički gospodari svega živog i neživog u Istri, napisala sam 16. veljače 2019. godine! Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja? U Istri toga nema! Zar pored IDS-a da bilo tko smije drugačije misliti, drugačije govoriti, drugačije pjevati i s drugačijima ljudima družiti se? Da, gospodari života, jer je upravo IDS upropastio i uništio živote 4500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece. Uništio je djetinjstvo njihovoj djeci, koja su IDS-ovom pogrješnom politikom došla na rub gladi, rasturio je obitelji i raselio ih po svijetu u potrazi za poslom i egzistencijom. I ne samo živote Uljanikovih radnika. Osobito su mu na meti predstavnici Katoličke Crkve, kojima određuje tko sve smije ili ne smije održavati predavanja u crkvenim prostorima, što sve smiju ili ne smiju raditi i  propovijedati župnici u svojim župama i crkvama, pa mu nije dovoljno naređivati samo lokalno, već treba i samom vrhu Katoličke Crkve i kardinalu Josipu Bozaniću određivati što treba govoriti, da se ‘njegovo veličanstvo” Boris Miletić ne osjeti pogođen, povrijeđen. Sve to nije bitno za IDS i Borisa Miletića, ni vapaj Uljanikovaca u pismima koje je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac uputio kardinalu Bozaniću i papi Franji, ni odgovor koji je u svojoj uskršnjoj propovjedi uputio radnicima Uljanika kardinal Bozanić! Bitno je da se Miletić nađe pozvan da svima određuje što će govoriti, kako će govoriti i kada će govoriti, jer on je ‘neprikosnoveni vladar Istre’, pa bi sada htio zavladati cijelom Hrvatskom, pa i Katoličkom Crkvom! Istarsko svećenstvo je bilo je za istinski antifašizam, a ne komunistički antifašizam, koji je ustvari fašizam po masovnim likvidacijama. Katolička Crkva jednako je štitila sve stanovništvo Istre. Uloga Katoličke Crkve kao zaštitnice naroda bila je presudna.

Zaključak

I da rezimiram 31 godinu postojanja IDS-a i vladanja Istrom od lokalnih izbora 1993. godine. »IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!«, piše kod osnivanja IDS-a. A gdje su autohtoni Hrvati? I to negiranje postojanja istarskih Hrvata i pretvaranja u “Istrijane”, bez da ih itko išta pita, ravno je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata. To je politika IDS-a, politika segregacije većinskog naroda, koju kao autohtona pripadnica hrvatskog naroda u Istri, ne mogu i ne ću nikada prihvatiti! IDS od svog osnivanja svjesno manipulira stanovništvom Istre, predstavljajući se kao jedini zaštitnik interesa Istre i njezina stanovništva u odnosu na centar državne vlasti. Samo što nas nisu zaštitili od njih samih! I po tom pitanju IDS radi nemjerljivu štetu međunacionalnim odnosima u Istri.

Istra je priključena Hrvatskoj na Mirovnoj konferenciji u Parizu  10. veljače 1947. odlukom Saveznika po etničkom sastavu stanovništva, na osnovi podataka koje je istarsko svećenstvo na čelu s mons. Božom Milanovićem predočilo savezničkoj komisiji. Po matičnim crkvenim knjigama 132 župe su hrvatske, 21 talijanska i 23 mješovite. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75 % hrvatskih, 12 % talijanskih i 13 % mješovitih.

Istarski Hrvati koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili! I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku  diktaturu, ubijanje, bacanje u jame, da bi svog tlačitelja nagradio dvojezičnošću, koju onda Hrvatima ne priznaje, već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani ne će govoriti hrvatski! I danas nakon 100 godina što su se proštinski seljaci pobunili protiv talijanskog terora i talijanizacije, ono što nije uspjelo Benitu Mussoliniju za vrijeme talijanske vlasti, uspjelo je IDS-u za vrijeme hrvatske vlasti u državi Hrvatskoj!

Istra je zavičaj i autohtonim Talijanima i Hrvatima, a manjim dijelom  Slovencima! U Istri vlada suživot između Hrvata i talijanske manjine, samo što taj suživot politika IDS-a remeti i kvari za svoje parcijalne interese! Jer politika IDS-a zavadi, pa vladaj i danas uspijeva, pa IDS svojom politikom stvaranja neke nove nacije “Istrijana” stvara razdor među stanovništvo, u svrhu postizanja što veće autonomije i eventualnog odcjepljenja od Hrvatske, a i na taj način sakrivanja i prikrivanja kriminalnog načina bogaćenja IDS-ovih čelnika. IDS neprestano ističe antifašizam. Tito je u 40 dana 1945. godine, koliko je držao Trst, dao pobiti 15.000 ljudi s izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8. rujna 1943. Pri tom neselektivnom ubijanju, UDBA je ubila i trojicu engleskih časnika, na što su Saveznici reagirali i prisilili Tita da se povuče iz Trsta. Sve te masovne likvidacije pravdaju se “antifašizmom”, a ustvari to je zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva. Ničeg antifašističkog nije bilo u klanjima (Miroslav Bulešić), u jamama, masovnim likvidacijama nad stanovništvom, ne nad neprijateljima-okupatorima, nego nad domicilnim stanovništvom. IDS-ovci kao “veliki europejci”, “Istra regija” u “Europi regija”, ne priznaju Rezoluciju Vijeća EU-a 1481/2006. o osudi zločina komunizma, ne priznaju Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. o izjednačavanju zločina totalitarnih režima komunizma, fašizma i nacizma i uklanjanju svih totalitarnih simbola iz javnog života, s javnih površina, naziva ulica i trgova. Međutim, do tog stupnja razvoja demokratske svijesti IDS nije došao ni nakon 30 godina, iako se busaju u prsa svojim antifašizmom,  suživotom, multietničnosti i multikulturalnosti. Ostali su i nakon 30 godina jedna mala, provincijalna, zaostala stranka, zarobljena u jugokomunizmu, bez znakova da bi mogli osuditi sve totalitarne i zločinačke sustave kao sav demokratski svijet.

Lili Benčik

Povezani članci

Partizani su jedino bili Hrvati

HF

Možda pomogne Ivan Žilić iz Vareša

HF

Macelj – grobnica pobijenih nevinih Hrvata

HF

Europa je pred nama

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...