Hrvatski Fokus
Religija

Podučavanje Crkve, znanosti i pseudoznanosti  Homoseksualni aktivisti i politička agenda

BCP-ov komentar na novinarski intervju s promotorom homoseksualnosti, vatikanskim savjetnikom, svećenikom Jamesom Martinom SJ

 

Da bi uklonio moralne zakone i nauk Crkve, isusovac Martin u svom intervjuu poziva na znanost i licemjerno izjavljuje: “Zašto se ne bismo otvorili onome što nas nauka može naučiti?” Međutim, moramo razlikovati: postoji znanost koja traži istinu, a postoji pseudoznanost, instrument politike i ideologije, koji uništava istinu. Martin se poziva na ovu pseudoznanost.

Publicist: … citat iz crkvenog dokumenta: “Suočavajući se s raznim biblijskim i teološko-moralnim tumačenjima koja negiraju moralno zlo homoseksualnog ponašanja, Crkva nas podsjeća da je njezino učenje nepogrešivo.” Znači li to da moramo shvatiti da odbacujemo znanost i rasprava je zatvorena?

Martin: „Zašto se ne bismo otvorili onome što nas nauka može naučiti? Sjetite se da se teologija tradicionalno definira kao „fides quaerens intellektum“ ili „vjera koja traži razumijevanje“. Vjera nema razloga bojati se znanosti.”

Odgovor na manipulativno pitanje i Martinov manipulativni odgovor: Ovo je manipulacija znanošću. Moramo znati da moramo razlikovati korumpiranu pseudoznanost od stvarne znanosti. Desetljećima su zagovornici LGBTI-a tvrdili da se ljudi rađaju s homoseksualnom orijentacijom i samo tijekom života moraju saznati koja je njihova stvarna orijentacija, koja se može razlikovati od njihove biološke. Ova pseudoznanost djelomično se probila čak i u Katoličku crkvu, gdje je glavni izravni zagovornik ove linije vatikanski savjetnik za medije James Martin, kao svjetski poznati autor medijskih konferencija i knjiga, zagovara promjenu crkvenog učenja o homoseksualnosti, navodeći da “najpoznatiji psiholozi, psihijatri, biolozi i sociolozi kažu da su ljudi upravo takvi rođeni”. Suprotno tome, znanstveni časopis Science objavio je opsežnu znanstvenu studiju u rujnu 2019. čiji zaključci jasno pokazuju da ne postoji takozvani “gay gen” koji bi uzrokovao homoseksualnu orijentaciju kod ljudi. Studija, koja je također objavljena, provela je anketu na 500 000 ljudi, postavši tako najveća i najdetaljnija studija ove vrste. “S genetičke točke gledišta, ne postoji niti jedan element koji bi mogao opravdati homoseksualno ponašanje”, rekla je genetičarka Andrea Ganna s Instituta za molekularnu medicinu Finske i autorica projekta. (https://science.sciencemag.org/content/365/6456/869)

U tom pogledu, kanadski povjesničar roda Christopher Dummitt otvoreno je rekao o svom projektu u kojem je potkrijepio rodnu ideologiju: „Rodne studije? Pogriješila sam … U osnovi sam to samo izmislila … ”U internetskom časopisu Quillette priznao je da je lagao i krivotvorio rezultate svog istraživanja. Unatoč tome, komore za ravnopravnost spolova širom svijeta rade u svojim aktivnostima sa zaključcima do kojih je došao u svom “istraživanju” i koje je sam na kraju opisao kao lažne. Christopher Dummitt rekao je: „Da ponovim: problem je bio i jest u tome što sam sve izmišljao. Inzistirao sam na tome da seks ne postoji. I znao sam to. Jednostavno sam to znao.” Christopher Dummitt otvoreno priznaje da je također manipulirao brojem ispitanih ljudi. Zaključci su izvedeni iz samo pet slučajeva.

Nakon 20 godina prevarantskih studija, Dummitt se kaje zbog svojih djela i jednostavno kaže: “Mea culpa … U osnovi sam to izmislio …” i dodaje, “Nisam bio sam”. Prema Dummittu, cijela znanstvena zajednica uključena u rodne studije iskrivljuje ili krivotvori podatke. “Tako funkcionira polje rodnih studija.” (https://quillette.com/2019/09/17/i-basically-just-made-it-up-confessions-of-a-social-constructionist/)

Isusovac Martin poziva se na slična znanstvena istraživanja, ali za razliku od Dummita, on nema poniznosti priznati da se sve njegove homoseksualne propagandne aktivnosti u Crkvi temelje na prijevari.

Martinove laži o takozvanoj znanstvenoj validaciji homoseksualnosti pobijaju se materijalima s 11. nacionalne konferencije Udruge kršćanskih zdravstvenih radnika o etičkim problemima u medicini, Prag, 21. i 22. listopada 2000., pod naslovom „Homoseksualnost: normalna varijanta ljudskog Ponašanje?” Citiramo:

Značajka homoseksualnosti je širok spektar drugih seksualnih praksi, od kojih neki mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Što se tiče seksualnog ponašanja u društvu općenito, kada se sruši jedan socijalni tabu, drugi padaju lako i brzo.

Homoseksualni aktivisti pokušavaju prikupiti što više dokaza kako bi dokazali da su rođeni na ovaj način i da se ta činjenica mora prihvatiti i živjeti. Gotovo 80 godina duga opažanja pokazala su da obiteljsko okruženje igra presudnu ulogu u razvoju homoseksualnosti.Ne samo jednostavan izbor, već i kompulzivni poremećajOd svih bioloških instinkta, spolni je instinkt najviše povezan s osjećajem užitka. Iskustvo užitka stvara snažan poticaj za oblikovanje nečijeg ponašanja. Ako biološki instinkti, a posebno seksualni, nisu barem djelomično regulirani i stavljeni pod kontrolu civilizacijskih utjecaja kulture i volje, prisila da ih se zadovolji odmah postaje duboko ukorijenjena u neuronskoj mreži mozga. Tada je posebno teško izbrisati svijet seksualnih maštanja. Iz tog razloga, neuređene seksualne tendencije postaju navike, a zatim prisila i konačno nešto što se teško može razlikovati od ovisnosti.Činjenice koje homoseksualno ponašanje dokazuju kao kompulzivni poremećaj uključuju izuzetno visoku promiskuitetnost tipičnu za homoseksualne odnose i isprepletanje homoseksualnog načina života s drugim ovisnostima, poput alkoholizma ili zlouporabe teških droga.Homoseksualni aktivisti i politička agendaMogu se postaviti pitanja zašto gore spomenuti podaci danas nisu općenito prihvaćeni. Zašto stručnjaci za psihijatriju i seksologiju i dalje navode djela koja su neispravna ne samo u pogledu metodologije, već i u smislu interpretacije rezultata? Zašto se homoseksualcima savjetuje da prihvate svoje takozvano normalno ponašanje i da svoj intimni život usklade sa svojom sklonošću? Pogledajmo ukratko povijest.Gay aktivisti pretpostavljali su da će, ako budu uspješni u redefiniranju homoseksualnosti, ostatak društva vrlo brzo usvojiti to novo shvaćanje jer su Amerikanci postali nacija ovisna o stručnjacima. Zbog toga su svoj napad usmjerili na Američko psihijatrijsko udruženje (APA). Davne 1963. godine, Odbor za javno zdravstvo Medicinske akademije u New Yorku izvijestio je da je “homoseksualnost zaista bolest”. Samo deset godina kasnije – bez značajnih novih znanstvenih dokaza – argument homoseksualnih aktivista postao je novi standard u psihijatriji. 1973. APA je izglasao izbacivanje homoseksualnosti sa službeno odobrenog popisa psihijatrijskih bolesti. Takozvano istraživanje započelo je sve dok homoseksualnost nije uklonjena s popisa i nije dolazilo u obzir da se išta više o tome promijeni. Glasovanje APA-e za normalizaciju homoseksualnosti vođeno je politikom, a ne znanošću. Nešto ranije, 3. svibnja 1971., prosvjedni homoseksualni aktivisti upali su na sastanak uglednih pripadnika te profesije, uhvatili mikrofon i “objavili rat psihijatriji” jer je, kako su rekli, “psihijatrija vodila nemilosrdan rat istrebljenja protiv nas”.Kad se 1973. godine službeno sastao APA-in Odbor za nomenklaturu kako bi razmotrio to pitanje, ishod je već bio dogovoren iza zatvorenih vrata. Službeno glasovanje održano je prema planiranom scenariju. Homoseksualni aktivisti reagirali su brzo i učinkovito. Prethodno su sastavili pismo i poslali ga preko 30 000 članova APA-e. Oni su ih maltretirali kako bi “glasali za promjenu nomenklature”. Četiri godine kasnije, rezultati istraživanja među psihijatrima pokazali su da se 69% njih nije složilo s prethodno izmanipuliranim glasanjem i još uvijek homoseksualnost smatra poremećajem. Bayer primjećuje: “Rezultat nije bio zaključak zasnovan na približavanju znanstvene istine kako je diktirao razum, već radnja koju je zahtijevala ideološka narav vremena.”Dr. Satinover piše: “Sve su se ove promjene u definiciji i klasifikaciji homoseksualnosti dogodile u znanstvenom vakuumu.” Mnoge današnje istraživačke aktivnosti na ovom polju imaju unaprijed određeni rezultat. Treba napomenuti da je “ovo otvorilo psihijatriju da bude prva među profesijama kojima se politički manipulira”, piše dr. Satinover.Ovdje možemo vidjeti da su takozvani renomirani znanstvenici, na koje se Martin odnosi, oni koji su već prihvatili lažne temelje progurane snažnom političkom scenom. Ovdje se ne radi o znanosti, već o politici i ideologiji. Danas svi mogu vidjeti da se homoseksualnost ciljano promiče s ciljem demoralizacije društva, uništavanja obiteljske institucije i, u konačnici, smanjenja čovječanstva. Isusovac Martin to dobro zna, a opet cinično laže ljudima u lice. Šuti o bitnim svrhama ove homoseksualne ideologije, zajedno s rodnom ideologijom i terorom takozvanog spolnog odgoja, što je zapravo demoralizacija djece. Isusovac Martin djelotvoran je instrument nevaljalog pape Bergoglia koji legalizira homoseksualnost u Crkvi. Ovo je pobuna protiv Boga i protiv božanskih, moralnih i prirodnih zakona. To je vidljiv dokaz da je Bergoglio nije valjani Papa, već izdajnik i neprijatelj Krista i Crkve. Među onima koji su u jedinstvu s njim je i Archbp Kondrusiewicz koji pokušava srušiti legitimnu vladu u Bjelorusiji i uspostaviti homodictatorship na čelu sa ženama koje ili javno promiču homoseksualnost ili su do sada diplomatski šutjele na tu temu. Je li nadbiskup svjestan posljedica svog zločina za nevine i iskrene kršćane i ljude dobre volje u Bjelorusiji? Kad bi barem ovaj hijerarh imao barem toliko poniznosti kao kanadski povjesničar Ch. Dummitt koji je rekao Mea culpa! i priznao svoju prijevaru: Pogriješio sam. U osnovi sam samo sve izmislio! Kad bi barem isusovac Martin i pseudo papa Franjo Bergoglio imali toliko poniznosti da razotkrivaju i priznaju istinsku namjeru homoseksualne propagande u Crkvi. Do sada još uvijek ustraju u ciničnoj tvrdoglavosti i lažima. Oni odbijaju vidjeti strašne posljedice za narode i za duše koje je demonska ideologija bacila u vječno prokletstvo. Hoće li se ovi zavodnici i varalice u crkvenom ruhu okrenuti od laži prema istini? (Bizantski katolički patrijarhat) 

Povezane objave

666 – broj židovskog bankarstva

HF

Znamo, ti nas voliš

HF

Crkva mora biti sudionik političkog života

HF

SOLUS CATHOLICUS – Misterij bolesti i smrti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više