Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Milan Bandić – hrvatski Franz Josef Strauß

Vjerujem da će Milan Bandić nakon kratkoga boravka u čistilištu dospjeti u raj, za razliku od većine naših političara

 

O Milanu Bandiću rijetko ćete čuti ružnu riječ, najviše poradi njegove socijalne osjetljivosti. Njemu nije bio problem otići u romsko naselje na periferiji grada i novim cipelama gaziti po blatu i donijeti siromašnim građanima struju, vodu, cestu. Njemu nije bilo teško saslušati svakoga čovjeka i pomoći ako može, a u centraliziranome i birokratiziranome sustavu za koji trebaju veze, poznanstva i stranačke iskaznice jedino rješenje biva cezarizam u kojemu Cezar sječe gordijske čvorove polipa administrativnoga – da se legalizira gradnja izbjeglicama iz BiH u Dubravi ili Kozara Boku, da se pruži stipendije siromašnim studentima iz “provincije”, da se olakša biznis tajkunima, da se velečasnome obreže živica i sredi parkirno mjesto, da se sa pravoslavcima na njihovu slavu jede iz iste žličice (kašike), da se bude sa antifašistima (čitaj komunistima titoistima) i nakon toga trči maraton Kraljici mira (Gospi). Znao je poslušati pametnije od sebe (rijetka vrlina kod nas ljudskoga roda, jer svi smo “prepametni” i u sve se razumijemo) kada se radilo o ekonomiji i kulturi, znao je svaki komunalni problem u gradu.

Naravno ne ću ulaziti u analizu Holdinga, ne ću ga hvaliti zbog pokušaja spasa Imunološkoga zavoda, ne ću ga kritizirati zbog zamjene atraktivnoga zemljišta u centru za periferiju ili pogubnoga vađenja šljunka i atrazina u vodi preko golfa na Blatu, ne ću ulaziti u kadrovska rješenja – jer je o tome trebalo pisati dok je bio živ, a ja koji nisam Zagrepčanin neću se baviti zagrebačkim pitanjima. Jednostavno  je činjenica da čovjek koji dugo stoji na čelu administracije zna sve tajne, ima sve poluge i radio je tolike usluge ljudima da stvari jednostavno bez njega ne mogu funkcionirati. Ipak dizanje nebodera u Heinzelovoj visokih 140 metara za mene je ludost, kao što je u ludost da su u tako lijepoj zemlji kao što je Hrvatska otoci, Zagora i plodna Slavonija ispražnjeni od stanovništva, dok polovica mladih i djece, i više od polovice fakultetski obrazovanih ljudi žive u glavnom gradu. To strateški i demografski je samoubojstvo.

Potres u Zagrebu je otkrio svu trulež iza filigranskih pločnika i fasada; tu je došlo do toga da ni Grad ni država ne žele preuzeti dio obveza. Uostalom bogati ljudi koji su kupili  nekretnine u centru znali su za njihovo loše građevinsko stanje. Iz Ružića (rouge et noire!!!) je osim gradonačelnika Bandića i Jurčić, a iz Seonice je žuti (liberal) Jozo Radoš. Franz Josef Strauß (1915. – 1988.) 27 godina je bio glava bavarskoga CSU-a i u njegovo doba je ekonomski razvoj te slobodne pokrajine fascinirao. Jako je valjao našim Hrvatima, razumio je, bolje reći htio je, za razliku od mnogih, razumjeti „hrvatsko pitanje“ u SFRJ!

Drugi primjer čovjeka jake socijalne osjetljivosti je Al Capone, koji je otvorio prvu pučku kuhinju u SAD-u za siromašne i nezaposlene. Treba reći da se Al obogatio na alkoholu, ne na drogi ili nečemu još crnjem. U biti iza Ala je stajao gradonačelnik Chicaga Meyer Lensky i veliki biznis SAD-a. Završimo sa pričom iz Biblije (Duhovna riječ) o nepoštenome upravitelju koji je shvativši prolaznost svoga položaja i života činio dobra djela. Vjerujem da će Milan Bandić nakon kratkoga boravka u čistilištu dospjeti u raj, za razliku od većine naših političara koji su “vatreni”. Zato se Isus koristi prispodobom o nepoštenom upravitelju (Lk 16, 1-10) kako bi nas uputio u istinu o nama. Ovaj se put Isus služi životnom situacijom. Stvarni događaj oblikuje u jednu prispodobu koja sadrži pouku. Glavni je lik epizode neki čovjek koji je bio upravitelj imanja svoga gospodara. Izgleda da je njegova poslovna neodgovornost i nesavjesnost bila poznata svima. On sam ne prihvaća kritiku i potrebu popraviti se. Misli da je tako najbolje. Zbog toga je izgubio povjerenje kod svoga gospodara. Dolazi dan kada mora položiti račun za svoje neodgovorno poslovanje. Sada mu se otvaraju oči. Zna da će sve svoje privilegije izgubiti. Vrijeme se ne može vratiti. Zato se odlučuje na još jedan lukav korak. Od dosadašnjih dužnika svog gospodara čini svoje prijatelje. Još se jednom služi podmuklim načinom kako bi prevario svoga poslodavca. Čini se kako uspijeva u prijevari. Na kraju gospodar hvali svoga radnika za snalažljivost.

Na prvi pogled ta se prispodoba čini nerazumljivom, iako je sve dobro završilo za nepoštenog upravitelja. Mi smo očekivali da će gospodar kazniti svoga radnika. Takve su situacije i danas prisutne u našem društvu. Uspijevaju oni koji imaju podmukliji plan zarade. Onima koji su pravedni i pošteno rade se ismijavaju. Isusova priča je uvijek poučna. On zna da su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji nego sinovi svjetlosti (Lk 16,8). Djeca ovoga svijeta više vole tamnu stranu nego svjetlo Božje prisutnosti i pravednosti u srcu. Prema Isusovim riječima oni koji više vole bogatstvo ovoga svijeta nego Boga, uvijek znaju dobro trgovati, odnosno snalaziti se na ovom svijetu. Svu svoju energiju usmjeravaju na materijalno dobro. I zato se svatko od njih odlikuje snalažljivošću i uspjehom. Mi smo djeca svjetlosti. U našim srcima gori plamen Božje pravednosti. No moramo ipak biti snalažljivi više u duhovnim dobrima negoli materijalnim. Snalažljivost u duhovnim dobrima oslobađa ovisnosti o materijalnim.

Teo Trostmann

Povezani članci

Državni udar predsjednika Vlade

HF

Pismo branitelja Nini Obuljen

HF

Nu2, Stanković i Hribarove laži

HF

Zapisi u doba Corone

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...