Za nedoživljeni rođendan – V. Čižek (28. 2. 1928. – 25. 11. 2000.)
Gledam tvoju malu sliku
U okviru pozlaćenu
Pa mi često na vidiku
Bog navijesti samo mijenu.
Prijatelj si meni bio,
Hrvat rodom. Život cio
Svom si rodu posvetio.
Od mraka se nisi krio.
Nikad suza u tvom oku
Vidljiva mi nije bila.
Ljubio si svoju Boku,
Sva Hrvatska bje ti mila.
Vjenceslave, dragi brate,
Svi zlobnici kada-tada
Svoje grijehe skupo plate.
Pravda ne mrije nikada!
Iako već ljeta dosta
Ti u grobu lednu jesi,
Dubok trag za tobom osta:
Hrabro djelo rod tvoj resi.
I danas si među nama .
Luč slobode tu još plamti.
Tvoje djelo Hrvat pamti,
Ni pjesma ti nije sama!
Devedeset i tri ljeta
Rođendana tvoga sveta
Danas tvoja braća slave
U slobodi. Usred jave.
Priča teče. I sjećanje.
Među nama ti si živ.
Tvoje djelo – svjetlo danje
Po zasluzi, posta div!
