Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

U mraku

Vrijeđanja s tavana

 

Nematerijalna kulturna baština Vojvodine i njezina promocija i zaštita u suvremenim okolnostima bila je tema javne diskusije „Vojvođanskog koda“ održane 25. prosinca 2020. godine (dakle, prošle godine) na „Media HUB-u“ Nezavisnog društva novinara Vojvodine kao svršetak dvoipolgodišnjeg projekta „Čuvarkuća“ koji je sprovela Fondacija 021. U diskusiji na daljinu sudjelovali su načelnica Arhitektonskog sektora Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture dr. Slavica Vujović, predstavnik udruženja „Almašani“ iz Novog Sada Filip Vlatković i predsednik HKPD „Matija Gubec“ iz Donjeg Tavankuta Ladislav Suknović.

Predstavnik udruženja „Almašani“ govorilo je o potrebi očuvanja Almaškog naselja u Novom Sadu, a dr Slavica Vujović je, između ostalog, rekla da ako izdvojimo tradiciju, naročito u današnje vreme kada je ona ustvari izgubila svakodnevnu praksu, važno je da osvestimo suštinu naše kulture, a ne samo njene manifestacije i usredsredimo pažnju na tome kako da svakodnevno prepoznamo šta su to u našoj kulturi prave vrednosti.

Da predstavi te prave vrednosti u kulturi Hrvata u Vojvodini za ovu diskusiju delegiran je “bunjevački dahrvat” Ladislav Suknović, a tko bi drugi! (Objašnjenje termina “bunjevački dahrvat”: Bunjevci, koji se izjašnjavaju kao Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme, Bunjevce koji se ne smatraju Hrvatima nazivaju “Bunjevci nehrvati”, pa bi oni po tom onda bili “Bunjevci dahrvati” ili “bunjevački dahrvati”).

Budući da je kulturna baština ovdašnjih Hrvata danas koncentrirana u Donjem Tavankutu (!?) Suknović je našao za shodno da kaže kako i infrastrukturni problemi (u tako kulturnom selu) mogu da spreče uspješno sprovođenje projekata vezanih za očuvanje kulturne baštine, pa je rekao (kako stoji na linku “Multi radia” https://multiradio.rs/vojvodanski-kod-znacaj-ocuvanja-i-promocije-kulture/ ):

Tu bih naveo internet konekciju u selu. Sada to deluje malo smešno, mi ovako prezentujemo da je celo selo bilo povezano preko tornja. Ako se pojavi neko ko greškom isključi osigurač koji napaja toranj celo selo ostaje bez interneta, a vi ste vezani sa određenim rokovima da pošaljete projekte. Ili kad imate poštu koja vam radi do 12 sati i slično.

I sada dolazimo do suštinskog pitanja vezanog za sve Hrvate u Republici Srbiji: Zašto se u svim ovdašnjim hrvatskim medijima takav Donji Tavankut prikazuje kao epicentar kulture i politike svih Hrvata u Republici Srbiji i kako je ispred 57.900 Hrvata u republici Srbiji na ovaj panel o zaštiti kulturnog nasleđa dospio baš Suknović?

Prvo, Donji Tavankut je rodno mjesto Tomislava Žigmanova i ovaj od njega svo vrijeme pravi Potemkinovo selo. Uspio je u njega svojevremeno dovesti tadašnju predsjednicu Repubike Hrvatske i predsjednika Republike Srbije poslije čega je asvaltiranje dva šora u Donjem Tavankutu prikazano kao ispunjenje svih želja Hrvata u Republici Srbiji od strane srbijanskih vlasti!

Drugo, Donji Tavankut je epicentar sukoba “bunjevačkih dahrvata” s “bunjevačkim nehrvatima” oko vlasti, pri čemu su ovi prvi nedavno izgubili vlast u MZ i nastavu na hrvatskom jeziku u OŠ, pa se treba ponovo dokazivati!

Treće, zbog koncentracije svih krovnih hrvatskih institucija u Subotici u kojima su u ogromnoj većini zaposleni plaćeni “bunjevački dahrvati” zahvaljujući višegodišnjim manipulacijama upravo Tomislava Žigmanova, u Suboticu i okolicu se slivaju (nesrazmerno u odnosu na broj Hrvata koji tu žive) ogromna sredstva poreskih obveznika Repubike Srbije i Republike Hrvatske i druga sredstva koja pripadaju svim Hrvatima u Srbiji. Kako to traje petnaestak godina “hrvatske” udruge u donjotavankutskom trokutu (Subotica i okolica) jačaju u odnosu na ostale hrvatske udruge, pri čemu je HKPD “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta jedan od eklatantnih primjera.

I četvrto, a može biti i prvo, Ladislav Suknović je u bliskoj rodbinskoj vezi s Tomislavom Žigmanovim!

Zato su u Donjem Tavnkutu najbolje i bundeve, i jabuke, i slama i sve drugo i od toga se prave najbolje kulturne manifestacije. A kroz sve se provlači naglasak na bunjevačkom i salašarska bunjevština se nameće svim Hrvatima u Srbiji kao njihovo najveće kulturno dobro.

Zato, poslije mjesec dana od održavanja gore navedene on line diskusije,  jučer, 22. sječnja 2021., i takozvani Dnevnik na hrvatskom jeziku (da ne bismo nikako previdjeli ili, naopko, zaboravili ovaj događaj) ponovo donosi reportažu o tome i o Donjem Tavankutu!

I sve bi to još bilo jako lijepo da glavna urednica takozvanog Programa na hrvatskom jeziku RTV2, “bunjevačka dahrvatica” (dovedena iz Subotice jer u Novom Sadu nema Hrvata koji bi mogao obavljati takvu funkciju), namjerno prošle jeseni nije poslala svoju ekipu na kulturnu manifestaciju Preprekova jesen HKUPD “Stanislav Preprek” te o njoj ne postoji zapis (reportaža)!!!

Preprekova jesen je kulturna manifestacija Hrvata u Novom Sadu na pokrajinskoj razini sa bogatim programom i izlaskom svake godine nove zbirke do tada neobjavljenih kratkih priča na hrvatskom jeziku autora iz cijele regije i šire.

Uz Preprekovu jesen HKUPD “Stanislav Preprek” ima sličnu manifestaciju na pokrajinskoj razini koja se zove Preprekovo proljeće. Uz bogat program i na toj  manifestaciji promovira se svake godine nova zbirka do tada neobjavljenih pjesama na hrvatskom jeziku autora iz cijele regije i šire, čemu ovdašnje hrvatske institucije i mediji također ne pridaju važnost, jer Tomislav Žigmanov ovu udrugu naziva minornom!!!

A Književni klub HKUPD “Stanislav Preprek” upravo tiska i Antologiju pjesama članova Kluba u razdoblju od deset godina unazad pod nazivom Stablo staro, vrijeme slavno.

Glavna urednica Programa na hrvatskom jeziku nije imala ni ekipu na otvaranju izložbe čuvenog hrvatskog vajara Petra Hranuellija 14. sječnja ove godine u Galeriji 73 u Beogradu, jer je i Beograd daleko u odnosu na Donji Tavankut, a Hranuelli se nikako ne može mjeriti sa Ladislavom, pa ni cijela kulturna elita prisutna na otvaranju, kao što su, primjerice: 

– Maja Bogdan, opunomoćeni ministar veleposlanstva RH u Beogradu koja je otvorila izložbu,

– Velimir Pleša, generalni konzul RH u GK Subotica,

– Gorazd Ćuk, Pigmalion, Ljubljana,

– Rade i Bosiljka Sekulić, 

– Nadežda Samardžić, slikar konzervator, restaurator, mr komunologije, Tivat,  

– Katica Naglić, upraviteljica Fondacije A. G. Matoš,

– Maja Obradović, akademski slikar, Beograd,

– Vladan Branković, direktor RPK ,

– Velimir Ilić, novinar HINA, Zagreb

– Dejan Grujić, novinar Radio 202 Beograd,

– Nebojša Glišić, novinar RTV Happy Beograd,

– Anja Alač, glumica BDP

– Milica Kralj, režiser, profesor,

– Aleksandar Alač, glumac BDP,

– Vladanka Cvetković, književnik,

– Đurđica Vali Gajić, dizajner, muzičar…

Ovo se ne zove direktno zagađivanje hrvatskog kulturnog prostora u Srbiji (i negativna selekcija) i to od strane ovdašnjih službenih hrvatskih institucija jer su u njima u većini zaposleni plaćeni “bunjevački dahrvati” s Tomislavom Žigmanovim na čelu, ali kada ja o tome pišem onda je to “strašni nasrtaj Branislava, koji vješto skriva svoj srpski identitet, i pokušava svojim smiješnim napisima zagaditi javni prostor Hrvata u Srbiji“! To bolesno stanje u našoj zajednici ovdje treba promjeniti pod hitno!  

Branimir Miroslav Tomlekin   

Povezani članci

KESTEN ISPRED GIMNAZIJE

HF

Vjenceslavu robu

HF

Rječnik dvaju tipološki različitih jezika

HF

Zatvorski sukobi s jugoslavenskom mafijom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...