Štovanje dragog prijatelja
Marijanu, prijatelju svome,
U brigama i čežnjama što je,
Rado bih ja ispunila želju
Da Hrvati žive u veselju.
Kad bi Hrvat bio svoj na svome,
Vjerovao sebi, a i Bogu,
Ne bi dužan bivao nikome
A svi njemu vjerovati mogu.
Marijane, prijatelju, brate,
Nisu Tvoje želje nemoguće:
Da Hrvati svi se doma vrate
I ostanu svi kod svoje kuće.
Kad bi bilo i ljubavi vruće,
Sve što nam je i drago i sveto,
Ne bi prazne zjapile nam kuće
Niti sveto bilo preoteto!
Sve što Hrvat u tuđini ima
Nije blago niti zdrava klima,
Već su snovi za život im novi
Što su snili naši pradjedovi.
Marijane, prijatelju dragi,
Ove riječi ne mjeri na vagi.
U svaku je i vjera utkana:
Zacijelit će od Hrvata rana!
Kad se štuju dobri prijatelji,
Bog ih dragi dariva po želji!
(Dragom prijatelju Marijanu Majstoroviću, u znak skromne zahvalnosti za bogate dare kroz naš HRVATSKI FOKUS)