Ponavlja se “prva bunjevka” i “sedam bunjavaca” + “srimski hrvat”
Bez ikakvog komentara na usvajanje bunjevačkog jezika u Skupštini grada Subotice kao službenog jezika od jučer je na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća ponovljena fotografija od prije skoro pola godine koja je tada poslužila kao „dokaz jedinstva svih čelnika subotičkih krovnih institucija Hrvata u Republici Srbiji i potvrda njihovih velikih uspjeha“. Umjesto da svi daju ostavke povodom sramote koju su svi Hrvati, ne samo subotički, doživjeli na jučerašnjoj sjednici Skupštine grada Subotice, oni se opet slikaju, valjda „jedinstveniji“ nego ikada, i bojim se da slijedeći „uspjeh“ ovih likova koji vode (u propast) sve Hrvate u Srbiji ne bude usvajanje šokačkog jezika kao službenog, za početak, opet u Subotici.
Ostaje mi još jedino da ponovim ono što sam tada napisao u vezi te fotografije:
»NAŠA PRVA BUNJEVKA I SEDAM BUNJEVACA + „SRIJEMSKI HRVAT“
Povod što se danas naša prva Bunjevka („bunjevačka Hrvatica“, Bunjevka i Hrvatica) slikala sa svojih sedam „bunjevačkih Hrvata“, plus jedan „srijemski Hrvat“, na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća, a baš u ovom sastavu, nije poznat, ali liči na zbijanje redova onih koji su preostali na liniji ne mijenjanja ničega od onoga što uništava ovdašnju hrvatsku nacionalnu zajednicu već desetak godina.
Nije čudo, jer raspolažu sa oko milijun eura godišnje i djele ih po sistemu „ja tebi, ti meni“, a svi su „bunjevački Hrvati“ iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica), osim jednog „srijemskog Hrvata“!
Već iz toga je jasno da su nereprezentativni predstavnici svih ovdašnjih Hrvata jer „bunjevačkih Hrvata“ je neznatan broj u odnosu na sve Hrvate u Republici Srbiji, a sve funkcije su uzurpirali manipulacijama, podvalama, lažima, plagijatima i sl.!
A da bi se nabrojale sve funkcije ovih osam „bunjevačkih Hrvata“ i jednog „srijemskog Hrvata“ vezane za politiku i kulturu svih ovdašnjih Hrvata trebala bi podeblja knjiga. Uvukli su se u svaku poru kulture i politike ovdašnjih Hrvata i vladaju njihovim životima.
Oni određuju tko je koliki Hrvat ili uopće je li Hrvat, pri čemu jedno krvno zrnce iz donjotavankutskog trokuta vrijedi nemerljivo više od ostalih hrvatskih krvnih zrnaca.
Oni određuju svake godine koja knjiga je „najbolja“ u ovdašnjih Hrvata, pri čemu su plagijati „podobnih“ neuporedivio vredniji od originala „nepodobnih“.
Oni određuju koja hrvatska kulturna udruga koliko vrijedi, pri čemu su one iz donjotavankutskog trokuta mnogo vrijednije od onih u Novom Sadu, Srijemu, Beogradu, Nišu…
Ovih devet likova (sa nekolicinom svojih plaćenih poltrona) kroje sudbinu svakog od 57.900 ovdašnjih Hrvata, od vrtića do radnog mjesta.
Oni upisuju svake godine jedan razred prvačića iz donjotavankutskog trokuta na nastavu na hrvatskom jeziku i za njih i njihove roditelje obezbjeđuju sve što treba za školovanje (do kolokvija za upis na fakultete u Hrvatskoj). Ove godine su im obezbjedili i vrtić i hvale se kako su zaokružili ciklus obrazovanja od vrtića do fakulteta za sve Hrvate u Republici Srbiji.
Oni u svojim medijima pišu i govore stostruko više o beznačajnim likovima iz donjotavankutskog trokuta u odnosu na sve hrvatske intelektualce u Srbiji, jer naša prva Bunjevka u svom prvom intervjuu je rekla da ovdašnji hrvatski intelektualci ne rade u korist hrvatske zajednice.
Oni imaju časopis za književnost i umjetnost pljuvanja i vrijeđanja neistomišljenika i glorificiranje plagijatora Ive Andrića.
Oni podižu spomenike pri čemu cijela hrvatska javnost, uz prisustvo najviših dužnostnika iz Republike Hrvatske, ne zna što je prekriveno na poleđini spomenika da bi se sakrila besramna manipulacija, a otvara ga naša prva Bunjevka naglašavajući riječi onog na spomeniku:
Mene je prava Bunjevka rodila i zato donle neću da virujem, dok se ne osvidočim da i vi ostali blagog ovog naroda sinovi, koji ste na persih Bunjevakah, Šokicah i Bošnjakinjah odhranjeni… (što je s Hrvaticama?)
Oni imaju časopis koji donosi članke „iz života ovdašnjih Hrvata“, a liči na subotički lokalni list.
Oni imaju TV dnevnik na hrvatskom jeziku koji donosi novosti koje se mogu čuti na desetine TV kanala svakih pol sata, uz vremensku prognozu i jednu-dvije reportaže, uglavnom iz donjotavankutskog trokuta.
Oni odlučuju koja je najljepša pjesma u Hrvata, pri čemu je to uvijek bunjevačka pisma (što bliže rodbine, ako može i kćeri onih koji odlučuju o najljepšoj pjesmi).
Oni imaju „hrvatsku političku parlamentarnu stranku“ koja nije niti u jednom parlamentu i nema članstvo, ali ima predsjednika kojem je odavno istekao mandat.
I još bezbroj takvoga nečega.
Da hrvatska nacionalna zajedica u Republici Srbiji normalno fukcionira mora se formirati nova politička stranka svih Hrvata u Republici Srbiji, izabrati novo nacionalno vijeće svih Hrvata u Republici Srbiji i moraju se formirati institucije u interesu svih Hrvata u Republici Srbiji.
Ove na slici treba ostaviti da riješavaju donjotavankutske probleme, prije svega da tamo izbroje koliko ima „bunjevačkih Hrvata“, koji su i Bunjevci i Hrvati, u odnosu na 16.706 Bunjevaca koji nisu Hrvati.
Miroslav Cakić, Novi Sad, 25. listopada 2020.«
