I sve što steče iza tebe osta
(Ante pontem ange lorum)
Čovječe, oprez, ne putuj bez svijeće.
Na mračnu stazu ne ide se tako.
Kad vid je mutan nastrada se lako.
Nitko ti udes ni primijetit ne će.
Uspjeh te vuče k vrhu PIRAMIDE.
Ne mariš kog’ ćeš pregazit na putu.
Ponosno šetaš u “novom kaputu”,
Da već i tvoji najbliži se stide.
Jučer si bio nepoznat i jadan,
Al’ imao si dušu i poštenje.
Nu, pred tobom se stvori iskušenje,
Il’ biti “prodan”, ili, možda, gladan.
I, ti se proda rad’ graha u loncu.
Nalogodavci skrojiše ti mjeru.
Iz tvoje duše iščupaše vjeru.
Pretvoriše te u lutku na koncu.
Tvoj život posta prividan i lažan.
Ni vapaji te ganuti ne mogu.
K’o bogohulnik obraćaš se Bogu.
Ni On ti nije potreban ni važan.
…Zategni uzdu, most strmoglav čeka.
S njega su mnogi u sunovrat pali,
Jer zbog brzine nisu pred njim stali
Nit im je bio vidan izdaleka.
Kasno će biti zdvajati kod mosta,
Kad te brzina ispred njega spusti,
A duša još ti pokaj ne izusti
…I sve što steče iza tebe osta.
Sve što si stek’o – lažno il pošteno,
Marljivim radom, il’ iz tuđe muke,
Na mostu će ti ostat prazne ruke
I uzaludno vrijeme izgubljeno.
