Hrvatski Fokus
Znanost

Eutanazija i “tableta protiv smrti”

U nekim zemljama eutanazija je zakonski propisana, dopuštajući ili zabranjujući “potpomognuto samoubojstvo”

 

Dr. Richard Hoe Lawrence Day (New York, 28. III. 1905. – Westbrook, Connecticut, 15. VI. 1989.) rodio se 28. ožujka 1905. u New Yorku u Sjedinjenim Državama Amerike kada je njegov otac William Scofield Day imao 41, a majka Emily Hoe Lawrence 37 godina. Živio je na Summitu, Union, New Jersey, Sjedinjene Države oko 10 godina i The Bronx, New York City, New York, Sjedinjene Države 1940. Umro je 15. lipnja 1989. u Westbrooku, Middlesex, Connecticut, Sjedinjene Države, u dobi od 84 godine, i pokopan je u Bronxu, Bronx, New York, Sjedinjene Države.

Dio plana za kontrolu stanovništva, prema dr. Ricardu L. Dayu, bio je poticanje starih koji više nisu imali koristi u društvu da si oduzmu život.

Eutanazija je kontroverzna tema, jer kampanje u kampanjama zagovaraju pravo oduzimanja života, a druge skupine tvrde da je to nemoralno.

Zakoni se uvelike razlikuju u svijetu, kao i definicije eutanazije. Općenito, eutanazija je podijeljena u dvije glavne kategorije – aktivnu i pasivnu. Aktivna eutanazija je mjesto u kojem netko planira oduzeti si život, uz pomoć ili bez pomoći druge osobe. Na primjer, netko može napraviti planove za primanje smrtonosnog spoja. Pasivna eutanazija je mjesto u kojem osoba može izraziti želju da joj se ne pruži tretman za održavanje života ako se njezino stanje pogorša ili može zatražiti da joj se ne daje tekućina ili sredstva za život kad stanje postane terminalno.

U nekim zemljama eutanazija je zakonski propisana, dopuštajući ili zabranjujući “potpomognuto samoubojstvo”. Tamo gdje je eutanazija zakonski propisana, kazne za nekoga tko pomaže drugome u samoubojstvu smanjuju se u određenim okolnostima. Australija – legalno od 1997. godine, Belgija – legalno od 2001. godine, Kanada – Komplicirana pravna situacija i uvjeti razlikuju se od provincije do provincije, Kolumbija – zakonski za “neizlječivo bolesne” i osoba neće biti kazneno gonjena zbog pružanja pomoći osobi koja je smrtno bolesna pod uvjetom da je pacijent dao jasan pristanak, Indija – pasivna eutanazija legalna je od 2011. godine, dok aktivna eutanazija ostaje ilegalna, Irska – ilegalna, Japan – složena pravna situacija. Ne postoji posebno zakonodavstvo koje dopušta ili zabranjuje bilo koji oblik eutanazije, Luksemburg – legalan od 2008., Meksiko – nezakonito, Nizozemska – legalno od 2002., Novi Zeland – Ilegalno, Norveška – ilegalno, Švicarska – legalno, Turska – ilegalno, Ujedinjeno Kraljevstvo – ilegalno, Sjedinjene Države – ilegalno u većini država.

Godine 2013. francusko medicinsko etičko vijeće donijelo je odluku da se potpomognuta smrt može dopustiti tamo gdje pacijent podnosi ‘ustrajne, lucidne i opetovane zahtjeve’ da okonča svoj život i ako ‘pati od bolesti zbog koje je liječenje postalo neučinkovito’. Situaciju dodatno kompliciraju zakoni i profesionalna praksa nametnuti liječnicima. U nekim su zemljama liječnici sposobni odlučiti hoće li se životni vijek nastaviti ili ne, u drugima mogu donijeti odluku samo uz pristanak rodbine pacijenta, a u drugima ne mogu povući životnu podršku. Tamo gdje je eutanazija legalna, mogu postojati vrlo stroga ograničenja kada i kako se može dogoditi aktivna ili pasivna eutanazija. Prva spominjanja eutanazije mogu se pratiti još od rimskog doba kada je rimski povjesničar Svetonije opisao smrt Augusta Cezara.

U novijim povijesnim izvještajima, zadržavanje liječenja koristili su liječnici u različitim okolnostima kao pasivni oblik omogućavanja nekome tko pati da prirodno umre. Rasprava o eutanaziji postala je vruća tema 1984. godine kada je nizozemski Vrhovni sud odobrio liječnike koji su pomagali dobrovoljnu eutanaziju po strogim kriterijima. Mnoge zemlje, uključujući SAD i UK, pregledale su pravni okvir eutanazije i kazne za one koji su pomagali u samoubojstvu. Pro i anti grupe postale su aktivnije u lobiranju kod svojih vlada i u stvaranju propagandnog materijala koji podupire njihove posebne perspektive. Crkve i vjerski vođe uključili su se u raspravu, što je često dovodilo do žestokih rasprava u medijima.

Nizozemska je 2002. godine preispitala svoje zakonodavstvo nakon kritika da je dopuštanje eutanazije zlostavljano od strane onih koji bi imali koristi od čovjekove smrti. Novi zakoni postavljaju vrlo stroge kriterije pod kojima se može izvršiti eutanazija, uključujući sposobnost pacijenta da pristane, zdravstveno stanje osobe, medicinske postupke koji se mogu koristiti i zahtjev da liječnik mora biti prisutan kako bi nadzirao smrt pacijenta. Postoje neke predizborne skupine koje žele da ljudi imaju pravo na smrt iako možda nisu bolesni s terminalnim stanjem. Primjerice, u Holandiji postoji pokret koji iz bilo kojeg razloga želi pravo na smrt svakog građanina starijeg od 70 godina.

U Velikoj Britaniji bilo je nekoliko pravnih slučajeva visokog profila u kojima su podnositelji zahtjeva osporili nezakonitost eutanazije i pokušali ostvariti svoje pravo na smrt. Maurski ubojica Ian Brady pokušao je ostvariti pravo na smrt izgladnjujući se od gladi. Trenutno je Brady klasificiran kao ‘pacijent’ u sigurnoj bolnici gdje je osoblje dužno održavati ga na životu prisilnim hranjenjem. Brady želi biti premješten u normalan zatvor u kojem je zakonski okvir drugačiji i gdje bi prisilno hranjenje moralo biti odobreno kroz složen postupak. Organizacije kao što je ‘Dostojanstvo u umiranju’ kampanju za pravo izbora između toga gdje, kada i načina na koji netko može umrijeti te za pružanje visokokvalitetnih informacija i njege na kraju života. S druge strane spektra, organizacije poput „Care Not Killing“ promiču bolju palijativnu skrb i jačanje zakonodavstva koje sprečava eutanaziju.

Iako je svjetski pravni okvir za eutanaziju raznolik i postoje organizacije i lobiji za obje strane argumenta “za i protiv”, svijest javnosti o pravu na smrt umnogome se značajno povećala od 1980-ih. Još uvijek nismo vidjeli ‘tabletu za umiranje’ na koju se pozivao dr. Day, a niti jedna dobna granica nije postavljena kao vrijeme kada bi ljudi trebali očekivati ​​smrt – što je još jedna od izjava dr. Daya. No (kao što smo ranije napisali) vidjeli smo značajan porast broja ljudi koji podržavaju eugenički pokret na moćnim i istaknutim pozicijama.

Poredak istine, 9. siječnja 2014.,  https://drrichardday.wordpress.com/2014/01/09/euthanasia-and-the-demise-pill/

Povezane objave

Tumori prostate

HF

OTVORENO PISMO – Zaustavite COVID Holokaust!

hrvatski-fokus

Bayer AG okupirao Europu GMO hranom

HF

Opasna nevidljiva meduza Irukandji

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više