Mega frakturiranjem dolazi do poremećaja u zemljinoj unutrašnjosti zato treba paziti gdje se to radi
Miroslav Morača rođen je 1957., osnovnu i srednju školu završio u Dubrovniku. Diplomirao geologiju s paleontologijom na Zagrebačkom PMF-u 1983. godine. Uvođenjem Bolonjske reforme u našem školstvu dobio je titulu magistra geologije. Diplomski rad mu je temeljen na detaljnoj geološkoj karti Dubrovačkog područja od Jadranske magistrale, trasom žičare do tvrđave Imperijal i dalje preko izvora Omble do Golubova kamena i onda prema istoku do Ivanice i na jug do Dubca.
- Porast interesa javnosti za geologiju su prouzročili i potresi u SZ Hrvatskoj od Siska i Gline do Zagreba. Ta je zona dugo mirovala, zadnji jaki potres bio je u vrijeme Augusta Šenoe. O čemu se tu radi? Može li se očekivati smirivanje tla?
– Ovdje se radi o kontaktu dviju mikro-tektonskih ploča (Sisak i Glina), Unutarnji Dinaridi i Panonska, obje su dijelovi velike EuroAzijske tektonske ploče. U Zagrebu se radi o reversnom rasjedu ispod Medvednice, koja je dio Panonske mikro ploče. Prema teoriji elastičnog odraza, dva stijenska krila u dodiru tijekom potresa se pomaknu nakon što sile nadjačaju čvrstoću stijene ili trenje koje ih je kočilo. Budući da se ploče polagano pomiču, a stijene su čvrste, prođu deseci godina dok se ne nakupi velika deformacija i puno energije koja će uzrokovati snažan potres. Smirivanje će doći, ali se ne može reći točno kada, nakon snažnog potresa došlo je do oslobađanja dijela energije i svaki slijedećim sve više se energije oslobađa i s time je smirivanje bliže. Ove potrese je uzrokovalo pomicanje Jadranske mikro ploče (ploča Adria) koja je dio velike Afričke ploče, smjer pomicanja je sjeveroistočni i ta se ploča podvlači pod Vanjske Dinaride (zona subdukcije). S druge strane imamo zonu akrecije (razmicanja), otprilike sredinom Atlantskog oceana (Atlantski greben) gdje se Europa i Afrika, nekoliko centimetara godišnje odmiče od Amerika.
- S obzirom na značajne količine plina, možda i nafte u Jadranu može li ta eksploatacija utjecati na moguće potrese u priobalju.
– Po meni veća je ekološka opasnost, Albanija je jedina Jadranska država koja vadi naftu iz Jadrana, ali do sada nisu zabilježeni potresi koji su nastali zbog te aktivnosti. Potresi koji potresaju Albaniju su zbog kontakta Afričke i EuroAzijske ploče. Kako sam već napisao zona subdukcije, podvlačenja Afričke ploče proteže se od Dubrovnika (Stare Mokošice) do Egejskog mora, nekoliko mikro ploča. Prema istraživanjima (bušenjima) koja su rađena u vrijeme bivše države na Dubrovačkom području Jadranska mikro ploča je podvučena pod Vanjske Dinaride 10 km.
- Kakva su iskustva u svijetu sa frakturiranjem (frackingom) nafte i potresima i klizištima?
– Ne znam baš puno o ovom procesu, znam da se radi o utiskivanju komprimiranog zraka i smjesa kiselina i kemikalija u naftna ležišta, ono što je bitno reći ležišta nafte i plina su na manjim dubinama (4-5 km) nego što je hipocentar većine potresa (8-15 km). Sigurno mega frakturiranjem dolazi do poremećaja u zemljinoj unutrašnjosti zato treba paziti gdje se to radi.
- Mogu li na potrese i klizišta utjecati podzemne vode, hidrocentrale, akumulacije i jake kiše?
– Prije bih rekao obrnuto, potresi su ti koji mogu uzrokovati klizišta.
- Koliko vulkani mogu utjecati na klimu, potrese, turističku sezonu, urod, promet? Osobito zanimljivo je trenutno stanje na Islandu.
– Postoje različiti tipovi vulkana, zavisi od dubine iz kojeg dolazi lava, možemo ih svrstati u dvije grupe jedni koji su eksplozivni (Krakatau, Vezuv…) i preljevni, iz većih dubina, kao što je na Havajima i na Islandu. Postoji još jedna grupa koju nazivamo super vulkanima, najpoznatiji je Jellowstone. Eksplozivni, kako im ime samo govori počinju bučno i izbacuju materijal visoko u zrak i praćeni su velikom količinom pepela (tuf-a). Jučer je ponovo eruptirala Etna i cijela Sicilija je zatrpana pepelom. Ovaj tip vulkana je bučan i naglo izbaci puno materijala, ali se brzo zaustavi. Preljevni rade u startu manju štetu, ali njihovo izlijevanje traje duže, u slučaju Islanda po zapisima izlijevanje može trajati i do 300 godina. Od turističke sezone možete očekivati jedino znanstvenike i avanturiste koji se žele slikati pored aktivnog vulkana. Od uroda nema ništa jer lava sprži na svom putu sve, a pepeo uguši sve biljke koje pokrije. Nakon par godina to je tlo na kome sve biljke odlično uspijevaju. Što se tiče prometa najugroženiji je zračni, a cestovni ako je blizu vulkana ili je na putu lavi. Potresi su česti prije erupcije i nakon manji zbog smirivanja. O super vulkanima, bolje ih ne doživjeti, jer tu se radi o ogromnoj količini materijala koji će mjesecima zakloniti nebo na gotovo cijeloj planeti. Veliki broj biljnog i životinjskog carstva, uključujući i nas, nestat će. Kada je eruptirao Campi Flegrei, super vulkan koji se nalazi ispod Napulja – Italija, prije 2000 godina, pepeo je došao do Ukrajinsko Ruske granice i taj sloj je tamo debljine oko pola metra.
Kalifornija je ugrožena
- Je li Kalifornija vrlo ugrožena rasjedom sv Andrije?
– Radi se o zoni subdukcije (podvlačenja) Pacifičke ploče pod Sjeverno Američku, zbog dubine i dužine te zone mogu se očekivati potresi i preko 8 stupnjeva po Richteru, i Los Angeles i San Francisco su ugroženi i dosta je ljudi iselilo iz tog područja, potresi su svakodnevni.
- Može li se umjetno izazivati potrese i time nanositi vojne i ekonomske štete? Postoji mišljenje da se slavni Nikola Tesla bavio i umjetnim izazivanjem potresa.
– Koliko znam znanstvenici u SAD-u na rubovima parka Jellowstone rade planirane nizove eksplozija da bi smanjili energiju koja se nakuplja i tako odgodili erupciju tog super vulkana. Teško da bi netko išao na izazivanje potresa jer se ne može utjecati na događaje koje bi taj potres napravio jer tektonske ploče se stalno sudaraju i guraju i pomak na jednoj strani izaziva reakciju na drugoj.
- Na koji način Japan ojačava svoje građevine i infrastrukturu?
– Japan je država koja se nalazi u tzv. Pacifičkom vatrenom prstenu i njima su potresi česta pojava i zbog toga imaju institute koji se bave proučavanjem potresa i načinima kako smanjiti štetu koji ti potresi izazivaju i pogotovo da imaju što manje ljudskih žrtava. Jako paze na kvalitetu materijala od kojih se gradi i pokušavaju koristiti što mogu lakše materijale. Razvili su posebni tim stručnjaka koji proučava koji oblik temelja se najbolje prilagođava podrhtavanjima i čuva objekt koji leži na njemu.
- Danas su popularne i malo čudnovate ideje, npr. kod geologa Miroljuba Petrovića koji se drži starozavjetne geologije kao istinite. Kako ispitujemo starost nekoga kamena ili geološke formacije?
– O Starom i Novom zavjetu ne bih, jer geologija kao znanost se u njima ne spominje. Što se tiče ispitivanja starosti imamo dva načina apsolutni i relativni. Apsolutni se temelji na radioaktivnom raspadu izotopa: urana, olova, torija, kalija, argona, rubidija, stroncija ili ugljika. Ugljikovi izotopi se od navedenih najbrže raspadaju pa se metoda ugljikom koristi za mlađe stijene, a olovo i stroncij za dosta starije, a uran se koristi za najstarije stijene. Relativna ili paleontološka metoda se temelji na proučavanju i interpretaciji evolucije životinjskih i biljnih organizama tijekom geološke povijesti, a za određivanje relativne starosti služi se načelom superpozicije kao osnovom i fosilnim ostacima sačuvanim u stijeni.
- Radi li se u Visokome o prirodnim formacijama?
– Ne znam, nisam tamo bio, po onome što nalazim u medijima ima svega. Ako su to stvarno piramide onda treba arheologija odraditi svoje, za sada nema njihove reakcije.
Izvor Omble je na kontaktu Jadranske ploče i Vanjskih Dinarida
- Svijet je fascinantan, kosti kita pored Zagreba, fosilizirane srdele u zapadnoj Slavoniji, sol u Tuzli, ostaci rimskih gradova kod Napulja zatrpani Vezuvom. Koje geološke formacije su Vama najzanimljivije, posebice u našem okruženju?
– Dubrovačko područje, dio koji je na Jadranskoj mikro ploči uz more pripada gornjem mezozoiku (kreda), a što idemo prema sjeveru kada se popnemo na plato Srđa ulazimo u donji kenozoik (paleogen) koji nas prati do zone subdukcije, tu se Jadranska mikro ploča podvlači pod Vanjske Dinaride. Vanjskim Dinaridima pripadaju stijene iznad Mokošice, Rijeke Dubrovačke, Župe i Konavala. Ovaj stijenski kompleks pripada mezozoiku, izvor rijeke Omble je na kontaktu Jadranske ploče (srednji paleogen – eocen) i Vanjskih Dinarida (donji mezozoik – gornji trijas) i kako se penjemo prema Golubovom kamenu vrlo brzo idemo u srednji mezozoik (jura). Kako ima dosta rasjeda u tom kompleksu stijena područje istočno od Ivanice opet pripada donjem mezozoiku (trijas) gdje su nađeni divovski školjkaši megalodoni, ne znam kako, ali isto ime imaju i izumrla vrsta morski pasa. Meni najdraže razdoblje na Dubrovačkom području je eocen (srednji paleogen), tom razdoblju pripada sjeverni dio platoa Srđ i naslage fliša u Rijeci Dubrovačkoj i Župi.
- Klizišta i fliš u Rijeci dubrovačkoj postoje od Mokošice do stare Čajkovice. Kako je taj teren nastao i koliko je potencijalno opasan?
– Fliš je serija sedimentnih stijena, odnosno ritmična izmjena lapora i pješčenjaka. Kako lapor zna imati u sebi dosta glinovitih sastojaka on je često vodonepropusan. Kako sam već naveo ovo područje je zona subdukcije tako da imam podvlačenje fliša (Jadranska ploča) pod vapnence (Vanjski Dinaridi). Smjer kretanja Jadranske ploče je sjeveroistočni i tako svojim podvlačenjem dio materijala kako je „mekši“ umjesto da se podvlači klizi na suprotnu stranu, a podzemne vode to još potpomažu, zato treba jako paziti na odvodne kanale u Novoj Mokošici.
- Kakva je “brzina” rasta gorja i razmicanja kontinentalnih ploča? Koliko sunce utječe na klimu i geološke procese?
– Tektonika ploča je posebno područje geologije i mnoge stvari utječu na nju, između ostalog i elektromagnetsko polje u svemiru. Po mnogima trenutni položaj Jupitera i Saturna sa jedne strane i Urana i Neptuna sa druge (konjunkcija koja se događa svakih 400 godina) je jako pojačao elektromagnetsko djelovanje na naš planet, i uzrokovalo slabljenje Zemljinog magnetskog polja. Neki smatraju da je to između ostalog uzrok ovim potresima, također i naglo topljenje leda na Antarktiku smanjuje težinu koja se nalazi na toj tektonskoj ploči i ona se lagano uzdiže i s time gura ploče ispred sebe. Brzina pomicanja i rasta gorja varira, ovisi o puno faktora.
Voda je naše neprocjenjivo bogatstvo
- Je li pitka voda mogućnost za hrvatsku ekonomiju, i kako stvar stoji sa vodom u Hrvatskoj i svijetu?
– Hrvatska je jedna od rijetkih država koja ima dosta vode, ono što je nafta bila u 20. stoljeću, to će voda biti u 21. Moramo paziti i zaustaviti zagađenja. Ovo što se sada događa u Slavoniji je katastrofa s ogromnim posljedicama.
- Kada sam bio srednjoškolac prije 40 godina učili su nas da nafte ima svega još za 20 – 25 godina. Kako nafta nastaje i koje su joj rezerve.
– Nafte je sve manje, rezerve se smanjuju, vađenje iz škriljevaca je preskupo. Zato se i autoindustrija okreće električnim vozilima. Postoji više teorija o postanku nafte: organska, anorganska i anorgansko-organska. Danas prevladava mišljenje da je nafta organskog podrijetla, nastala različitih sitnih životinjskih i biljnih morskih organizama (planktoni, alge i kopneno bilje). Pod povoljnim uvjetima, koji su vladali u većini geoloških doba, živjele su i razmnožavale se u toplim morskim zaljevima goleme količine tih organizama, uginuvši one su se taložile na morsko dno. U sredinama siromašnim kisikom počelo je djelovanje anearobnih bakterija, truljenja i temperaturnih promjena, razaranje bjelančevina, lipida i drugih lako raspadljivih sastojaka organskih tvari, postupno prelazeći u sapropel. Najveći dio organske tvari prešao je u neotopivi ostatak zvan kerogen, a manji dio u bitumen, od kojeg imamo naftu.
- Neki znanstvenici tvrde da je utjecaj čovjeka na klimu minimalan, te da je oscilacija Zemljine putanje prema Suncu odlučujuća. Kakvo je Vaše mišljenje?
– Utjecaj čovjeka na klimu postoji, ali klimatske promjene nastaju i zbog mnogih drugih faktora, kroz geološku prošlost vidimo tragove klimatskih promjena i iz doba kada na ovoj planeti nije bilo sisavaca. U stijenama ima i zapisa o izmjeni magnetskih polova. Po meni ljudsko djelovanje, prvenstveno sječa šuma i zagađenje zraka samo ubrzava klimatske promjene. Trenutno vidimo da je zbog topljenja ledenjaka salinitet oceana u padu i da se zbog toga Golfska struja usporava i mijenja smjer prema zapadu, ako se nastavi u Skandinaviji će biti kao danas na Antarktiku.
- Što bi se dogodilo sa topljenjem ledenjaka i sibirskoga permafrosta?
– Topljenjem ledenjaka podiže se razina oceana i mora, neka priobalna područja će biti pod vodom, turistička ponuda će biti proširena ronjenjem ulicama današnjih primorskih gradova. Ako pogledamo Bibliju ili slična djela iz drugih religija u svima nalazimo potop, to je ono što čeka djecu naše djece za nekih par tisuća godina, ako je vjerovati baba Vangi, propast naše vrste će biti za nekih 3000 godina.
